Izrael je pokrenuo novi napad na Palestince,

postao je mašina za ubijanje koja radi sa svom svojom brutalnošću i agresijom. Zasuli su Gazu bombama što je rezultiralo smrću djece i nedužnih civila, usred sramne tišine svijeta. Najnoviji izraelski napadi na Gazu trajali su tri dana zaredom, ubivši 44 osobe, uključujući 15 djece, a ranivši 360 ljudi. Više nema smisla pitati se zašto je Izrael ovaj put napao. Izrael više ne treba ni da opravdava svoje napade.

Izraelsko-palestinski mirovni pregovori, njihovi planovi i operacije i sve analize u sklopu tih pregovora postale su beskorisne, pogotovo što se ti razgovori stalno krše u međunarodnim diskursima. Za Izrael, svi ovi događaji imaju samo jedan cilj: prevariti javno mnijenje i odvratiti mu pažnju od izraelskih zločina.

Ovako Izrael razjedinjuje i dijeli ljude svojim tvrdnjama i retorikom da bi obavio svoj posao i okupirao teritoriju koju je odlučio da kontrolira i zauzme silom. Vidimo da se nastavljaju mirovni pregovori s jedne strane, ali se nastavlja i dovođenje još više Jevreja iz drugih zemalja s druge strane, a sve to da bi se suzio i ograničio prostor palestinskih teritorija a proširila okupirana područja.

I tu se postavlja pitanje koje se nameće samo od sebe: da li su Jevreji koji su dovedeni i koji se silom naseljevaju u Palestini protjerani iz zemalja u kojima su živjeli? Naravno da nisu. Zar onda moraju da žive ovdje (u Palestini)? Ne! Pa šta ih onda tjera da se nasele ovdje na račun raseljavanja Palestinaca iz svojih domova? Koji su motivi i poticaji koje im nude?

Zaista je tužno što, kada je riječ o palestinskom pitanju, cijeli svijet šuti. Kao da Palestina ne pripada ovome svijetu. Kada je riječ o palestinskom pitanju, svi govori koje smo čuli su besmislice, i nije ni čudo, jer je to cionističko-ekstremistički mentalitet. Sve što smo do sada čuli je samo da se ubijedi svijet da dođe do ove tačke.

Tek odavde možemo vidjeti pad svijeta modernosti, sekularizma, Zapada i prosvjetiteljstva u ponor, uz zatvaranje očiju svijeta pred ovim cionističkim projektom. No, još uvijek ima onih koji govore o vrijednostima ovoga i ovakvog svijeta u odnosu na prošla vremena.

Tokom jevrejskog praznika poznatog kao ”Tiša Beav” (navodno je to dan kada su Babilonci razorili Prvi hram, 586. p.n.e.),  mnogi Jevreji ekstremisti, u pratnji izraelske policije, upali su u džamiju Al-Aksa, ali su im Palestinci blokirali put, što je dovelo do sukoba između Palestinaca i Jevreja.

Vratimo se malo unazad, konkretno u vrijeme mjeseca ramazana, kada su Jevreji slavili još jedan svoj praznik, i kada je ponovo došlo do sukoba nakon što su fanatične jevrejske grupe pokušale silom ući u džamiju Al-Aksa.

Interes Jevreja za džamiju Al-Aksa danas nije novost, niti je ograničen samo na grupe fanatičnih Jevreja, koji ove napade izvode pod zaštitom policije. Ako dođe do otpora Palestinaca, izraelska policija će im se suprotstaviti, ali ako se iz Gaze uputi bilo kakav prigovor na upade cionističkih falangi u džamiju Al-Aksa, odmah uslijedi bombardovanje Gaze.

Moramo biti svjesni da je ovo za Židove čisto teološka ili vjerska stvar, ​​htjeli mi to prihvatiti ili ne, i da oni neće stati sve dok potpuno ne sruše džamiju Al-Aksa i na njenom mjestu ponovo sagrade Solomonov hram.

Židovi vjeruju da su do ove tačke došli postepeno, a to uvjerenje je teologija koju danas tzv. međunarodna zajednica prihvata sa velikim razumijevanjem.

Dok se u isto vrijeme mnogi muslimani – prevareni orijentalistima i njihovim historijskim principima – i dalje odmiču i udaljavaju od svoje vjere islama, vjere razuma koja je otvorena za sve i koja uveliko poštuje postojanje drugog i drugačijeg, kao i njihovih hramova i bogomolja,

oni donose najprimitivnije pravne i historijske koncepte u današnje vrijeme i nameću ih muslimanima i cijelom čovječanstvu silom, nasiljem, destrukcijom, ugnjetavanjem i ubistvima. Dok se mi muslimani udaljavamo od naše historije, gubimo se u njihovoj.

Koja je korist od obnove hrama koji je srušen prije 2.500 godina? I šta će ovo koristiti čovječanstvu? Kakva je korist od ovoga za Jevreje? To će im donijeti samo patnju i nesreće na ovome i onome svijetu.

Ali ovo je upravo cionizam. Oni plivaju suprotno vodenoj struji, da bi se vratili na početnu tačku, čak i na račun mira i stabilnosti cijelog svijeta i svih naroda. To je fanatično vjerovanje u jevrejsko praznovjerje da postoje proročanstva o drugom povratku Jevreja na početak (tj. ​​izgradnju Hrama). Oni slijede ovaj princip uprkos nemogućnosti da se vrate na početak.

Da takve glasine dolaze iz neke druge religije (pogotovo iz islama), one bi bile opisane kao reakcionarne, fundamentalističke i fanatične. Što se pak tiče želje Jevreja da vrate čitavo čovečanstvo na zamišljenu polaznu tačku, ona je također prihvaćena, pa čak i cijenjena.

Oni ne priznaju vladavinu sekularizma i ne pridržavaju je se. Vladavina sekularizma za njih nije ništa drugo do zaštitni oklop osmišljen da sve ljude učini bespomoćnim pred Židovima, to je oklop ili pancir koji ih štiti ućutkivanjem drugih naroda i proizvođenjem ravnodušnosti kod njih,  tako da Jevreji provode svoje najekstremnije i najfanatičnije cionističke planove.

Dokaz za to je da kada je svijet bio pod snažnim utjecajem sekularizma, svaki izraelski građanin se obavezao da će srušiti džamiju Al-Aksa ne smatrajući je mjestom za obožavanje u kojem drugi ljudi (druge vjere) mogu molitvu obavljati, a razlog je taj što se obnova Solomonovog hrama smatra vjerskom obavezom u njihovoj svetoj knjizi.

Radikalni izraelski poslanik Itamar Ben Gvir, jedan od onih koji su učestvovali u nasilnom upadu u džamiju Al-Aksa, rekao je u objavi nakon tog napada: ”Danas, 9. avgusta, prošetat ću do Brda hrama (džamija Al-Aksa), najsvetijeg mjesta za Jevreje sa mojim sinom Davidom. Došao sam da vas podsjetim da suverenitet i vlast ovdje pripada nama i da nas ni projektili ni prijetnje ne mogu uplašiti i spriječiti.”

Sâm ovaj govor dovoljan je da pojasni da Jerusalem (Kuds) mora biti pod zaštitom i kontrolom muslimana, jer su oni jedini koji su postigli mir i prigrlili sve ljude u Jerusalemu kroz stoljeća bez i najmanjeg oblika diskriminacije. Muslimani čuvaju ljudska prava i poštuju druge bez obzira na njihovu nacionalnost, rasu ili vjeru. Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić saff