Oni koji su napravili genocid od Kozarca do Srebrenice, a i na Drini 1941-45., oni koji su Sarajevo...
"Bleiburg je samo nekome potreban simbol. Zločini nad zarobljenicima, vezanim uz Bleiburg, događali su se izvan Bleiburga, na putu natrag (prozvanim Križni put), kroz Sloveniju, Hrvatsku, BiH, nakon što su Britanci Titu predali ”njegove”, kako je zaključeno na susretu velike trojice (svakome njegovi!). ”Počisti palubu” (Nikolaj Totlstoj), britanskog generala Alexandera, značilo je: Nećemo se mi baktati njihovim neprijateljima, tolikim zarobljenicima, eno ih Titu nek se on njima bavi. To njima značilo je ustašama, četnicima, Čerkezima, balistima, domobranima, civilima koji su krenuli za vojskom, nerijetko čak i zbunjenim ljudima u masovnom zbjegu… E, njima su, masovno i nemilice ubijanim, punjene jame, napušteni rudnici, tenkovski rovovi. Bez suđenja, krvavo osvetnički (Simo Dubajić), bez razlučivanja krivnje ili količine krivnje.
A otkud svi oni čak u Austriji, u tom austrijskom Olovu (Bleiburgu)? Tko ih je tamo odveo? Da, otkud sarajevski nadbiskup Šarić ili Pavelić u Rimu, kasnije u Madridu, otkud svi oni u Južnoj Americi? E, tu počinje priča zbog koje se često (namjerno, manipulatorski) miješaju uzroci i posljedice. Pavelić čija je izdajnička politika vidljiva od početka (predaja Talijanima Istre, Dalmacije i otoka), igra krvnika u najcrnjem Hitlerovu scenariju, i najposlije je okončava žrtvovanjem bezmalo cijelog naroda u živom štitu da bi on i njegova ubilačko-pljačkaška klika pobjegli sa zlatom na Zapad. I narod to još uvijek ne vidi. Nakon što je kapitulirao Berlin i najmoćniji vojni stroj dotad viđen na kugli zemaljskoj, ustaše se još uvijek tuku, Pavelić još uvijek žrtvuje svoj ”ljubljeni narod” i bori se protiv svih ratnih logika, a samo za svoj interes: Borite se dok se ja izvlačim preko austrijskih gudura s autima i kamionima pretovarenim vašim blagom.
Tako je, premda u malom (no, metoda je ista), bilo i za rata iz devedesetih, tako su preko noći iseljavani Kakanj, Vareš, Bugojno, Posavina za interes onih kojima je naređivano iz Gruda (ovaj put neću o Bošnjacima i Srbima, o njima su govorili njihovi), a koji su sa svojim blagom gledali kako da se domognu svojih Zagreba ili čak Kanada, Nizozemskih i sličnih mirnih destinacija koje su poslije platili svjedočenjem u Haagu protiv malo većih zvjerki, grickajući opljačkano i izneseno iz BiH. Sve to, čak i tih zadnjih dana 1945. uvelike blagoslivlja dio Katoličke crkve sa Šarićima i sličnima ne misleći i ne želeći misliti na to koliko mladog i čestitog svijeta pokreću antikomunističkom pričom: Bježite, idu crveni antikristi, neprijatelji Crkve i Boga, i ubijaju sve redom. I doista su ih predali u ruke crvenih, nakon Jasenovca i jama punjenih Srbima, krvožednih partizana željnih osvete, nerijetko među njima i četnika koji su koji mjesec ranije promijenili kape, i nemilosrdnih u osveti, kao što su bili za vrijeme NDH na Drini u ubijanju muslimana ili po Dalmaciji u službi Talijana u ubijanju Hrvata. Tito i njegovi su to znali. Sve su znali. I odobrili krvavu osvetu.
I sve to i devedesetih blagoslivlja dio Crkve da bi popunio što ispražnjenu Tuđmanovu kiflu, što tzv. Herceg Bosnu za demografsko osnaženje dalmatinskog zaleđa. A tu počinje i priča o zločinu koji (ni)su učinili ”naši” i nevinim žrtvama koje su uvijek ”naše”. Uzroci i posljedice se namjerno pomiješaju… Tako i Srbi vide Bljesak i Oluju, ali ne i sve ono prije toga… Vide misu u zatvorenom prostoru katedrale u Sarajevu, ali ne i pokolj na otvorenom u Sarajevu… Jasenovac se u Hrvatskoj komemorira u tišinu (Kolinda), a o Bleiburgu se buči na sve strane. Razoružane se ustaše vidi kao žrtve, a tisuće dalmatinskih partizana na Sutjesci i Neretvi koji su iznijeli dvije najveće bitke Drugog svjetskog rata nitko u Hrvatskoj i ne spominje (Sabor je pokrivotelj Bleiburga, ali ne i Sutjeske), a samo zahvaljujući njihovoj borbi, borbi Titovih partizana, Nazora, Kovačića, Supeka, Hebranga, pa ako hoćete i potonjih Titovih generala Tuđmana i Bobetka, Hrvatska je postala faktor, vratila matici ono što je Pavelić kao najlošiji politički kockar i najveći zločinac u hrvatskoj povijesti prokockao za stolom s Musolinijem i Hitlerom.
