"Imamo NATO, imamo Rusiju, imamo Istočno Sarajevo koje navija za Rusiju, imamo Sarajevo koje navija za NATO."
Piše: Avdo Avdić Amerikanci se u Sarajevu obračunavaju s Rusima. Evropa s Rusima i Kinezima. Evropa s Turcima, a Erdogan s gulenovcima. Saudija preko Sarajeva ratuje protiv Katara. Rusi preko Sarajeva vode bitku protiv Zapada. Za Rudolfa Ivanoviča Abela prvi put sam čuo one godine kada je u kinima prikazivan Spilbergov “Most špijuna”. Negdje pred kraj filma sam saznao da je Abel stvarni lik i da su u filmu obrađeni stvarni događaji. Pravo ime mu je bilo William August Fisher i godinama je bio ruski špijun kodnog imena Abel koji je radio na teritoriji SAD-a. Radnja je, potom, prebačena u podijeljeni hladnoratovski Berlin, gdje je početkom šezdesetih godina prošloga vijeka razmijenjen za dvojicu američkih pilota.
Fasciniran ovim filmom i stvarnim događajem, našavši se u Berlinu nekoliko godina kasnije, pokušao sam pronaći i obići ove iz filma i koliko god sam se trudio, nisam baš uspio shvatiti razmjere podjele i svega onoga što je pratilo hladni rat između SAD-a i moćnog Sovjetskog saveza.
Onda je Berlin došao u Sarajevo. Ako me sjećanje dobro služi, nekad poslije rata na Dobrinji su pokušali izgraditi zid između Istočnog Sarajeva i Sarajeva. Da građani nisu samoinicijativno reagirali, danas bi u Sarajevu postojala željezna zavjesa. I sve bi, čak i simbolično, podsjećalo na Berlin. Ali bez obzira na to što nema zida i što su Istočno Sarajevo i Sarajevo u istoj državi, ovaj grad se može smatrati Berlinom našeg doba.
“U slučaju praktičnog zbližavanja Bosne i Hercegovine (BiH) i NATO-a, naša država će morati reagovati na ovaj neprijateljski korak”, poručili su prošle sedmice iz Ambasade Ruske Federacije u Sarajevu i doživjeli ovacije u istočnom dijelu grada. Tog trenutka je ovo “zapadno” Sarajevo usmjerilo pogled ka Ambasadi SAD-a. Za dan-dva stigla je reakcija, a malo zatim i odgovor iz centrale NATO-a. “Saradnja BiH i NATO-a ne ovisi o Rusiji”, poručili su iz NATO-a.
Dakle, imamo NATO, imamo Rusiju, imamo Istočno Sarajevo koje navija za Rusiju, imamo Sarajevo koje navija za NATO. Nemamo samo most špijuna, ali zato imamo bezbroj špijuna. Kada je Putin u Bosnu i Hercegovinu pokušao poslati svoje Noćne vukove - poznate bajker-špijune, ovi drugi špijuni koji su okrenuti ka NATO-u, zabranili su im ulazak u BiH. Onda je Putin pokušao u Sarajevo poslati vojnog špijuna Vladislava Filippova pa su i njemu ovi s druge strane zabranili ulazak. Onda su ovi ruski špijuni odavno raspoređeni u BiH poništili ovim proameričkim špijunima diplome i namontirali dvije-tri kasnije odbačene optužnice. Onda su ovi iz NATO-a svoje špijune pozvali u Bruxelles da se uslikaju s njima. Onda je objavljeno saopćenje i “uvijena prijetnja” Ambasade Ruske Federacije.
Možda to tako ne izgleda na površini, ali u Sarajevu se trenutno vodi najveći obavještajni rat u Evropi. Amerikanci se u Sarajevu obračunavaju s Rusima. Evropa s Rusima i Kinezima. Evropa s Turcima, a Erdogan s gulenovcima. Saudija preko Sarajeva ratuje protiv Katara. Rusi preko Sarajeva vode bitku protiv Zapada. Srbija se bori protiv Hrvatske, Hrvatska protiv Srbije, Kina protiv svih, osim protiv Rusije. Onda se Njemačka obračunava s Londonom preko Sarajeva, pa se London obračunava sa Bruxellesom preko BiH. Ponekad se sudare Iranci sa ovima sa Zapada koji potom uzvrate Iranu. I sve to preko Bosne i Hercegovine. A realno gledajući, svi su mnogo moćniji od BiH i njenih podijeljenih institucija čiji su dijelovi postali servis svim navedenim državama u obračunima protiv onih drugih. (Oslobođenje)