Halilović trenutno obavlja dužnost potpredsjednika Vijeća muslimana pokrajine (Schura RLP) Rheinland-Pfalz.

Član je Foruma „Okrugli sto Islama“ i član Sabora Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. S Halilovićem smo razgovarali o mnogim temama vezanim za djelovanje u emigraciji, ali i o aktuelnim političkim procesima u domovini i Sandžaku   Rifat Halilović istaknuti je bošnjački aktivista u Njemačkoj. On je ona vrsta angažiranog intelektualca koji je u stalnoj akciji i borbi za nacionalni i vjerski identitet bošnjačke emigracije. Rođen je u Sandžaku, osnovnu i srednju školu završio je u Novom Pazaru, a studije nastavio na tehnološkom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici. Otac je četvero djece. Njegov angažman posebno dolazi do izražaja kada se našao na poziciji predsjednika Islamskog centra u Mainzu, u mandatima koji su trajali  8 godina, sve do 2021. godine, kada je i izgrađen jedan od najljepših i najvećih islamskih centara Bošnjaka u Evropi.

Halilović trenutno obavlja dužnost potpredsjednika Vijeća muslimana pokrajine (Schura RLP) Rheinland-Pfalz. Član je Foruma „Okrugli sto Islama“ i član Sabora Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. S Halilovićem smo razgovarali o mnogim temama vezanim za djelovanje u emigraciji, ali i o aktuelnim političkim procesima u domovini i Sandžaku.

STAV: Počinju li Bošnjaci jednu novu etapu u organiziranju u Evropi? Nije li  simbolički Vaš centar u Mainzu označio izlazak iz tamnih podrumskih prostorija na „glavnu“ scenu?

HALILOVIĆ: Bošnjaci u dijaspori ulaze u jednu novu fazu organizovanja društvenog života. Svjedoci smo izrastanja i školovanja treće generacije Bošnjaka nastanjenih na ovim prostorima. Oni sve više preuzimaju odgovornost i s više samopouzdanja učestvuju i u javnom životu društva u kojem djelujemo. Istovremeno se ukazuje potreba i za drugačijim vidom organizovanja vjerskog i kulturnog života Bošnjaka u dijaspori. Do sada su se Bošnjaci uglavnom organizovali kroz džemate i manji broj kroz sportska i folklorna udruženja. Nažalost, ali vrlo često, uslovi za rad džemata i udruženja nisu bili adekvatni potrebama Bošnjaka u dijaspori. To su uglavnom bili manji stanovi, garaže ili neke hale u industrijskim zonama koje su Bošnjaci preuređivali u vjerske objekte i prostorije u kojima bi djelovali.

Dolaskom mlađih generacija i bogaćenjem vjerskog i kulturnog života Bošnjaka, izgradnja i kupovina modernih objekata s adekvatnim prostorom postala je nužnost. Moj džemat u Mainzu, na čijem sam čelu bio osam godina, prepoznao je potrebu za izgradnjom jednog islamskog kulturnog centra i nakon šest godina napornog rada i nesebične pomoći i podrške prijatelja naše zajednice uspjeli smo sagraditi jedan moderan centar za koji mogu s ponosom reći da je jedan od ljepših vjerskih objekata u Evropi. Izgradnjom ovog centra stvorili smo uslove i otvorili frontove na raznim poljima očuvanja vjerskog i kulturnog identiteta Bošnjaka koji žive na prostoru Mainza i okoline. S osvrtom na Vaše pitanje, sa sigurnošću mogu konstatovati da smo ušli u jednu novu fazu aktivnosti i djelovanja Bošnjaka u dijaspori u znatno boljim uslovima i, shodno tome, očekivanja pozitivnih rezultata u očuvanju vjerskog i kulturnog identiteta  su realnija.

STAV: Osim vjerskog organizovanja, šta je Bošnjacima dijaspore najpotrebnije?

