Maj je mjesec koji označava i početak i kraj ljiljana kao državnog obilježja Bosne i Hercegovine. Prije 31 godinu, 22. maja 1992. godine,

zvanično je predstavljena zastava Republike Bosne i Hercegovine ispred zgrade Ujedinjenih nacija u New Yorku. Zastava, koja je usvojena 4. maja 1992. godine, zasnivala se na zastavi srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanić. 

Društvene mreže i prodaja putem interneta dobrim dijelom zaslužni su za to da ljiljani, kao simbol Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, danas budu popularniji možda i više nego ikada prije. Danas se majice, dukserice, kape i nakit s ljiljanima preko veba mogu naručiti iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje naši ljudi izrađuju takve predmete, mogu se kupiti u Austriji, Njemačkoj... I naravno, mogu se kupiti u Bosni i Hercegovini. Rekli bismo, ljiljani su svuda, od Australije do Amerike – gdje ima Bošnjaka, ima i ljiljana.

Jedna od prodavnica u Sarajevu koja se bavi dizajniranjem i izradom odjevnih predmeta s motivima Bosne i Hercegovine i svega onoga što je za nju vezano, a tu su, između ostalog, i ljiljani, jeste “Bosnian Kingdom”. U ovoj prodavnici nam kažu da su ljiljani najtraženija roba. Ljudi su, očito, ostali vezani za ovaj bosanski simbol.

Maj je mjesec koji označava i početak i kraj ljiljana kao državnog obilježja Bosne i Hercegovine. Prije 31 godinu, 22. maja 1992. godine, zvanično je predstavljena zastava Republike Bosne i Hercegovine ispred zgrade Ujedinjenih nacija u New Yorku. Zastava koja je usvojena 4. maja 1992. godine, zasnivala se na zastavi srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanić. Zastava Republike Bosne i Hercegovine bila je pravougaonog oblika, bijele boje s grbom Republike Bosne i Hercegovine u sredini.  

Šest godina poslije, zastava i grb s ljiljanima zamijenjeni su sadašnji grbom i zastavom Bosne i Hercegovine. Grb je proglašen 20. maja 1998, a zasnovan je na zastavi Bosne i Hercegovine.

Grb čini zašiljeni plavi štit, u čijem se gornjem desnom uglu nalazi zlatni trougao, a paralelno lijevoj strani (hipotenuzi) trougla, od gornjeg do donjeg ruba, proteže se sedam srebrenih zvijezda. Grb je dio zastave Bosne i Hercegovine i simbol njenog historijskog i državnog kontinuiteta u novim, promijenjenim društvenim okolnostima. Ali ljiljan je i dalje ostao ukorijenjen kao alternativni državni simbol te kao svojevrsni nacionalni simbol Bošnjaka.

Razlog tome jeste vjerovatno i jako duga povijest ljiljana kao simbola Bosne. Ukupna poznata arheološka građa koja se odnosi na prošlost Bosne i Hercegovine pokazuje da je ljiljan bio poznat starosjediocima nekoliko hiljada godina.

“Mnogi se pitaju otkud ljiljan i zašto su ga Bošnjaci prihvatili, otkud na našim obilježjima iz srednjeg vijeka i iz 1992. godine. Razlog je što se ovdje ljiljan upotrebljavao prije 2.300 godina. Arheolozi su na Ilidži pronašli jednu posudu ukrašenu znakom ljiljana, ona je u Muzeju grada Sarajeva, to je najstariji arheološki dokaz na kojem se nalazi znak ljiljana pronađen u Bosni i Hercegovini”, kaže historičar profesor Enver Imamović.

