Više nije potrebno konsultirati srpskohrvatske medije da saznamo u kojem se smjeru kreće antibosanska i antibošnjačka politika. Dovoljno je gledati Face TV i Senada Hadžifejzovića.  Naravno, ipak nije tako jednostavno, jer Face TV nije usmjeren prema gledateljima hrvatske i srpske nacionalnosti. Okrenut je Bošnjacima, kojima se želi nametnuti razarajuće autošovinističke ideje. Pripremiti teren, omekšati volju, umove zaplesti u mrežu špekulacija i sumnji, sablazniti srca, širiti defetizam, relativizirati, izjednačiti... Otkrivamo pritom dvije glavne mete – SDA i Islamska zajednica BiH. Analiziramo pritom nastupe trojice političara koji su gostovali u emisiji Senada Hadžifejzovića – Fahrudina Radončića, Bože Ljubića i Mirka Šarovića.   

“Nije dobro da bivši SDA-ovci budu kandidati za Predsjedništvo BiH dok se malo ne dekontaminiraju”, rekao je lider SBB-a Fahrudin Radončić, tvrdeći da mu se takav “stav SDP-a sviđa” i pritom dodao da je o tome obavijestio i Denisa Zvizdića. Kao da nije do jučer zagovarao Zvizdićevu kandidaturu za Predsjedništvo BiH pod izlikom da je riječ o “mladom političaru” na “kojem svijet ostaje”.

Politička koketuša Radončić dodaje da ne želi da “vara ljude” i da su mu u Prištini i Sarajevu sudske procese montirali braća Čampara, bliski Zvizdićevi rođaci, pa nije ni logično da ih podržava. Odnosno, sada je posve vidljivo ono što smo više puta ustvrdili – Zvizdić je iskorišten prvo da bude poluga za moguću unutarnju destabilizaciju SDA i konfrontiranje Bakiru Izetbegoviću te dokazivanje da je ova stranka iznutra truhla i propala. Zatim je pušten da poput putujućeg prosjaka moli da bude kandidiran da bi naposljetku bio odbačen i potrošen. Radončić ipak voli da vara ljude.

U tom smislu, jedina Zvizdićeva sreća može biti u tome da čeka trenutak kada će mu Fahrudin Radončić proglasiti novu političku mladost u trećoj životnoj dobi. Tužno, ali sam je birao bez obzira na to što je i svojevrsna žrtva spletki koje je kreirao njegov bolesno ambiciozni bliski rođak Aljoša Čampara. Zanimljivo je i to da Radončić očito nije zaboravio ko mu je udjeljivao ulaznice u istražni pritvor pa se može očekivati da će mu Aljoša (Aša ili Aco) i Dubravko (Dudo ili Dudek) uskoro postati posebna poslastica koju već oblizuje svojim dugim palucajućim zmijskim jezikom.

Treba istaći da je u red “kontaminiranih” bivših SDA-ovaca Radončić svrstao i Elmedina Konakovića, kojem preporučuje boravak “na klupi” za rezervne igrače. Inače vrlo razgovorljivi Konaković mu nije odgovorio jer je vjerovatno procijenio da mu je ta bitka nepotrebna. To začuđuje jer je odgovor čisti zicer – Radončić je do te mjere izgubio na političkim dionicama da nije u prilici ikome dijeliti lekcije, naime, Konaković i njegov NiP imaju kudikamo veći potencijal na narednim izborima od bljedunjavog i posrnulog SBB-a. 

Do koje je mjere predsjednik SDA Bakir Izetbegović ratoboran, jedna je od stalnih tema u javnosti ovih dana, odnosno je li prema raspojasanom Miloradu Dodiku popustljiv ili je izazivački raspoložen. Odgovor na ovo pitanje u jednoj emisiji od 50 minuta varira, ponekad jeste (kada se želi podvaliti da diže tenzije za ubiranje glasova), a ponekad nije (kada se želi poentirati da je kukavica). U samo 50 minuta je moguće da jedan Radončić promijeni kut gledanja i tvrdi sasvim suprotno, baš kao i voditelj Senad Hadžifejzović.