HALILOVIĆ: Čvrsto vjerujem da je vjerski život Bošnjaka temelj i osnova svih vrsta djelovanja, kako u privatnom, tako i društvenom životu. Prema tome, nezaobilazno je na prvom mjestu. Iz njega crpimo snagu i energiju za sve izazove s kojima se susrećemo u današnje vrijeme. Osim toga, vrlo važno polje našeg djelovanja je aktivno učešće u javnom životu države i mikrozajednice u kojoj živimo. To podrazumijeva izgradnju dobrih i partnerskih odnosa s drugim vjerskim i političkim faktorima. Tu mogu s ponosom kazati da smo primjer zajednice koja za prijatelje ima i katoličku, evangelističku i jevrejsku zajednicu u našem gradu.

Kada su u pitanju predstavnici politike i vlasti kako u gradu Mainzu, kao i u pokrajinskoj vladi, dovoljno je kazati da su nam česti gosti. Kada je tema islam i muslimani u pitanju, kao džemat, postali smo  neizostavni u javnom životu grada Mainza, pa i šire. Drugi vid djelovanja, a ništa manje bitan, jeste održavanje veza s Bosnom i Hercegovinom i Sandžakom.  Briga Bošnjaka u dijaspori za dešavanja u domovini i  iznalaženja mogućnosti za pomaganjem rodnom kraju je prioritetna aktivnost i uz vjerske aktivnosti nešto što je i smisao organizovanja Bošnjaka u dijaspori. Naši džemati, zbog složene politike diplomatsko-konzularnih predstavništava su, nažalost, vrlo često jedina veza s maticom. Kroz razna predavanja, tribine i prezentacije, uz prisustvo gostiju iz domovine, informišemo se o aktuelnoj situaciji i mogućnostima da pomognemo. Obilježavanjem važnih datuma i praznika pokušavamo ublažiti udaljenost od rodnog kraja, a mlađim generacijama prenijeti znanja o bližoj i daljoj historiji našeg naroda. Izbori u Bosni i Hercegovini, ali i u Sandžaku, jesu procesi koji nas kao zajednicu često obavezuju da se aktivno uključimo u procesu glasanja, ali i u mobilizaciji Bošnjaka dijaspore da aktivno učestvuju.    

STAV: Iza nas su važni izbori u BiH. Kako komentarišete ovaj proces koji je uslijedio nakon izbora i jednu vrstu  podijeljenosti na probosanskom i bošnjačkom spektru, za razliku od hrvatskog i srpskog?

HALILOVIĆ: Kao Bošnjak vjernik, uvjeren sam da postoje neke stvari koje su nam svete. Nedodirljive. O njima se ne raspravlja. Nemaju alternativu. Jedna od tih stvari jeste i jedinstvo. Sjetimo se kur‘anskog imperativa „Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se“. Zar postoji bolji savjet i preporuka nama Bošnjacima u ovim teškim vremenima? Neki naši susjedi su ovo dobro razumjeli i na našu štetu udružuju svoje snage i pored znatnih ideoloških razlika. A kako drugačije objasniti jačanje srpsko-hrvatske osovine i pritisak istih na Bošnjake koji je posebno došao do izražaja u ovom postizbornom vremenu? Nažalost, oni su našli saveznike u nekim Bošnjacima koji su željni vlasti i spremni na neke ustupke od vitalnog interesa za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu. Bošnjačka dijaspora je vidno razočarana i osjeća se prevarenom, imajući u vidu izrečena obećanja u predizbornoj kampanji nekih samozvanih bosanskih patriota u kojima nije bilo prostora za kompromis nauštrb Bošnjaka i države.

STAV: Bili ste angažirani u procesu registracije. Čini se da je dijaspora pokazala svoju budnost. Međutim, ono što je uslijedilo demotivisalo je sve. Kao da je ideja Pokreta za državu izdata u entitetu Rs kroz djelovanje nekih predstavnika te koalicije?

