Prava namjena ambasadorovog memoranduma,

namjerno puštenog u opticaj na pravo mjesto i u pravo vrijeme već uzavrele predizborne kampanje u BiH, uplitanje je u nesporazume i političke obračune oko Izbornog zakona BiH. Greška je što se iza tog dokumenta prebrzo vide vlada Izraela i njena politika prema BiH.

Ako nije skandal, jeste skandalozno to što izraelski ambasador iz Tirane daje sebi za pravo da daje lekcije kako će se odvijati izbori u Bosni i Hercegovini i da javno podržava jednu stranu na tim izborima. Za skandal je potrebno da njegov stav potvrdi šef diplomatije Izraela, što se još nije dogodilo, pa se već zbog toga diglo previše prašine. Radi se o jednom ambasadoru, i to koji, kako se to kaže u diplomatiji, pokriva BiH iz treće zemlje. Ambasadoru države koja ne bi trebalo da ima interesa ni potrebe da se miješa u poslove ove zemlje s kojom bi trebalo da ima mnogo više zajedničkog nego suprotstavljenog u odnosima na ravni naroda.Možda to ne zna, ali da ambasador Noah Gal Gendler živi u Sarajevu, saznao bi da je to bio evropski grad u kojem je pred Drugi svjetski rat živjelo najviše Jevreja i da u njemu nikad nije bilo jevrejskog geta.

Ovako se upetljao u nešto iz čega ne može da se izvuče, nego umnožava početnu grešku i srlja dalje dotle da počne prijetiti. Bogami kao da je ruski, a ne izraelski, na mostarskim logorašima koji su mu uputili pismo čuđenja, a ne prijetnji, odgovara: “Naša zabrinutost odnosi se na činjenicu da su prava Jevrejske zajednice u zemlji zloupotrijebljena kako bi se blokirali osnovni unutarnji procesi u BiH. . Nećemo dozvoliti takve zlouporabe.”

Vodeći izraelski liberalni list Haaretz, koji se često ne slaže sa službenom politikom - recimo kao sarajevsko Oslobođenje - piše da “memorandum ambasade Izraela izaziva političku oluju na Balkanu”. Ne bih rekao baš na Balkanu, ali u Sarajevu jeste oluja koja se još ne stišava iu kojoj ne znam ko se nije oglasio. I u kojoj se, u dobroj ili manje dobroj mjeri, čine greške. Prvo je počinio ambasador Gendler samim sadržajem memoranduma, kako se naziva saopštenje koje parafira šef misije. On je, prvo, “prokurio” iz ambasade, kako stoji u osvrtu Sama Sokola u Haaretzu, izrazom koji podsjeća na znameniti WikiLeaks iz 2010. Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova do jučer nije komentiralo demarša koji je poslao šefu diplomatije BiH Biseri Turković,ali je ipak dalo saopštenje za Haaretz u kojem za dokument svoje ambasade u Tirani kaže samo da “izražava podršku za očuvanje prava jevrejske zajednice u zemlji. Dokument je poslan nakon lokalne inicijative za izmjenu Izbornog zakona i zbog straha da bi implikacije rasprave oko ove promjene mogle naštetiti tim pravima”. Da bi spasili svog čovjeka, što čine i druge diplomatije, voda se, dakle, skreće na položaj Jevrejske zajednice u BiH, što čini i ambasador u odgovoru mostarskim logorašima. Oni su mu, ili neko drugi ovih dana, odgovorili da je to kontradiktornost jer je jedna od presuda Europskog suda za ljudska prava uslijedila upravo po tužbi predsjednika Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Jakoba Fincija zbog nemogućnosti da i Jevreji budu birani na važne državne funkcije.Dokument je poslan nakon lokalne inicijative za izmjenu Izbornog zakona i zbog straha da bi implikacije rasprave oko ove promjene mogle naštetiti tim pravima”. Da bi spasili svog čovjeka, što čine i druge diplomatije, voda se, dakle, skreće na položaj Jevrejske zajednice u BiH, što čini i ambasador u odgovoru mostarskim logorašima. Oni su mu, ili neko drugi ovih dana, odgovorili da je to kontradiktornost pošto je jedna od presuda Europskog suda za ljudska prava uslijedila upravo po tužbi predsjednika Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Jakoba Fincija zbog nemogućnosti da i Jevreji budu birani na važne državne funkcije. Dokument je poslan nakon lokalne inicijative za izmjenu Izbornog zakona i zbog straha da bi implikacije rasprave oko ove promjene mogle naštetiti tim pravima”. Da bi spasili svog čovjeka, što čine i druge diplomatije, voda se, dakle, skreće na položaj Jevrejske zajednice u BiH, što čini i ambasador u odgovoru mostarskim logorašima. Oni su mu, ili neko drugi ovih dana, odgovorili da je to kontradiktornost pošto je jedna od presuda Europskog suda za ljudska prava uslijedila upravo po tužbi predsjednika Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Jakoba Fincija zbog nemogućnosti da i Jevreji budu birani na važne državne funkcije. dakle, skreće na položaj Jevrejske zajednice u BiH, što čini i ambasador u odgovoru mostarskim logorašima. Oni su mu, ili neko drugi ovih dana, odgovorili da je to kontradiktornost pošto je jedna od presuda Europskog suda za ljudska prava uslijedila upravo po tužbi predsjednika Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Jakoba Fincija zbog nemogućnosti da i Jevreji budu birani na važne državne funkcije. dakle, skreće na položaj Jevrejske zajednice u BiH, što čini i ambasador u odgovoru mostarskim logorašima. Oni su mu, ili neko drugi ovih dana, odgovorili da je to kontradiktornost pošto je jedna od presuda Europskog suda za ljudska prava uslijedila upravo po tužbi predsjednika Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini Jakoba Fincija zbog nemogućnosti da i Jevreji budu birani na važne državne funkcije.