Mnogi spomenici, mnoga pisana građa koja se odnosi na srednjovjekovnu Bosnu, objašnjava Imamović, pokazuje da je znak ljiljana toliko bio prisutan kod srednjovjekovnih Bošnjana da se s pravom smatra državnim i narodnim obilježjem Bosne. U srednjem vijeku spomenička građa pokazuje da u sva obilježja srednjovjekovne države, počev od banovine do kraljevstva, koje je završilo svoje postojanje 1463. godine, sadržavala ljiljan kao osnovno obilježje. To pokazuje sačuvana zastava srednjovjekovne Bosne s bijelom bojom, šest ljiljana i pregradom, onakvom kakva je bila prihvaćena 1992. godine, a i grb srednjovjekovne države imao je isto obilježje. To pokazuje i novac koji su kovali naši banovi i kraljevi. Najpoznatiji je čuveni zlatnik kralja Tvrtka iskovan 1377. godine prilikom njegovog krunisanja za kralja. Taj zlatnik ostao je poznat u svijetu jer je sačuvan samo jedan njegov primjerak pronađen prije Drugog svjetskog rata. Na licu tog novca je grb sa šest ljiljana, oko grba je natpis na latinskom “Bože naš spas”, a na naličju je popreti lav, simbol snage.

Brojni drugi spomenici sadrže ljiljan kao simbol. Na stotine stećaka uklesan je ljiljan. Na srednjovjekovnim knjigama, na iluminacijama je znak ljiljana. Zanimljivo je pismo pape Grgura, u vrijeme bana Kulina, kada su vođeni križarski ratovi protiv heretika, a Bošnjani bili označeni kao heretici, u kojem on piše jednom velikašu, koji je živio na prostoru oko današnje Banje Luke: “Bošnjani vole da se iskazuju i poistovjećuju s ljiljanom, a oni su trnje, a samo si ti luč kršćanstva u Bosni.”

“Nakon 1463. godine, kada su Osmanlije osvojile Bosnu, narod nije zaboravio svoj znak, i dan-danas u našim avlijama naše majke, nane, sestre uzgajaju ljiljan ili zambak”, kaže Imamović. 

Kada se počela raspadati bivša Jugoslavija 1991. godine u Skupštini tadašnje SR Bosne i Hercegovine, postavljeno je pitanje kakva obilježja uzeti. Posao je povjeren radnoj grupi koju su čini uposlenici Zemaljskog muzeja i Univerziteta u Sarajevu. Tada je radna grupa napisala elaborat u kojem je navedeno da se treba vratiti srednjovjekovnim obilježjima, što je Skupština i prihvatila. No, počela je Agresija na Bosnu i Hercegovinu i posao je ostao nedovršen. Kada se radna grupa raspala, mnogi njeni članovi napustili su Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Ipak, posao su dovršili Enver Imamović i Zvonimir Bebek, koji je tehnički realizirao ideje profesora Imamovića. Ljiljani su se na kraju 20. maja 1992. godine ponosno zavihorili na East Riveru u New Yorku, ali i na ramenima i kapama boraca, kao i na svim službenim dokumentima Republike Bosne i Hercegovine.

“Jedne prilike u Domu ljiljana na jednom skupu rekao sam da će doći vrijeme pa će ljiljani biti ono što su nekada bili, do tada jedino mjesto gdje su sigurni i odakle ih niko neće maknuti su džamije. Ljiljani su u nama, to je ono praiskonsko, geni pradjedova u našoj krvi. Kada su počeli ginuti ljudi u Sarajevu, kad su sahranjivani, spontano su, niko nije sugerirao, stavljali znak ljiljana na nadgrobne spomenike, spontano je narod počeo stavljati znak svojih pradjedova”, kaže Imamović.

Ljiljani su sve ovo vrijeme bili tu s nama, nekada smo ih primjećivali više, nekada manje, ali kada god su neke manifestacije – od svatova, preko utakmica, do protesta – uvijek se izvuku zastave s ljiljanima i podignu visoko.

Mnogi su bili iznenađeni, a neki i razočarani, 1992. godine kada je podignuta naša zastava s ljiljanima jer su očekivali da će “muslimani” na zastavu staviti mjesec i zvijezdu. Ali na našoj zastavi zavihorio se cvijet.       stav.ba