U decenijama poslije Dejtonskog sporazuma intenzivirana je saradnja Ruske Federacije s entitetom RS-om,

zaobilazeći državne organe Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik, predsjednik vladajućeg SNSD-a, dok je bio u ulozi premijera, a zatim u ulozi predsjednika RS-a, više je puta u Moskvi razgovarao s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom i ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim. Njihovi razgovori epilog su prethodnih Dodikovih izvještaja obavještajnoj službi Rusije i njenom odjelu za Balkan. Šire gledano, utjecaji iz Rusije imaju karakter rušenja pravnog poretka u Bosni i Hercegovini. Pored ostalog i pod zaštitom Rusije, Dodik može činiti kakva želi krivična djela bez bojazni od zakonskih posljedica i sankcija. To je snažan udar Rusije na ustavnost, zakonitost i vladavinu prava u Bosni i Hercegovini

CILJ RUSIJE JESTE SPRIJEČITI ČLANSTVO BOSNE I HERCEGOVINE U NATO

Krajem septembra 2019. godine o miješanju Rusije u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović je rekao: “Slabljenje uloge onoga što zovemo međunarodna zajednica u procesima u BiH, osim što je diglo glavu antibosanskim snagama, napravilo je i prostor za pojačano miješanje Rusije. Rusija kaže da poštuje suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine, ali je više nego očigledno da se nekritički svrstava uz svaki zahtjev i stav antidejtonske politike koja dolazi iz RS-a. Moglo bi se reći da Rusija politikom koju vodi prema aktuelnim procesima u BiH ustvari pokušava da ostvari strateške interese koje ima u svom neposrednom okruženju. Svima je jasno da je Bosna i Hercegovina NATO prostor. Jedino to, izgleda, ne žele da shvate Dodik i njemu slični, pristajući na ulogu monete za potkusurivanje u ruskim strateškim interesima.”

Ometanje i konačno sprečavanje da Bosna i Hercegovina napreduje na svom putu prema članstvu u NATO i EU glavni su politički ciljevi ujedinjenog djelovanja vladajućih zvaničnika Ruske Federacije, Republike Srbije i bh. entiteta RS-a. Pri tome Rusija i Srbija smatraju da je putem destruktivnog djelovanja ekstremista pod svojom kontrolom na vlasti u RS-u najvažnije maksimalno oslabiti i blokirati funkcioniranje državnih institucija Bosne i Hercegovine, jer slaba i konfliktna BiH ne treba nikome pa ni EU i NATO-u. U tom cilju, primjenom metoda specijalnog rata Beograd i Moskva podstiču, radikaliziraju i usmjeravaju etničke podjele i sukobe u BiH. Na taj način opsežnom subverzijom u Bosni i Hercegovini proizvode stanje suprotstavljeno standardima NATO i EU. Zato je važno sagledati da li NATO i EU čine što mogu da ublaže ili obesmisle rusko-srbijansku subverziju na štetu evroatlantskih integracijskih težnji demokratskih snaga Bosne i Hercegovine.

Prilikom posjete Beogradu, oktobra 2019. godine, o težnjama sprečavanja da zemlje Zapadnog Balkana budu članice NATO-a premijer Ruske Federacije Dimitrij Medvedev rekao je: “Svi pokušaji da se u NATO uvuku zemlje u kojima postoje unutarnje proturječnosti vrlo su opasni. (...) Velika smo zemlja, nuklearna smo zemlja i želja da se nagomilaju baze NATO-a u našoj neposrednoj blizini ne može kod nas da izaziva pozitivne emocije. Uvijek smo na to odgovarali i odgovarat ćemo, i politički i u vojnom smislu. Kada NATO pokušava da asimilira ili da uključi u svoj sastav zemlje koje imaju unutarnji konflikt, to, kao prvo, proturječi, po mom mišljenju, čak i samom ugovoru o stvaranju Sjevernoatlantske alijanse”, pominjući u tom kontekstu Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Ukrajinu...