Prava namjena ambasadorovog memoranduma, namjerno puštenog u opticaj na pravo mjesto i u pravo vrijeme već uzavrele predizborne kampanje u BiH, uplitanje je u nesporazume i političke obračune oko Izbornog zakona BiH. Greška je što se iza tog dokumenta prebrzo vide vlada Izraela i njena politika prema BiH. Bila bi to “ludost”, što kaže Reuf Bajrović, “kao da Izrael staje na stranu ljudi koji žele da Bosna nestane, ekstremno desničarskih poricatelja genocida”. Pita se: “Zašto bi Izrael ovo uradio?” Pa dodaje: “Mogu samo da nagađam.” To mi se dopalo, jer nije dobro unaprijed optuživati cijeli Izrael, što se i među dobronamjernijim Jevrejima tumači kao antisemitizam. A ako meni profesija nalaže da kažem šta nagađam, rekao bih da pretpostavljam da ambasador Gendler ne pripada umjerenijem krilu izraelske politike koje u vladi predstavlja privremeni premijer Yair Lapid. Nego da pripada ekstremno desnom sloju izraelske politike i establišmenta koji oličava Benjamin Netanyahu, koji se trudi da ga na još jednim vanrednim izborima ponovo dovede na čelo vlade. I u koji se, na razne načine, uvukao predvodnik tih “poricatelja genocida” iz BiH, kako, vjerujem, i Bajrović vidi Milorada Dodika.

Izraelski ambasador je svoje opredjeljenje takođe demonstrirao stajući čvrsto na stranu lidera stranke HDZ, čime je učinio lošu uslugu svim Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Posebno onim koji ne misle da im je Dragan Čović lider i koji se osjećaju, u najmanju ruku, nelagodno zbog kampanje koja se povela povodom memoranduma iz Tirane. U obrnutom smjeru, ovdje spada i ono o izjednačavanju svih Jevreja sa Izraelom i svih Izraelaca sa Netanyahuom. Čovića se, kao i u mnogočemu što se događa u BiH, svrstava uz Dodika. Iako on nije kao Dodik, koji je baš ovih dana podržao Izrael zbog novog granatiranja Gaze, pri čemu je stradalo petnaestero djece. Tako im je uputio toplu čestitku i poslije najveće invazije te enklave 2014, u kojoj je ubijeno 166 djece do dvanaest godina.

Greška je Dragana Čovića što je nagazio na minu koju mu je opet podmetnuo Dodik, kao kad ga je odveo u Moskvu, pa se za njim uputio i u Izrael. Početkom juna je bio tamo. Obišao je Jad Vašem i poklonio se žrtvama holokausta, što svi činimo kad se tamo nađemo. Ali što se morao sastati s Netanyahuom i još možda s nekim zbog čega je poslije rekao da su odnosi sa Izraelom “nevjerovatno važni” za BiH? On može, doduše, odgovoriti da se i američki predsjednik Biden nedavno susreo s Netanyahuom. Ne vidim, međutim, da je negirao ono kako je ovih dana portal klix.ba povezao Čovića i njegovog prijatelja Amira Grossa Kabirija, izvršnog direktora kompanije Aluminij i predsjednika Jevrejske općine Mostar sa naglom promjenom naziva ulica koje su nosile imena nacista i fašista, i to nedugo pošto je Dom naroda Parlamenta BiH, upravo na Čovićev prijedlog, usvojio definiciju antisemitizma Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (IHRA). Kao što je Predsjedništvo BiH usvojilo rezoluciju koja se odnosi na takvu definiciju holokausta, što je inicirao Dodik kao njegov član. Nije onda čudno što iz Izraela stiže istovremeno zahvalnica Dodiku i Čoviću zbog njihovih stavova “spram sukoba u toj regiji”.

Ima još jedna velika greška koja je postala očita ovih dana kad se rasplamsala rasprava oko memoranduma izraelskog ambasadora, koja se može pripisati vladajućoj eliti tzv. trećeg nacionalnog korpusa u BiH, bošnjačkog, i raznim strankama koje se vrte oko nje. Ali to zahtijeva duži pogled na vanjsku politiku Bosne i Hercegovine i njene odnose s Izraelom. Za danas je dovoljno podsjetiti kako je demarš povodom saopštenja izraelske ambasade iz Tirane ministrica Turković objavila na svom Facebooku, a njen zamjenik Josip Brkić telefonom je obavijestio ambasadora Gendlera da njeno mišljenje nije službeni stav BiH, nego stav jedne političke stranke.

Piše: Hajrudin SOMUN     (Oslobođenje)