SAD i EU imaju zajedničke ciljeve i viziju za Zapadni Balkan i mi smo partneri po tom pitanju, izjavio je, između ostalog,
tokom videokonferencije "Balkanski dijalozi" zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a Matthew Palmer. Ako je Palmerova konstatacija tačna, a jeste, kako je onda moguće da se na Zapadnom Balkanu, koji se nalazi duboko u interesnoj zoni EU, SAD-a i NATO-a, problemi ne samo da sporo rješavaju, već nerijetko imaju i tendenciju usložnjavanja? Pita se ovo u opširnoj analizi za Vijesti.ba magistar evropskih integracija i politički analitičar Denis Čarkadžić.
Krhki kredibilitet EU - Razloga naravno ima više, navodi Čarkadžić, ali u kontekstu odnosa EU i SAD-a jedan je ključni - često insistiranje EU na svom liderstvu u procesima koji treba da dovedu do ispunjavanja zajedničkih ciljeva i vizija o kojima Palmer govori - sigurnosti i stabilnosti, vladavine prava, regionalne saradnje, te na kraju i samih euroatlantskih integracija čitavog regiona. - Nije tajna da je vanjska politika najslabiji od tri stuba na kojima počiva EU. Vodeći se svojim individualnim interesima, članice EU često nisu u stanju iskristalisati zajednički stav po određenom pitanju. Još češće, i kada se usaglase, i najmanji problem ili otpor na koji prilikom ispunjavanja svojih proklamovanih ciljeva Brisel naiđe, EU unija "rješava" na dva načina - ili se pred problemom ili otporom povuče, ili sa drugom stranom pravi truhle kompromise koji su samo puka forma bez stvarne suštine, a koji se u pravilu dugoročno pokažu štetnim kako za EU, tako i za njene partnere - ističe naš sagovornik.
Treći i najdrastičniji negativni pojavni oblik "vanjske politike" EU, smatra, je pitanje proširenja koje je dovelo skoro do potpunog urušavanja njenog ionako krhkog kredibiliteta na Zapadnom Balkanu.
- Ono je ogoljeno krajem prošle godine nakon što je, i pored ispunjenih obaveza, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji spuštena rampa, te će, i nakon što je ta greška kasnije donekle korigovana, posljedice po kredibilitet EU u ovom dijelu svijeta ostati trajne. Ovi, ali i neki drugi primjeri impotentnog djelovanja Brisela i van Zapadnog Balkana definitivno idu u korist onih koji, i pored ogromnih ljudskih, demokratskih, ekonomskih i finansijskih resursa sa kojima raspolažu, EU smatraju geopolitičkim patuljkom - potcrtava Čarkadžić. Međutim, nastavlja, sve navedeno i dalje nije spriječilo birokratski aparat u Briselu da insistira na vodećoj ulozi u nekim od ključnih procesa u regionu, nakon čega u pravilu ostaje širok prostor za širenje utjecaja onih čiji su interesi potpuno suprotni interesima EU i SAD-a.
S tim u vezi, činjenica je da u posljednje tri decenije, kada god i gdje god bi Briselu bila dodijeljena liderska pozicija u pokušaju da vodi procese, dolazilo bi do stagnacije, a nerijetko i do usložnjavanja problema. - Kada je BiH u pitanju, nekonzistentno djelovanje, primjena dvostrukih aršina, pristajanje na pravila igre i usvajanje standarda domaćih političkih aktera te politika ispunjavanja puke forme bez stvarnog kvalitativnog sadržaja, ono je što je najčešće karakterisalo politiku EU - jasan je Čarkadžić. Prema njegovim riječima, "rezultati" poput kraha strukturalnog dijaloga o pravosuđu, reforme javne uprave te bremena ostavštine tzv. mehanizma koordinacije jasno ukazuju na to da EU, sama, ne samo da nije u stanju da stvari pokrene s mrtve tačke, već i da njena nesposobnost skupo košta i građane BiH.
