Vlada FBiH, konkretnije premijer Fadil Novalić, u roku tri dana je uradio ono što Vijeće ministara BiH,
konkretnije premijer Zoran Tegeltija i ministrica Ankica Gudeljević, ne uspjevaju ili ne žele uraditi već mjesecima. U Federaciju BiH uskoro dolaze vakcine iz Rusije, već do kraja naredne sedmice prvih 100.000 doza, što je duplo više od broja doza koje su do sada stigle u RS koja s Rusijom pregovara već mjesecima. Ova uporedba zvuči ružno, ali je neophodna zbog činjenice da je premijer Novalić doslovce bio izložen linču upravo zbog ranijih uporedbi Federacije sa RS u pogledu nabavke vakcina.
Ipak, nije to ništa novo kada su u pitanju Novalićevi “politički“ neprijatelji, pa već danas treba očekivati pitanje “zašto ovo nije urađeno ranije“. Možda zbog toga što je nabavka, kao u cijelom svijetu, trebala biti nadležnost države. Možda zbog toga što bi Novalić bio kritikovan da je požurio s nabavkom u momentima kada se slijepo vjerovalo u ugovor države sa COVAX-om, a možda i zbog toga što bi to na koncu vjerovatno rezultiralo proizvodnjom novih mediaplanova i afera.
Zadnju opciju još uvijek ne treba isključiti. Do danas su od Novalića zbog nenabavke vakcina tražili ostavku, od danas će problematizirati cijenu. Iz nekih bi se napisa dalo zaključiti da neki pojedinci mogu nabaviti i bolje i jeftinije vakcine. Šalu na stranu. Ruske vakcine Federaciju BiH danas koštaju 17 eura po dozi, isto onoliko koliko ih je platila i Mađarska. Iz ureda tamošnjeg premijera upravo je danas potvrđeno da je Mađarska dozu ruske vakcine plaćala po 17 eura.
Od početka pandemije svi su bili saglasni kako svi podjednako moraju podnijeti teret krize, ali od tada do danas, činjenica je da je najveći teret iznijela Vlada FBiH u koju su, kako na početku pandemije tako i danas bile uperene oči i kritike svih deset kantona. I opet je premijer Novalić bio taj koji je na sebe preuzeo breme odgovornosti i pokazao da je u kratkom roku sposoban uraditi ono što drugi nisu nikako. Uhvatiti se u koštac sa najtežim problemima, raditi i riješiti ih u interesu građana i države. To dakako jeste obaveza nosioca izvršne vlasti, ali je činjenica i da rijetki to čine. Jer, cijena su žestoke i u pravilu neutemeljene kritike, ali i ozbiljne optužbe.
S toga ne bi čudilo da Novalićevi neprijatelji počnu kovati nove mediaplanove, krenu sa zbunjivanjem građana i nanošenjem štete te pripremanjem nekog novog pritvaranja, zabrane rada i čega već ne. (Vijesti.ba)