HALILOVIĆ: Protekli izbori su najavljivani kao vrlo važni i sudbonosni za opstanak Bosne i Hercegovine. Tako smo ih i shvatili. Pokušali smo kao zajednica, ali i kao pojedinci, da damo svoj doprinos i da sve snaga usmjerimo ka mobilizaciji Bošnjaka kako bi se što veći broj odazvao. Imajući u vidu složenost procesa registracije, veliki broj ljudi se angažovao i dao svoj maksimum. Organizovani su timovi po državama i regijama radi bolje koordinacije i bržeg prijenosa kvalitetnih informacija. Uspostavili smo kontakte s nekim subjektima i organizacijama u BiH, poput CIK-a. Posebno nas je ohrabrio i dodatno motivirao zajednički nastup probosanskog bloka „Pokret za državu“, iako smo imali određene bojazni i rezervu prema nekim istaknutim pojedincima u toj koaliciji. Vrlo brzo nakon objavljivanja prvih rezultata izbora pojavila su se prva neslaganja.

Pokušali smo reagovati i dati do znanja da ne prihvatamo nikakve podjele u koaliciji i pozvali još jednom na jedinstvo i borbu za interese Bošnjaka u manjem entitetu. Ispostavilo se da su ipak apetiti nekih članova Pokreta za državu mnogo veći a da im obećanja koja su nam dali zapravo ništa ne znače. Kao da im je istekao rok trajanja. Posebno je poražavajuća činjenica da sam i lično učestvovao u organizaciji predizborne kampanje na teritoriji cijele Njemačke, istim onima koji su napustili front odbrane interesa Bošnjaka u manjem entitetu, a pridružili se najvećem neprijatelju Bosne i Hercegovine i civilizacijskih vrijednosti. Iste smo u ličnim kontaktima i javno nedavno upozorili da im dijaspora izdaju oprostiti neće i da je uvijek poslije izbora zapravo prije nekih novih izbora. Nećemo oprostiti svakome koji izdaje nešto toliko krupno kao što je država i interes bošnjačkog naroda, ali isto tako nećemo ni odustati da sudjelujemo u procesima koji su vitalni za naš narod i državu Bosnu i Hercegovinu. Na stanovištu sam da ćemo naredni put najmanje četiri puta mjeriti nakon što „prerežemo“ kome ćemo dati podršku.

STAV: Kako vidite dalje organizovanje dijaspore u ovoj novonastaloj situaciji? Da li je ono moguće i na kojim osnovama?

HALILOVIĆ: Naša borba na očuvanju vjerskog i kulturnog identiteta se nastavlja. Paralelno ćemo se, shodno našim mogućnostima, boriti na razne načine da sačuvamo naša vjekovna ognjišta. Na jednom frontu se borimo sa sve rastućom islamofobijom u Evropi, a na drugoj ćemo nastaviti aktivnosti pomoći Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Nažalost, Islamska zajednica je kapacitetom svojih aktivnosti i vrlo često ograničenih mogućnosti potkapacitirana da preuzme i ovaj dio odgovornosti brige o državi. Iz želje da je napravimo organizovanijom, operativnijom i u svakom smislu naprednijom, a zbog opstrukcija i nemogućnosti djelovanja u njoj, često se čini da je to „hodžinska zajednica“. Dugo smo vjerovali da će nas neke domovinske institucije uvezati u organizovanu dijasporu. Vjerujući da postoje neki mudriji, sposobniji i hrabriji, izgubili smo puno vremena.

Smatram da nemamo više vremena i da, koliko je sutra, trebamo raditi na uspostavljanju strukture koja bi bila u stanju povezati bosanskohercegovačke patriote i zajedničkim snagama raditi za interese naše vjere, našeg naroda i naše države. Ovo ne smatram samo mogućim nego i krajnje nužnim. Do sada smo imali nekih inicijativa sa sličnom pozadinom. To pokazuje da postoji potreba, ali i potencijal. Uvjeren sam da uz saradnju s Islamskom zajednicom u Njemačkoj i grupom bosanskohercegovačkih i sandžačkih patriota, uz poštovanje principa o potrebi jedinstva, međusobnog uvažavanja i pomaganja, imamo snage izgraditi strukturu u dijaspori koja bi bila od presudnog značaja za Bošnjake, BiH i Sandžak u kritičnim momentima.