Stavovi RS-ove opozicije o ruskom prisustvu u BiH ne razlikuju se bitno od stavova vladajuće većine na čelu s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom. Opozicijski lideri PDP-a Mladen Ivanić i Igor Crnadak isticali su da su u vrijeme dok su u proteklom mandatu obavljali istaknute funkcije na državnom nivou BiH (Ivanić član Predsjedništva, a Crnadak ministar vanjskih poslova) osigurali da odnosi između BiH i NATO-a budu svedeni samo na saradnju, isto kao u Srbiji, bez konkretnih iskoraka prema članstvu u toj alijansi. Sebe su pohvalili jer su osigurali da se BiH ne pridruži sankcijama EU i SAD-a prema Rusiji. Hvalili su se da su, u skladu s interesima Rusije, uspješno zaustavili izvoz oružja iz BiH u Ukrajinu, te da su, prema intencijama Srbije i Rusije, postigli da BiH ne prizna Kosovo.

INDIKATORI RUSKE PRIMJENE METODA SPECIJALNOG RATA PROTIV BiH

U proteklim poslijeratnim decenijama teritorijom BiH povremeno su se kretale militantne ruske grupe i organizacije. Subverzivnu ulogu protiv Bosne i Hercegovine pokrivale su najčešće sportskim ili kulturnim programima svojih aktivnosti.

U Banjoj Luci je u toku izgradnja srpsko-ruskog hrama posvećenog sjećanju na ruskog cara Nikolaja Drugog.

U brojnim uredima lokalnih i entitetskih vlasti RS-a, kao i uredima političkih i nevladinih organizacija po zidovima su istaknute fotografije ruskog predsjednika Vladimira Putina, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

U decenijama poslije Dejtonskog sporazuma intenzivirana je saradnja Ruske Federacije s entitetom RS-om, zaobilazeći državne organe Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik, predsjednik vladajućeg SNSD-a, dok je bio u ulozi premijera, a zatim u ulozi predsjednika RS-a, više je puta u Moskvi razgovarao s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom i ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim. Njihovi su razgovori epilog prethodnih Dodikovih izvještaja obavještajnoj službi Rusije i njenom odjelu za Balkan.

Izvan ustavne i zakonske pozicije, kontinuirano i intenzivno, organi i lideri bh. entiteta RS-a nenadležno sarađuju s državnim organima Rusije zaobilazeći nadležne državne organe i predstavnike Bosne i Hercegovine. Čak sarađuju i s vojnim strukturama Rusije, iako su vojna pitanja, po Ustavu, isključiva nadležnost države BiH, a ne njenih entiteta.

Početkom maja 2020. godine Vlada entiteta RS-a omogućila je da vojna jedinica ruske vojske bude angažirana na dezinfekciji prostora Kliničkog centra u Banjoj Luci, iako u Bosni i Hercegovini postoje stručni civilni i vojni kapaciteti (jedinica ABHO) da se taj posao realizira samostalno. Protiv tog angažiranja jedinice ruske vojske reagirali su članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić, ukazujući na obavezu da bh. vojna saradnja s drugim zemljama bude koordinirana na državnom nivou uz ulogu nadležnog EUFOR-a.

 Licemjerno, ambasador Rusije u BiH Ivancov suprotstavio se kritikama protiv nenadležne entitetske (RS-ove) vojne saradnje s Rusijom, ističući da je jedinica ruske vojske izvršila dezinfekciju bolničkih kapaciteta i izvan entiteta RS-a, u Mostaru, što je rezultat antibosanskohercegovačke saradnje lidera SNSD-a Milorada Dodika i lidera HDZ-a Dragana Čovića.

Krajem oktobra, dakle neposredno pred lokalne izbore novembra 2020. godine, bio je najavljen dolazak u Bosnu i Hercegovinu ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova, što je odloženo zbog problema virusa korona.

Prilikom svojih ranijih posjeta Sarajevu i Banjoj Luci Lavrov je govorio da Rusija podržava provedbu Dejtonskog sporazuma, da se protivi “demonizaciji Republike Srpske” i da je “odavno bilo vrijeme da se BiH oslobodi spoljnje uprave”, ukazujući da iz pravosuđa BiH treba da odu strane sudije, a ugasi OHR, što su učestali sadržaji Dodikove destrukcije u provedbi Dejtonskog sporazuma.