Radončić to na svom nedavnom nastupu za Face TV uspijeva demonstrirati u dvije rečenice. Po njegovom mišljenju, dobro je da je Izetbegović otišao u Banju Luku, pa čak da je to trebao i ranije raditi, a odmah zatim ustvrđuje da je to loše jer Izetbegović time pokazuje da nema aktualne prijetnje, da su Bošnjaci sigurni na teritoriju RS-a, što ustvari nije slučaj te time predstavlja zavaravanje javnosti i, prema Radončiću, direktnu pomoć Dodiku.

Nizanje kontradiktornosti vidljivo je i u izjavi kada Radončić ustvrđuje da smo “svi mi Alija, ali nismo Bakir Izetbegović i nismo Dodik”. Dakle, to “mi” ne podrazumijeva Bakira Izetbegovića, koji, po mišljenju Hadžifejzovića i Radončića, ne štiti naslijeđe svog oca te je jednak Dodiku, koji je rekao da će pjevati “nema te više, Alija”. Zaista zanimljivo od jednog Radončića, koji je Aliju Izetbegovića (i njegovu obitelj) optuživao da je lopov, da je stvarao koncept pet mafijaških obitelji, da je imao pretenzije da stvara koncepte “islamske države”, “findžan države” itd. Štaviše, Radončić na Face TV otvoreno tvrdi da i dalje kod dijela bošnjačke politike (čitaj SDA) postoji želja za nekom islamskom državom.

Zaista zanimljivo od jednog Senada Hadžifejzovića, koji je samo sedmicu ranije s Fatmirom Alispahićem brstio ideje o tome kako je Alija Izetbegović “prodao Bosnu” i kako danas vlada neka etnoklerikalna koalicija na čelu s Bakirom Izetbegovićem i reisom Huseinom ef. Kavazovićem. Tu istu tvrdnju promovira i Radončić, stavljajući na Face TV znak jednakosti između SDA i IZBiH. Napominjemo da je riječ o tezama koje je svojedobno proizvodila velikosrpska propaganda pred rat devedesetih. Možda bi nas ove tvrdnje i uznemirile da je riječ o licemjerju. Međutim, ovakvi nastupi su van svih ocjena, jer da bi neko razvio osobinu licemjerstva mora imati neku vrst ljudskog integriteta, neki vid morala i karakternih obilježja koje iznevjeruje.

U slučaju zloćudne političke propagande koju provodi Senad Hadžifejzović i njegovi gosti, ne postoje obilježja ljudskog postupanja, a o strukovnoj profesionalnosti je besmisleno i govoriti. Ostaje tek “vreća zlata za našeg Senada”. Nema tu nikakve ideologije, nema uvjerenja koja se mijenjaju, nema ničega osim golog interesa, vreće zlata koja je u slučaju Alije Izetbegovića izmišljena i montirana, ali u slučaju raznih Radončića i Hadžifejzovića stvarna. Možda je tek pitanje njenog sadržaja.

Odmah nakon Radončića, bošnjačkog političara bez identitetskog portfelja, istu večer nastupa autentični Hrvat s portfeljom, velikohercegbosanac iz Čovićevog Hrvatskog narodnog vijeća Božo Ljubić. Emisija se otvara tvrdnjom da rata vjerovatno neće biti jer nema uvjeta kao devedesetih, kada se vodio, prema Ljubiću, građanski međuetnički rat. Na samom početku, dakle, Ljubić otkriva ugao gledanja – konstantno hrvatsko negiranje dvostruke agresije na BiH. Doduše, vrlo stidljivo ističe neku regionalnu komponentu koja je uzrokovala rat devedesetih. Ljubić smatra da međunarodna zajednica neće dopustiti rat, ali i da sam Dodik ističe javno da ne želi rat. Ipak, ima neko ko ga želi, a, prema Ljubiću, to je bošnjačka komponenta.  

