U međuvremenu, dok sukobi muslimana i katolika ne jenjavaju , jer katolici stalno kidišu i progone muslimane , 1688. g. formirana je i kršćansko-hrišćanska Sveta liga. Udruženi katolici Evrope sa pravoslavnim Rusije čine ovu ligu, a cilj je progon muslimanskog stanovništva iz svih država Evrope u islamska područja tako da Zapadna, Srednja i Južna Evropa budu čisto sa katoličkim stanovništvom, a Istočna sa pravoslavnim. U cilju realizacije oni će, u vojnim sukobima sa muslimanima, jedni drugima pomagati. Prema postojećoj situaciji imali su itekako dobru realizaciju. Na Zapadu, kako i šta se dešavalo pokušao sam u najsažetijem obliku pojasniti. Na Istoku, najviše od strane Rusa i domaćih pravoslavaca progonjeni su muslimani Rusije, Moldavije, Armenije, Rumunije, Bugarske, Ukrajine, Grčke, Krima, ali i Srbije, Makedonije i Crne Gore pa i Kipra. Prognani su izbjegli u islamske zemlje Bliskog istoka, a oni koji su ostajali bili su prevjeravani u pravoslavne, ili ako su ostajali kao muslimani nad njima je vršena svakojaka tortura, a sve u cilju odbacivanja svoje vjere. Interesantno je da je u jednoj akciji pokrštavanja Tatara od strane pravoslavaca Rusije pokršteno blizu 100000 Tatara koji su nakon 200 godina, kada se ukazala prilika, ponovo vratili svoju staru duhovnost- islam..  Nešto slično-pokrštavanje muslimana dešavalo se i u Crnoj Gori, ali mnogo godina kasnije. U proljeće 1964. godine kao gimnazijalac putovao sam ćirom iz Sarajeva za Trebinje gdje mi je dajdža služio vojni rok. Sa mnom u kupeo bio je i jedan nešto stariji čovjek koji mi ispriča ovu priču. Rekao mi je da ide bratu u Crnu Goru, da mu se brat zove Bećir, ali da je pravoslavac. Začudio sam se jer u to vrijeme ime Bećir davali su isključivo muslimani. Međutim, kako on ispriča, Bećir je rođen kao musliman, ali je pokršten, a on nije htio izvršiti prevjeru nego je izbjegao u Sarajevo i sada živi u Sarajevu kao musliman. Ime mog saputnika nisam zapamtio, ali ovu moju priču možda će pročitati njegovi nasljednici, pa možda i Bećirovi. Danas su Bećirovi potomci vjerovatno pravoslavne vjere, a možda i zakleti Srbi pravoslavci, ne znajući da im je porijeklo islamsko, jer njihova duhovnost nije dorasla duhovnosti Tatara, koji ni nakon 200 godina nisu izgubili iz vida da su njihovi stari bili u Islamu.
I sada, u svim državama koje su danas sa većinski pravoslavnom populacijom od Grčke, preko Crne Gore, Srbije Rumunije, Armenije i drugih, odakle su prognani ili prevjereni muslimani mogu se uočiti pravoslavni sakralni objekti sa islamskim obilježjem. Npr. ostala munara, a dograđen molitveni dio za hrišćane, turbe pretvoreno u hladnjak. I slično.
 

Propagandom, kršćani su svoje građane ubijedili da su muslimani crkve pretvarali u džamije, a da su oni, kao, to vratili na starinu, mada po šerijetu pretvaranje kršćanskih objekata u islamske nije se moglo nikako događati. I dalje, povijesno nije moglo ni biti monumentalnih kršćanskih objekata kroz neka stara vremena, jer kroz sva stoljeća do XIII. na Zapadu, a na Istoku Evrope do konca XVII. stoljeća nije bilo vladajućeg Kršćanstva tako da nije ni bilo njihovih značajnih kršćanskih objekata. Kako kroz obrazovni sistem u svim evropskim državama, među kojima su i većim dijelom neke od država sa većinski muslimanskom populacijom, u školama uče tu konstruisanu-lažnu povijest nije čuditi što i muslimani uče i pišu o muslimanima koji su kao osvajali kršćanske teritorije i u njima skrnavili ili prepravljali u svoje kršćanske bogomolje. Jedna od tih konstrukcija je i ,kao, Fatihovo osvajanje Konstantinopolja i pretvaranje Ajja Sofije, kao, iz crkve u džamiju. I kod ove tvrdnje problem je u pogrešnoj tvrdnji da je Islam mlađa religija od Kršćanstva i da tim slijedom Ajja Sofija je mogla biti jedino kršćanska bogomolja te da je osvajanjem Konstantinopolja pretvorena u džamiju. Doista, Ajja Sofiju nisu mogli graditi novi islamiti, ali nisu je ni gradili svetotrojni kršćani. Ajja Sofiju su sagradili monoteisti Arijani koji su u peridu šestog stoljeća imali vlast u Konstantinopolju. Kada je došlo do prirodne nadgradnje arijanskog monoteističkog vladanja do islamskog vladanja u Konstantinopolju, a zahvaljujući Ejubu r.a. onda je Ajja Sofija iz arijanske bogomolje uređena u islamsku bogomolju. I, kao, osvajanje Konstantinopolja od strane El. Fatiha je takođe povijesna laž.
Treba shvatiti da je suština organizovanja država, u svim vremenima od Alexandrovog perioda pa sve do 1789. godine, bila na vjeri, a da Kršćanstva kao državotvornog vladanja nije moglo biti u predislamskom periodu, a i duži period islamskog trajanja, jer su u predislamskom periodu vlast imali arijevci-goti a arijansko vladanja je bilo monoteističkog karaktera, a ne svetotrojnog, a na arijansko vladanje nadgradilo se islamsko, a ne kršćansko. Već sam objasnio kada kršćani po prvi put uspijevaju ostvariti vladanje na svom svetotrojnom vjerovanju. Islam ne dozvoljava da se sakralni objekti koji nisu pravljeni u ime Allaha koriste u molitvene svrhe muslimana. A Ajja Sofija je pravljena u ime Allaha, jer je to bio arijanski hram, a ne svetotrojni i zato je mogla biti preinačena u džamiju . I danas, Islamske države pune su i kršćanskih sakralnih objekata i niko ih ne skrnavljuje, a pogotovo ne ruši ili pretvara u islamske, kao što su to radili kršćani kada su uspostavljali vlast u zemljama koje su bile pod kontrolom muslimana. Zahvaljujući muslimanskoj toleranciji, a više neznanju i prihvatanju tvrdnje da je Islam mlađa religija od Kršćanstva, kršćani sve stare monoteističke sakralne objekte-hramaove koji su danas u domenu njihove vlasti svojataju kao svoje i time skrnave istinsku povijest razvoja civilizacije, a muslimani ne reaguju jer su nezainteresovani i nedovoljno znani.        bosnjaci.net