Krajem septembra 2019. godine Komitet za oružane snage Senata SAD-a je zaključio da su blokade u pregovorima Kosova i Srbije, te blokade funkcioniranja države Bosne i Hercegovine dva najveća žarišta nestabilnosti na Balkanu. U vezi s tim, viši saradnik evropskog Centra za analize Janusz Bugajski rekao je: “Ne mislim da bi u ovom trenutku srpsko rukovodstvo u RS-u željelo sukob. Ali oni se igraju s idejom odvajanja, igraju se s idejom nefunkcionalne ili propale države. Ovo objašnjava veliki ruski utjecaj na RS. Zato bi SAD trebale udvostručiti posvećenost BiH.”

U vezi s Dodikovim antidejtonskim izjavama i aktivnostima, ambasador SAD-a u BiH Eric Nelson ukazao je da će njegova zemlja biti dosljedna u provedbi Dejtonskog sporazuma, posebno u pogledu vladavine prava, i da je u tom cilju na dužnost specijalnog predstavnika za Balkan imenovan Matthew Palmer. Istakao je da SAD pažljivo “prate utjecaj Rusije u regiji koji je destabilizirajući”.

Početkom aprila 2021. godine, na godišnjicu oslobođenja Sarajeva, čestitku SUBNOR-u uputio je ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov. Čestitajući, poručio je da će “podvizi jugoslavenskih partizana i sovjetskih vojnika, koji su spasili Balkan i čitavu Evropu od fašizma, i dalje biti poučan primjer za obrazovanje mladih u duhu antifašizma, borbe za istinu i sprečavanje pokušaja revidiranja historije Drugog svjetskog rata”.

Ruska, srbijanska i RS-ova podrška antifašizmu u Drugom svjetskom ratu izrazito je proturječna i sračunata s ciljem da maskira aktuelnu podršku ekstremno desničarskim, islamofobičnim, ksenofobičnim, u suštini profašističkim liderima i političkim subjektima koji djeluju na ideološkim, velikosrpskim pozicijama četništva. Ustvari, hvaleći jugoslavenske partizane, cilj im je ublažiti otpor težnjama da se relativizira zločinački karakter četništva. Očito, teže da se i četnički pokret Draže Mihailovića predstavi da je bio na strani antifašizma, iako su četnici sarađivali s fašističkim okupatorima i borili se protiv partizana, odnosno, iako je na ideološkim osnovama četništva u Bosni i Hercegovini izvršen Genocid u Srebrenici, Bosanskoj krajini, Podrinju i Istočnoj Hercegovini, u šta spadaju masovni zločini nad nesrpskim stanovništvom u brojnim naseljima gdje su izvršeni progoni, odnosno u brojnim naseljima koja su bila pod vojnom opsadom srpske vojske.

Rusija i Srbija hrabre Milorada Dodika u njegovim destruktivnim, za mir i sigurnost rizičnim stavovima i utjecajima. Ujedinjena ruska i srbijanska podrška da se organiziraju manifestacije obilježavanja neustavnog Dana RS-a 9. januara i njihovo paternalističko učešće u tom organiziranju imaju karakter orkestriranog napada na vladavinu prava, teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine.

Takvi napadi imaju karakter negiranja države Bosne i Hercegovine, provociranja njenih patriota i žrtava Genocida u Srebrenici i širom BiH, ignoriranja međunarodne zajednice, te negiranja i omalovažavanja presuda donesenih od sudova u BiH i Međunarodnog krivičnog suda u Haagu.