U svakom slučaju, Ljubić će istaći da postoje dvije regresivne, retrogradne i agresivne politike. Prva je Dodikova, koja nas u slučaju realizacije vraća na kraj rata (1995), a druga SDA-ova, koja nas u slučaju svoje realizacije vraća na početak rata (1991). Zapravo, Ljubić je kod Hadžifejzovića izrekao da je SDA počela rat devedesetih. Hadžifejzović Ljubića pita gdje je taj treći entitet, hvaleći da mu je “ABC matematika sjajna”. Pa tamo gdje su pretplatnici “Eroneta”, tamo gdje Hrvati plaćaju struju “Elektroprivredi Herceg-Bosne”, odnosno zapadna Hercegovina, dio centralne Bosne, srednje Bosne i Posavine, odgovara Ljubić, koji ipak to ne smatra realnim, ali upozorava da treba mijenjati Izborni zakon. Ljubić, dakle, nema nakanu da najavljuje ili zagovara secesiju ili raspad Bosne i Hercegovinu, ali ima namjeru da delegitimizira bošnjačku politiku, a propagandno promovira hrvatske nacionalne interese. U tome mu Hadžifejzović svesrdno pomaže navodeći ga da se obrušuje na bošnjačke političare.

Međutim, treći gost u studiju Face TV-a nastupio je s imidžem gospodina koji djeluje više kao pjevač starogradskih pjesama i interpretator evergreena Zvonka Bogdana. Predsjednik SDS-a Mirko Šarović je uz asistenciju Senada Hadžifejzovića bio ponajviše zabrinut za dalju sudbinu manjeg entiteta Republike srpske. Iznosi se da je Dodikov ratoborni ritam, šta je naravno tačno, najbolji put da se uništi ono što se i deklarativno štiti – Republika srpska. Štaviše, čini se da je Hadžifejzović zabrinutiji od samog Šarovića za Republiku srpsku, a motiviran je da ga priupita u vezi, vjerovali ili ne, Bakira Izetbegovića.

Zatim se ponovo relativiziraju uloge zavađenih strana te se imputira da su se “Dodik i Izetbegović sve dogovorili”. Kao da niko nije primijetio da je Hadžifejzovićev prošli gost Ljubić istog tog Šarovića proglasio “trabantom SDA” kada je navodio imenovanje novog sastava CIK-a u kojem je uglađeni gospodin Šarović bio u dosluhu s bošnjačkom nacionalnom politikom. Šarovićev nastup je bez obzira na to bitan jer otkriva do koje je mjere bilo promišljeno od Bakira Izetbegovića da na nedavno novinarsko pitanje odgovori tvrdnjom da neće RS zvati genocidnom tvorevinom. Izjava je izvađena iz konteksta te su njome mnogi mahali sa željom da dokazuju Izetbegovićevu nedosljednost, zanemarujući da je očito riječ o strategiji po kojoj olakšava Dodikovoj opoziciji u RS-u. Dakle, posve suprotno od teze da se Izetbegović dogovoreno svađa s Dodikom jer, da je kojim slučajem ratoboran kao što tvrde i da napada RS kao genocidnu tvorevinu, ne bi Dodikovoj opoziciji ostavio niti jedan drugi prostor osim da se homogenizira s Dodikom u zaštiti RS-a – u protivnom, bili bi prozvani kao izdajice srpskih nacionalnih interesa. Strategija je time posve jasna, Izetbegović ne dopušta da se svede na Dodikovo blato u koje ga kabadahija s Laktaša svim silama želi uvući, već otvara manevarski prostor u kojem će se Dodik u blatu hrvati s vlastitom opozicijom.

No, ovakvi su zaključci posve nepoznati Hadžifejzoviću i mi zapravo više ne trebamo konsultirati srpskohrvatske medije da saznamo u kojem se smjeru kreće antibosanska i antibošnjačka politika. Stoga smo zahvalni Senadu Hadžifejzoviću što nam omogućava da ne trošimo vrijeme surfajući naokolo da bismo proniknuli u stajališta dvije izvorne i praktički jedine separatističke politike, jer u njegovoj emisiji imamo čitav sabor dušmanskih teza koje otkrivaju ko koga, kada i gdje... Naravno, ipak nije tako jednostavno, jer Face TV nije usmjeren prema gledateljima hrvatske i srpske nacionalnosti.

Okrenut je Bošnjacima, kojima se želi nametnuti razarajuće autošovinističke ideje. Pripremiti teren, omekšati volju, umove zaplesti u mrežu špekulacija i sumnji, sablazniti srca, širiti defetizam, relativizirati, izjednačiti... Otkrivamo pritom dvije glavne mete – SDA i Islamska zajednica BiH. stav.ba