"Mrtvo slovo" na papiru - Ali, nije samo BiH osjetila negativne posljedice liderstva EU. U Sjevernoj Makedoniji, tek nakon direktne intervencije SAD-a, a nakon napada u Sobranju u kojima je povrijeđen Zoran Zaev, stvari su se pokrenule u pravom smjeru a rezultat je u relativno kratkom vremenskom roku bio ulazak te zemlje u NATO - navodi Čarkadžić. Također, dodaje, pregovori Beograda i Prištine pod okriljem EU završili su Briselskim sporazumom koji je odavno "mrtvo slovo" na papiru. - I Srbija i Kosovo izgubili su dragocjeno vrijeme, a danas niko ozbiljan ne vjeruje da se bilo kakav novi, sveobuhvatan i provodiv sporazum između Beograda i Prištine može donijeti bez odlučujuće uloge SAD-a. No, Brisel i dalje ne odustaje od inisistiranja na svojoj liderskoj ulozi u tom, za Zapadni Balkan trenutno najvećem izazovu, što u dobroj mjeri odgovara interesima Ruske Federacije - poručuje Čarkadžić.
Naime, nastavlja dalje naš sagovornik, pozicija Moskve u kosovskom pitanju može stati u tri riječi - održavanje statusa quo - odnosno nepostizanje bilo kakvog dugoročnog rješenja. Upravo vođena svojim interesima i svjesna slabosti vanjske politike EU, Ruska Federacija i insistira da Brisel vodi pregovore, znajući da bi tako vođeni pregovori unaprijed bili osuđeni na propast. I dok oko liderstva u budućim pregovorima Beograda i Prištine EU i dalje vodi borbu sa SAD-om, Čarkadžić ističe kako se čini da je u našoj zemlji po tom pitanju situacija u posljednje vrijeme bitno drugačija. - Naime, za razliku od svog prethodnika Larsa-Gunnara Wigemarka, od čijih su čestih soliranja korist imali samo politički akteri u BiH kojima je cilj održavanje statusa quo i stagnacija zemlje, djelovanje trenutnog šefa Delegacije EU u BiH Johanna Sattlera u najvećoj mjeri je sinhronizovano sa djelovanjem SAD-a. S tim u vezi, treba podsjetiti da su usvajanju dokumenta Programa reformi BiH na osnovu koga je deblokiran put u NATO te imenovano Vijeće ministara BiH, prethodile konsultacije s ambasadorima SAD-a, Italije, Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Delegacije EU u BiH - konstatuje Čarkadžić.
Nakon toga, uz ponovno zajedničko djelovanje navedenih međunarodnih aktera a u cilju ispunjavanja 14 zaključaka iz Mišljenja Evropske komisije, pod okriljem Predsjedništva BiH uspostavljena je ad hoc Politička radna grupa, nakon čega su napravljeni pomaci po pitanju imenovanja članova Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, izrade novih zakonskih rješenja koja se odnose na javne nabavke te veoma bitnog pitanja Zakona o VSTV-u. - Na kraju, nakon zajedničkih napora ambasadora Quinte i Delegacije EU, SDA i HDZ BiH konačno su potpisali dogovor koji bi trebao stvoriti uslove za održavanje lokalnih izbora u Mostaru. Iako se, osim Programa reformi BiH, sva nabrojana pitanja nalaze na listi prioriteta iz Mišljenja EK, očigledno je da Brisel ovoga puta razumije da samo uz najužu saradnju sa Vašingtonom može očekivati pozitivan ishod u mukotrpnom prisiljavanju ključnih političkih aktera u BiH da provedu reformske procese koje su, na osnovu preuzetih međunarodnih obaveza i odluka domaćih i međunarodnih sudova, ti isti politički akteri dužni provesti - zaključuje Čarkadžić u razgovoru za Vijesti.ba. D.K. (Vijesti.ba)