Jasan pokazatelj ruskog napada na vladavinu prava u Bosni i Hercegovini jeste činjenica što se tokom proslave neustavnog Dana RS-a oglasila “senatorica RS-a”, ruska “ekspertica za Balkan” Jelena Guskova, najavljujući “odlučnu borbu protiv 'laži o genocidu u Srebrenici'”. Pomenula je da Rusija brine za zdravlje Ratka Mladića, te istakla je da je ruski predsjednik Vladimir Putin “potpisao garancije za liječenje Mladića u Moskvi, na čemu mu je Komitet za Mladićevu odbranu neizmjerno zahvalan”. Također, tokom slavlja neustavnog Dana RS-a Guskova je pomenula da je na sjednici RS-ovog senata, čiji je član, ocijenjeno da srpski narod i njegovo rukovodstvo “teže da jednog dana Srpska postane dio Srbije”. 

ŠTA POKAZUJE DODIKOVA ČESTITKA PUTINU

Sredinom juna 2020. godine, u ulozi člana Predsjedništva BiH, predsjedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu Dodik je čestitao Nacionalni dan Rusije – 12. juni. Tim povodom, Dodik je “izrazio opredjeljenje za nastavak saradnje srpskog i ruskog naroda koje povezuju neraskidive tradicionalne prijateljske, duhovne i kulturne veze (...) u dobrobit ruskog i srpskog naroda”.

Kao član Predsjedništva BiH, u sadržaju čestitke Dodik ne tretira državu Bosnu i Hercegovinu. Ne pominje nikakve želje da Rusija i Bosna i Hercegovina imaju dobre odnose i saradnju. Sadržaj te čestitke teška je Dodikova zloupotreba pozicije člana Predsjedništva BiH. Pored brojnih drugih činjenica, i to je indikator negativnog utjecaja Rusije, koja je za partnera izabrala Vladu RS-a i lično Dodika.

Tako se Moskva ispoljava kao remetilački faktor na štetu mira i sigurnosti u BiH, suprotno onome što je istim povodom u svojoj čestitci upućenoj ruskom narodu naveo ambasador Rusije u BiH Petr Ivancov, da je njegova zemlja na Balkanu “važan faktor stabilnosti”.

Direktor Instituta za izučavanje slovenskih naroda Ruske akademije nauka Konstantin Nikiforov kritizirao je najave da bi Milorad Dodik zbog kriminala i antidejtonskog djelovanja mogao biti uhapšen i suđen. U vezi s tim, Nikiforov je ocijenio da bi hapšenje Dodika “izazvalo krvoproliće”.

Taj stav ima smisao zastrašivanja i prijetnje, s ciljem zaštite Dodika dok provodi kriminalne antidejtonske aktivnosti. To je poruka da, u slučaju Dodikovog hapšenja, Rusija ne bi ostala pasivna, jer bi se direktno angažirala radi zaštite Dodika i odobravanja njegove destrukcije.

Šire gledano, utjecaji iz Rusije imaju karakter rušenja pravnog poretka u Bosni i Hercegovini. Pored ostalog i pod zaštitom od strane Rusije, Dodik može činiti kakva želi krivična djela, bez bojazni od zakonskih posljedica i sankcija. To je snažan udar Rusije na ustavnost, zakonitost i vladavinu prava u Bosni i Hercegovini.

Po Dodikovom diktatu, Vlada RS-a daje razne olakšice ruskim kompanijama i njihovim vlasnicima. Tako, naprimjer, juna 2020. godine u Službenom glasniku RS-a je objavljeno produžavanje koncesije s 30 na 50 godina ruskoj kompaniji “Comsar Energy Hidro” za izgradnju hidroelektrane Mrsovo na rijeci Lim. Vlasnik te kompanije jeste “ruski oligarh Rašid Serdarov”.

RUSIJA PODRŽAVA DESTRUKCIJU PROTIV OHR-a, STRANIH SUDIJA I NATO-A

Dok podržavaju Dodikove zahtjeve za gašenje OHR-a i eliminiranje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, zvaničnici Rusije zapostavljaju činjenice o Dodikovom antidejtonskom djelovanju i provokacijama kojima se pojačavaju rizici za sigurnost i mir u Bosni i Hercegovini, pa i šire u regiji Balkana. Odnosno Rusija zapostavlja činjenicu da su OHR i strane sudije u Ustavnom sudu BiH kao mehanizmi provedbe Dejtonskog uspostavljeni radi preventive ugrožavanju mira i sigurnosti. U vezi s tim, zabrinjavajuće je što Rusija zapostavlja općepoznatu činjenicu da Dodikovo ekstremističko djelovanje ima upravo karakter ugrožavanja Dejtonskog sporazuma, mira i sigurnosti u BiH.