To se ponovilo i za rata iz devedesetih s drugim, sličnim akterima, kriminalcima tipa Bobana i sličnih. To se i danas događa u neviđenoj pljački vlastitog naroda. I sad zamislite protiv mise su ”principijelno” oni koji su napravili genocid od Kozarca do Srebrenice, a i na Drini 1941-45., oni koji su Sarajevo držali u opsadi preko 1.425 dana; ili oni koji su 1941. zaposjeli židovsku imovinu po Sarajevu, nakon što je im je ludi Max to omogućio; svi oni koji ne protestiraju protiv nevinih žrtava na Kazanima, niti protiv uklanjanja naziva ulica i škola sarajevskih antifašista.
Sarajevska čaršija je protiv mise, jer ona, kažu, afirmira ustaštvo, a Sarajevo je antifašističko… Ali, hajmo vidjeti, tko je to u Sarajevu pobio Židove, tko iselio ih iz njihovih stanova, ušao u njih i zauzeo njihove poslovne prostore po čaršiji? Da nisu možda domobrani Zagorci, Luburićevi krvavi ustaše iz Hercegovine?
Ima li, slučajno, gdjekoji ustaša musliman? Idrizovićev film Miris dunja je na to, kao na fenomen, djelimice ukazao. Ili je to samo Sarajevo antifašističko, a svi drugi… zločinački? Znam za priču jedne nene, tada mlade sarajevske djevojke, oduševljene 1941. mladim sarajevskim ustašama: A, Bože, ljepote, mladih ustaša ko mehkih krušaka, samo izađi i proberi. Ne mogu a da je se ovdje s iskrenim simpatijama ne sjetim.
Nisam čuo najavu defašizacije Sarajeva zato što škole nose imena nacističkih slugu, kao npr. Alije Nametka, direktora Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu za vrijeme NDH; Envera Čolakovića, Pavelićevog atašea za kulturu u Mađarskoj; Sulejmana Paćariza, Muhameda ef. Pandže, ustaškog pukovnika; Huseina ef. Đoze, imama SS Handžar divizije, Osmana ef. Rastodera, reisa Fehima ef. Spahe, da ne pominjemo, npr. Mustafu Busuladžića…
Pa i, znaju li to Sarajlije, načelnika Luburićeva stožera u Sarajevu dr. Muhameda Riđanovića, uglednog liječnika koji je Luburića u Sarajevu zamjenjivao kad je ovaj morao hitno u Zagreb Paveliću na raport? Niti da se bune što su po Sarajevu počišćeni nazivi ulica, imena škola i sklonjene biste partizana i osloboditelja Sarajeva. A jedna misa koja se održava u internim crkvenim prostorima, ma što tko o tome mislio, veći je problem slobodoljubivom Sarajevu od svega ovoga. Za sve bi trebali biti krivi samo Luburić i Puljić. A slobodarsko Sarajevo će šutjeti o svemu drugome, pa i onome što ga se nimalo ne tiče, silnim pljačkama kojima je izloženo od svojih već 30 godina, ili evo, pošto slabo pamte, samo onim aferama u zadnjih stotinu dana. Da podsjetim, jer ljudi su kratke pameti, pa ih moraš podsjećati, stalno podsjećati, u samo zadnjih stotinjak dana: Asim (drugi čovjek SDA), bolnički i konjički klaster (Banja Luka, Mostar, Konjic), Respiratori (režija SDA), sve Solakove nabavke (SDA-ov čovjek), Korona party…
Galama oko tzv. Bleiburg-mise najviše odgovara trima političkim vrhuškama koje sudjeluju u dogovorenoj svađi, da bi nesmetano, iza još jedne dimne zavjese, nastavili lov u mutnom. Jer, pobogu, izvanredna situacija je mogućnost više za izvanredne pljačke, a pandemija najbolji alibi za sve krađe koje će uskoro pokazati koliko su s ovim politikama i njihovim pljačkama u bakrotu RS, FBiH, kantoni i svi mi s njima.
(Prenosimo s portala Autograf) slobodna-bosna.ba