Na današnji dan 1912. godine u Mostaru je umro Osman Đikić (7. 1. 1879. — 30. 3. 1912.),
poznati bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik, pisac, dramatičar, javni i društveni radnik, glavni urednik lista "Gajret". Osman Đikić je poznati bosanskohercegovački pjesnik, pisac, dramatičar, javni i društveni radnik. Rođen je 7. januara 1879. godine u Mostaru, gdje je završio ruždiju i nekoliko razreda gimnazije. Kad je isključen iz gimnazije, seli se za Carigrad, gdje nastavlja školovanje. Iz Carigrada odlazi u Beograd, a onda u Beč, gdje završava trgovačku akademiju. Radio je kao bankovni činovnik u Zagrebu, Brčkom i Mostaru. 1909. godine seli se u Sarajevo, nakon što je izabran za sekretara muslimanskog kulturnog društva "Gajret" i za urednika lista "Gajret", a već sljedeće, 1910. godine, pokreće politički list "Samouprava".
"Na početku ovoga stoljeća (20. st, op.a), kad se povela borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini, koja je imala oštru protivaustrijsku notu i koja je prerasla u politički pokret bosansko-hercegovačkih muslimana, Osman Đikić se sav predao toj borbi, a kao pismen publicist, kakvih gotovo i nije imao Egzekutivni odbor, pisao je u 'Bosansko-hercegovačkom glasniku' i 'Musavatu'. Egzekutivni odbor Muslimanske narodne stranke preuzeo je u svoje ruke i jedino ondašnje muslimansko društvo za pomaganje siromašnih đaka, 'Gajret', kojemu je Đikić postao organizacionim sekretarom i urednikom njegova istoimenog glasila. Nakon što je izvojevana vjersko-prosvjetna autonomija, Egzekutivni odbor je kao politička stranka ušao u Bosanski sabor, gdje je malo pomalo od ljutih opozicionara prema austrijskoj okupaciji postao lojalan suradnik, jer je na taj način odgodio, na kratko vrijeme, do propasti Habsburške monarhije, rješenje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini. Osman Đikić, kao izrazit i odlučan pristaša političke suradnje bosansko-hercegovačkih muslimana i pravoslavnih, a kao osvjedočeni nacionalist Srbin, pokrene tada opozicioni politički list 'Samoupravu'. Osman Đikić je započeo objavljivati svoje pjesme u 'Bosanskoj vili', mostarskoj 'Zori' i 'Beharu', a izdao je samostalno dvije zbirke: 'Muslimanskoj mladeži' (Dubrovnik 1902) i 'Ašiklije' (Mostar 1903), dok je u Beogradu godine 1900. izdao u zajednici s Omerbegom Sulejmanpašićem i Avdom Karabegovićem zbirku rodoljubnih i nacionalističkih pjesama 'Pobratimstvo'", napisao je Alija Nametak " Sarajevskom nekrologiju".
Autor je i drame "Zlatija" koja se prikazivala na "Gajretovim" i drugim zabavama. Bio je i sakupljač narodnih umotvorina, ali ih nije objavio, već je sve skupljeno ustupio Srpskoj akademiji nauka u Beogradu, o čemu je Nametak zapisao: "Ne može se razumjeti ni postupak same Akademije koja je pokopala Đikićev rukopis u svome arhivu, mjesto da ga štampana vrati narodu iz kojega je ubran. Ako se neko sjeti jednoga dana da sabere Đikićev književni rad i štampom ga objavi, neminovno će morati objaviti i sve narodne pjesme koje je Đikić sabrao, čime će mu književna vrijednost apsolutno poskočiti".
U vrijeme prvih saborskih izbora, 1910. godine, bio je jedan od kandidata Socijal-demokratske stranke za treću kuriju.
Umro je u rodnom gradu 30. marta 1912. godine. stav.ba