Bilo bi normalno da se od Rusije očekuje da odvraća Dodika od grubih napada na ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, da pomogne reformama u cilju normaliziranja stanja u BiH, te da se zalaže kako bi na osnovama rezultata u tom pogledu prestala potreba za stranim sudijama u pravnom sistemu BiH, odnosno kako bi prestala potreba za OHR-om. Nažalost, ponašanje Rusije ne daje osnova za takva očekivanja.

Umjesto tih očekivanja, od Rusije treba i dalje očekivati utjecaje u dvama vrlo rizičnim pravcima: u destrukciji će podržavati Dodika i njegove sljedbenike; insistirat će da iz Ustavnog suda odu strane sudije i da se ugasi OHR. Za sigurnost i mir to su vrlo štetni i rizični utjecaji Rusije, umjesto da pomogne ispuniti uvjete 5+2 po kojima bi prestala potreba za OHR-om.

Da se Rusija ponaša konstruktivno, nikako se ne bi moglo dogoditi da njeno Ministarstvo vanjskih poslova saopći da je od Dodika predloženo ukidanje OHR-a i stranih sudija “u potpunosti u skladu s Dejtonskim sporazumom”. Taj stav iz Moskve odbacili su lideri i politički subjekti identificirani s vrijednostima svoje domovine Bosne i Hercegovine, uz ocjenu da Rusija destabilizira prilike u BiH. Jedno takvo saopćenje iz centrale SDA zajednički su odbacili Dodik i bivši ambasador Rusije Petr Ivancov.

U blokiranju uspostave vlasti po rezultatima općih izbora 2018. godine Dodik se češće sastajao s ambasadorom Ruske Federacije Petrom Ivancovim. S njim je usaglašavao stavove o raznim političkim pitanjima, s efektima direktne ruske podrške Dodikovom ekstremizmu i prijetnjama usmjerenim protiv države Bosne i Hercegovine.

I novi ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov nastavio je praksu svog prethodnika Ivancova da podržava Dodika u njegovim destruktivnim, za mir i sigurnost rizičnim postupcima. Opravdavajući Dodikove postupke usmjerene protiv Dejtonskog sporazuma, a povodom presude zločincu Ratku Mladiću, ambasador Kalabuhov rekao je da je Haški tribunal politička, a ne pravna institucija i da kao takav “nije faktor pomirenja u BiH”, da taj međunarodni sud u svom odlučivanju i presuđivanju nema ispravna stajališta o pojmu genocida i kriterijima za njegovo utvrđivanje, da visoki predstavnici u BiH nisu legitimni jer nisu imenovani od Vijeća sigurnosti UN-a, da strane sudije trebaju otići iz bh. pravosuđa i da treba ugasiti OHR.

S ruskim ambasadorom Dodik se sastaje prije svojih značajnih političkih odluka i nakon njihovog donošenja. Zajednički analiziraju situaciju. Putem medija daju usaglašene izjave. To su validni indikatori da Moskva usmjerava i kontrolira Dodika i njegov SNSD, s ciljem da odluke i ponašanja budu u skladu s ruskim interesima u BiH i šire na Balkanu.

U tom smislu, Dodik se sastao i razgovarao s ambasadorom Ivancovim krajem novembra 2019. godine. Zauzeli su zajednički stav o slanju u NATO Godišnjeg nacionalnog programa (ANP), pod izmijenjenim nazivom Program reformi Bosne i Hercegovine. Izmjena naziva motivirana je stvaranjem predstave da Dodik nije podržao slanje ANP, iako je u Bruxelles dostavljen dokument pod izmijenjenim nazivom, suštinski ANP. O tome su Dodik i Ivancov za javnost komentirali da je postignut uspjeh u pogledu otklanjanja blokade imenovanju Zorana Tegeltije na funkciju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, jer je slanje ANP-a, pa makar pod izmijenjenim nazivom, bilo uvjet tog imenovanja Tegeltije. Taj uvjet postavili su članovi Predsjedništva Džaferović i Komšić.