STAV: Pred BiH, kao i pred cijelim svijetom, jesu dramatični dani i izazovi. Velikodržavne politike nisu poražene. Da li Bošnjaci imaju snagu da pruže adekvatan odgovor na sve destabilizirajuće tendencije koje stoje pred njima?

HALILOVIĆ: Vjera me uči da ljudi mogu planirati, a Svevišnji određuje. Također, optimizam je nešto što preovladava u meni. Zbog toga sam čvrsto uvjeren da ćemo  znati iznijeti se na kraj sa svim izazovima današnjice. I ne samo zbog toga. Iz svakodnevnih razgovora s Bošnjacima u dijaspori, ali i onima u domovini, čvrsto sam uvjeren da su Bošnjaci, kao nikada do sada, spremniji braniti svoju vjeru i svoj kućni prag. Neka neprijatelji ne misle da smo mi u dijaspori zaboravili na Bosnu i Sandžak. Mi se borimo i borit ćemo se na svoj način, ne žaleći ni sebe niti svoj imetak u toj borbi. Vjerujemo da će i međunarodna zajednica, koja nam do sada nažalost i nije bila naklonjena, konačno shvatiti da smo i dio civilizacije i da za nas mora biti mjesta pod ovim civilizacijskim nebom. U tome vidim poseban zadatak Bošnjaka u dijaspori koji će aktivnim učešćem u javnom životu doprinijeti istini o nama.      

STAV: Porijeklom ste iz Sandžaka. Tamo kao da dolazi, napokon, do smirivanja tenzija. Kako gledate na najave ujedinjenja Islamske zajednice i kako Vi vidite taj proces?

HALILOVIĆ: Iskustvo je pokazalo da podjele među Bošnjacima ostavljaju vrlo bolne rane koje znaju dugo da krvare. Dobar primjer zato su i podjele u Islamskoj zajednici u Sandžaku, iza kojih, bez sumnje, stoji promišljena srbijanska politika i nepromišljenost nekih ahmedija u Islamskoj zajednici. Nevjerovatno zvuči činjenica da su imami, koji nas iz mihraba pozivaju na poštivanje principa vjere i na jedinstvo, zapravo nosioci tih podjela, potpomognuti politikama lidera kojima su lični interesi i komoditet svetinja. Posebno je bila bolna činjenica da su predstavnici sve tri političke opcije spremni na saradnju s vladajućom partijom čovjeka koji je prijetio da će nas ubijati po principu „stotinu za jednoga“ prije nego s Bošnjacima iz druge političke opcije. Zato zadnja dešavanja ulijevaju nadu u početak procesa ujedinjenja Bošnjaka i formiranju jednog zajedničkog fronta. Ukoliko akteri tih procesa prevaziđu lične sujete i animozitete, vjerujem da će i Bošnjaci Sandžaka to prepoznati i na narednim izborima ih nagraditi. Islamska zajednica u Sandžaku mora biti jedinstvena i depolitizovana. Mora biti narodna i biti u službi naroda.

Ono što priželjkujem je da Bošnjaci Sandžaka izgrade sistem vrijednosti gdje će dobre i korisne radnje i postupke podržavati bez obzira od koga dolazile. Isto tako, greške i loše postupke osuđivati ma od koga dolazile. Kada imate ministra iz reda Bošnjaka koji je šesnaest godina u vladi, a u gradu koji broji 120.000 stanovnika imate infrastrukturu za 50.000 stanovnika i istovremeno je jedan od najzagađenijih gradova u Evropi, smatram legitimnim pitanje: Zar nam se treba desiti još jedan takav ministar? Ukoliko nam se desi, onda je vjerovatno do nas samih. Hoću da vjerujem da bolja vremena dolaze za Bošnjake i Sandžaka i Bosne i Hercegovine. Jedini uslov je da budemo zajedno i da se držimo uzvišenih ciljeva.  stav.ba