Razlog zbog čega Evlija, po predpostavci, nije mogao otići u Alemaniju je taj što je nakon bitke između katolika i muslimana 1664.godine, a koja se odigrala kod Gotharda (danas na granici Austrije i Slovačke) veliki dio ovih teritorija potpao pod papsku katoličku vlast, kada i Beč pada pod tu vlast, a Evlija je tokom 1660-61. godine bio u Bosni, dakle samo tri godine ranije, kada je obećao da će pisati svoj Dnevnik iz Alemanije. Najvjerovatnije da su ratne okolnosti i zauzimanje Beča od strane katolika sprečile Evliju da napiše ovaj Dnevnik iz Beča Gubljenje Beča, kao islamskog centra Alemanije, za muslimane Osmanskog carstva je bio veliki i nemjerljivi gubitak. Za slijedećih dvadeset godina, nakon progona muslimana iz Beča, muslimani Balkana, zajedno sa prognanim njemcima muslimanima iz Beča će praviti pripreme za povratak Beča u muslimanske ruke. Godine 1683. tokom mjeseca jula pod vođstvom Kara Mustafa paše muslimani Balkana kreću u ostvarivanje cilja, povratka Beča muslimanima. Muslimani su došli pod bečke zidine, a u zidinama zabarikadirani katolici, koji su predhodno u sukobima prognali muslimanski živalj Beča i okolnih mjesta. Da bi imali što manje gubitaka muslimani nisu išli u napad i razaranje Beča, nego su čekali da se kršćani, kao osvojitelji Beča, predaju na vjeru, jer su već duži vremenski period bili u muslimanskom okruženju i odsječeni od ostalih katoličkih enklava a ponestajalo je hrane i ostalih potrebština za život. U međuvremenu, dok su muslimani držali Beč u okruženju, katolici Njemačke, Poljske, Češke i ostalih katoličkih enklava vrše vojne pripreme kako bi došli u pomoć opkoljenim katolicima skoncentrisanim u Beču i pokušali ratom zadržati zauzeto i natjerati muslimane u povlačenje. Za glavnokomandujućeg katoličke vojske postavljen je Jan Sobjeski katolički poljski kralj. Dobro pripremljene katoličke snage u prvoj dekadi mjeseca septembra krenule su prema Beču da bi do sukoba došlo 12. septembra kada katolici potiskuju muslimanske jedinice koje su opsjedale Beč i od tada Beč ostaje i dalje u katoličkim rukama.

Nama se ove povijesne činjenice ne predstavljaju u svojoj suštini nego obrnuto u smislu: Turci su krenuli u osvajanje evropskih enklava, a jedan od njihovih ciljeva bio je i osvajanje Beča. Kako je muslimanima šerijetski zabranjeno napadanje tuđih teritorija: Kur'an; II.190. muslimani nisu tada išli u osvajanje Beča, ali jesu išli u oslobađanje. Međutim, prihvaćena je laž o muslimanskom pokušaju osvajanja Beča i to postala povijesna činjenica koju blebeću svi koji u povijesni kontekst dovode progone muslimana iz Srednje Evrope, a nažalost i bošnjački povjesničari koji sebe promovišu i kao akademike, a oni svoje (ne) znanje temelje na laži. Kakvi su to akademici?  Prema Evlijinom pisanju iz 1660. godine Evlija je dao obećanje da će nam podrobno opisati Alexandrovu krunu kada ponovo ode u Beč. Međutim, kako sam već naglasio, prema razvoju događaja od momenta pisanja i Gothardske bitke samo su 3 godine. Najprije će biti da Evlija nije mogao ispuniti obećanje jer nije ni išao u Beč, jer su katolici već 1664. godine nakon Gothardske bitke zauzeli i Beč. Bez obzira što Evlija nije mogao izvršiti obećanje zaključujemo, a na osnovu njegovog pisanja, da je u periodu svog boravka u Bosni 1660. godine, Beč bio u sastavu Islamskog komonvelta-Osmanskog carstva, a da je nakon Gothardske bitke 1664.godine zauzet od strane katoilika. Za one koji razmišljaju, prihvatajući ove tvrdnje, dovoljna je i činjenica da je Evlija nagovijestio svoj Putopis iz Alemanije, jer on u vrijeme, kada kršćani progone muslimane iz svih zemalja Evrope, u kojima ostvaruju vladanje, nije mogao otići u katoličku sredinu i pisati Dnevnik, nego u muslimansku i to je dovoljno za tvrdnju da je u tom periodu u Alemaniji muslimansko vladanje, a Beč bio muslimanski grad.  .bosnjaci.net