Općepoznato je da se upravo Rusija protivi približavanju NATO-a njenim granicama. Moskva želi da NATO bude što dalje od državne granice Rusije prema Zapadu. Frustrirana je zato što nije uspjela spriječiti zemlje Istočne Evrope, a zatim zemlje Balkana – Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru – da postanu članice NATO-a. Frustracija Moskve po tom osnovu ispoljava se u obliku izrazite upornosti da se spriječi članstvo Srbije i BiH u NATO.

Sjednice Vijeća za provedbu mira (PIC-a) obično završavaju komunikeom u kome se ističu ocjene o rezultatima i problemima stanja u provedbi Dejtonskog sporazuma. Zbog intenziteta i štetnih posljedica Dodikovog velikosrpskog, ksenofobijskog i islamofobijskog djelovanja na štetu stanja koje je u nadležnosti PIC-a, komunikei obično završavaju ocjenama o tome i kritikama Dodikovog ponašanja. U vezi sa sadržajem svakog komunikea, ambasador Rusije Petr Ivancov, kao član PIC-a, redovno je izuzimao svoje mišljenje, protiveći se kritici protiv Dodikove destrukcije, što je značilo podršku njegovim velikosrpskim, ksenofobijskim, islamofobijskim aktivnostima na štetu mira i sigurnosti u BiH i šire. Iako po Dejtonskom sporazumu Rusija treba da unapređuje mir i sigurnost u BiH, ona radi suprotno jer podržava aktivnosti srpskih ekstremista na štetu mira i sigurnosti.

Tako, naprimjer, protiv sadržaja komunikea donesenog na sjednici PIC-a početkom decembra 2019. godine o antidejtonskim zaključcima NSRS-a, Ambasada Rusije u Sarajevu je saopćila: “Dokument koji nismo podržali ne doprinosi unapređenju unutrašnjeg političkog dijaloga u zemlji te procesa pomirenja. Zaključke NSRS-a od 11. novembra ne smatramo kao problematične.”

Odbacujući argumentirane tvrdnje da se Rusija miješa u unutarnja pitanja BiH, početkom oktobra 2019. godine Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu je saopćila: “Rusija se nikada nije miješala u unutrašnje stvari BiH i nema takve namjere, ali sa žaljenjem bilježi neprekidne pokušaje uvlačenja naroda BiH u orbitu vojno-političke Sjevernoatlantske alijanse, čemu se jedan od konstitutivnih naroda protivi.” Ovo saopćenje je proturječno jer se u njegovom prvom dijelu eksplicitno tvrdi da se Rusija ne miješa u unutarnja pitanja BiH, a u drugom dijelu ukazuje da je napredak BiH prema članstvu u NATO bitan razlog miješanja u njena unutarnja pitanja.

DODIK I ČOVIĆ KAO OSLONCI ZA RUSKO MIJEŠANJE U UNUTARNJA PITANJA BOSNE I HERCEGOVINE

Poseban obzir Rusije prema Dodiku i Čoviću potvrđen je prilikom posjete Bosni i Hercegovini ambasadora Ruske Federacije Sergeja Lavrova 15. 12. 2020. godine. Dan prije dolaska u Sarajevo na razgovore u Predsjedništvu i Vijeću ministara BiH Lavrov je u naselju Lukavica kod Sarajeva imao sastanak s Dodikom, a zatim s Čovićem u sarajevskom hotelu “Evropa” u trajanju od oko pola sata. U javnosti je Lavrov ostavio utisak da u prioritetu posjete Bosni i Hercegovini ima susrete s Dodikom i Čovićem. Na sastanku s Dodikom u Lukavici Lavrov je pokazao da ne poštuje odluke Bosne i Hercegovine u pogledu integracije u NATO i EU, te da ne poštuje simbole BiH i ulogu OHR-a.

Zbog toga, članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić odbili su susret s Lavrovim. Iznenađen time, Lavrov je u Predsjedništvu BiH razgovarao samo s Dodikom. Za svoj postupak odbacivanja susreta s Lavrovim Džaferović i Komšić dobili su široku podršku građana i političkih faktora identificiranih s vrijednostima svoje domovine Bosne i Hercegovine.

Na sastanku u sarajevskom prigradskom naselju Lukavica Dodik je Lavrovu poklonio skupocjenu ikonu svetog Nikole, o čemu je ubrzo nastala afera. Dodik je skrivao kriminalno porijeklo ikone. Ministarstvo kulture Ukrajine ustanovilo je da pečat na ikoni potvrđuje njeno porijeklo iz ukrajinske regije Luganjska, da je ikona stara oko 300 godina, da je iznimne vrijednosti i da pripada ukrajinskoj kulturnoj baštini. Upravo zato, o načinu na koji je Dodik pribavio ikonu za poklon Lavrovu, interes su ispoljili diplomatski predstavnici Ukrajine u BiH. Inicirano je djelovanje Interpola.

Zbog diplomatskih i medijskih pritisaka, uslijedilo je da Lavrov vrati ikonu njenom darovatelju Dodiku. Prema noti Ambasade Ukrajine, Tužilaštvo BiH pokrenulo je istragu o porijeklu i okolnostima Dodikovog pribavljanja predmetne ikone.

Rusija je hrabrila Dodika da iznosi u javnost drastične izjave protiv imenovanja Christiana Schmidta za visokog predstavnika u BiH. Predstavnici Rusije o tome su govorili isto što i Dodik – da je imenovanje Schmidta provedeno bez poštivanja procedure u Vijeću sigurnosti UN-a i da Schmidt neće biti prihvatljiv ni za Rusiju, ni za Srbiju, ni za RS. O tome je Dodik, ustvari, slijedio stav Rusije izražen putem izjave ambasadora Igora Kalabuhova da imenovanje visokog predstavnika mora biti potvrđeno u Vijeću sigurnosti UN-a i da zbog toga za tu funkciju Schmidt nije legitiman i legalan.

Isto to kao ambasador Kalabuhov isticala je glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova, da se bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, Christiana Schmidt ne može smatrati visokim predstavnikom u BiH, te da bi eventualna Schmidtova primjena bonskih ovlasti bila nelegitimna. Istakla je ocjenu da nelegalni dolazak Schmidta na funkciju visokog predstavnika dovodi u pitanje “ono što je postignuto u BiH proteklih 25 godina i da će potkopati Dejtonski sporazum”, te da o sudbini BiH treba da “odlučuju narodi, bez miješanja izvana”.

Krajem augusta 2021. godine Ambasada Rusije, putem Facebook profila, propagirala je da Kina i Rusija imaju isti stav o nelegalnosti i nelegitimnosti imenovanja Christiana Schmidta na funkciju visokog predstavnika u BiH, što, kako su istakli, potvrđuje “čitav niz dokumenata – Opći okvirni sporazum za mir u BiH, rezolucije Savjeta sigurnosti UN-a, dokumenti Savjeta za provođenje mira i njegovog Upravnog odbora i, na kraju krajeva, ustaljena praksa, koji predviđaju proceduru za izbor visokog predstavnika”.

Kina i Rusija zahtijevale su diplomatskim notama ukidanje ureda OHR-a, te istakle stav da ne prihvataju Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika, navodno, jer ga nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a. Odbijanjem pomenute ruske i kineske diplomatske note Vijeće sigurnosti jasno je potvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti 5+2 za ukidanje OHR-a. O tome, s druge strane, analitičari sa Zapada ukazuju da Rusija i Kina tendenciozno ignoriraju Rezoluciju 1.031 Vijeća sigurnosti, po kojoj PIC – Vijeće za implementaciju mira u BiH imenuje visokog predstavnika, što je bila osnova da se imenuje prvi visoki predstavnik Carl Bildt. Prema tome, i Christian Schmidt imenovan je u skladu s dokumentima Vijeća sigurnosti UN-a.   stav.ba