Jer, Mostar je u mojoj Bosni i Hercegovini odavno dobio nadimak 'grad slučaj'

"I šta je u konačni nakon svega zaključila ta međunarodna zajednica? Zaključila je kako treba u inat pravdi i istini opetovano namiriti srpski, hrvatski i djelomično albanski nacionalizam preko narečene BiH, Crne Gore i Kosova.   Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

“Naravno da je cilj svih neočetnika očuvati CIJELU Crnu Goru, jer je samo CIJELA Crna Gora bez izuzetka dovoljno dobar i dostatan plijen za srpski svet. Neće je valjda pola ili po nahijama, krnju gurati pod isti kišobran sa Srbijom i Republikom Srpskom“

Poučno je bilo pročitati intervju profesora, pa još doktora Edwarda Josepha za crnogorske medije. I ne, nisam ciničan, nego sam čovjek sklon sumnji i preispitivanju. A sklon sam i kazati kako stvari stoje. Bez uvijanja. Što bi se reklo kod nas u Bosni, ne mogu na rende kora.

Mostarski poučak

A vidite u čemu je stvar: Profesor Joseph u jednom momentu, valjda braneći suludi stav da se na Zapadnom Balkanu ne dešava velika i potencijalno tragična prekompozicija, sve braneći tezu kako pod nama teče miks meda i mlijeka, a pod dirigentskom palicom Amerike, ljutito kaže, pazite sad:

„Ohrabrujem ljude iz Crne Gore koji sumnjaju u ovo, ili nešto što čuju – da posjete, recimo, Mostar, koji je bio gorko podijeljen grad. Bio sam tamo za vrijeme rata, bio sam tamo i poslije rata. Nevjerovatno podijeljeni, tenzije nevjerovatno visoke. Pozvao bih ljude da danas odu tamo i ispitaju kakva je atmosfera. Ako je sve ovo istina, ono što Bugajski i svi ovi, ja ih zovem, Tviter ratnici, govore – zar ne bismo očekivali da će tenzije biti velike u Mostaru“?

Nego, da li vjerujete Josephu ili vlastitim očima i ušima? Jer, Mostar je u mojoj Bosni i Hercegovini odavno dobio nadimak “grad slučaj“. Tako su ga počeli zvati čak i infantilni hiperoptimisični zapadnjaci, kad su vidjeli kako (ne)funkcioniše čudesni svijet etnički podijeljenog grada. A sad bih malo o nekim “divotama“ koje profesor sa Johns Hopkins University-a toliko reklamira.

Pa eto, samo brzinskom pretragom kroz Google, naći ćete onaj najnoviji podatak, koji kaže da je Partizansko groblje u Mostaru stavljeno na listu najugroženijih spomenika evropske kulturne baštine.

Zvanično:

“Partizansko spomen-groblje u Mostaru nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine, a ove godine se našlo na listi sedam najugroženijih mjesta baštine u Evropi. Listu je 13. aprila objavila Europa Nostra, koja se smatra najreprezentativnijom mrežom baštine u Evropi sa članovima iz preko 40 zemalja.“

A zašto je mostarsko Partizansko groblje na listi najugroženijih evropskih spomenika? Pa zato što služi mlad-ustašama kao višedecenijski školski poligon za učenje pisanja i nakon toga za fizičke aktivnosti. Vidite, nema hrvatskog istinskog desničara u Hercegovini, koji se nije prekalio u pisanju sramotnih ustaških grafita i rušenju Partizanskog groblja u Mostaru. To im se valjda upisuje u neoustaški CV, šta li? Toliko puta je oskrnavljeno narečeno groblje da su i kustosi digli ruke od brojanja. Preciznije, ako poslušate neobaviještenog ili namjerno loše obaviještenog profesora Edwarda Josepha, pa pođete na Partizansko, vrlo vjerovatno ćete zateći brdo fekalija, razbijenih flaša i klempavo, ustaško, grafitno slovo“U“ na groblju. Nešto kao ustaški safari. Ili crnokošuljaški Diznilend.

Stvari su u tom “preporođenom“ Mostaru otišle toliko daleko da je ovo jedan od rijetkih gradova, dobro jedini grad gdje je, pazite sad, par puta zabranjivana šetnja antifašista, zbog “sigurnosnih razloga“. Dobro ste pročitali.

Elem, a zašto vam sve ovo pišem?

Pa zato što je izgleda vizija aktuelne međunarodne politike za BiH i region, “Dobro je da se ne puca, nema veze što fašisti iz Hrvatske ili Srbije političko kolo vode“. Ako ne vjerujete, a vi lijepo u BiH, pa pravo u Mostar, pa na Partizansko groblje, pa da vidite zemaljsku i postmortalnu viziju suživota, kakvu je građanima BiH namijenila takva politika u zadnje vrijeme. A prije toga obavezno posjetite “dvije škole pod jednim krovom“, još jedno čedo međunarodne zajednice i jedini oficijelni pedagoški aparthejd na svijetu. Prije podne bošnjačka djeca, a poslije podne hrvatska u učionicama. Pa ko voli neka izvoli. Eto ga grad Mostar-duboko podijeljen na Istočni i Zapadni dio kao iz zlatnog vremena Hladnog rata, gdje se tačno znaju kafići, restorani, sveučilišta u koja idu “ovi“ ili “oni“. “Naši“ i “njihovi“. Ako vam je to, profesore Joseph, vizija napretka kuku vama i nama sa vama!

Poučak neočetničkih barjaktara u Crnoj Gori

Ali hajmo mi dalje. Uvaženi profesor Edvard Joseph, kaže jednako osokoljen deluzijama koje ga nose, obraćajući se građanima Crne Gore sljedeću stvar:

“U vašoj zemlji, što je za vas važnije od Bosne i Hercegovine, što sam i slušao na sastancima u prethodna dva dana – ljudi imaju različite poglede. Niko s kim sam razgovarao ovdje, a razgovarao sam sa nekima od onih koji nose zastave – niko od njih mi nije rekao da ne poštuje suverenitet i teritoriju Crne Gore“.

Samo pretpostavimo da se profesor Joseph ne zajebava i da se nekako sastao sa mlad-četnikom koji je vitlao srpskom trobojkom u noći Milatovićeve pobjede. Pretpostavimo dalje, da je pitao mladca, što misli o Crnoj Gori i poštuje li njen suverenitet? Idemo dalje u ovoj bizarnoj predstavi- Zamislimo da mu je mladac kazao, ooo pa naravno gospodine Joseph, mi poštujemo suverenitet Crne Gore!

E vidite profesore, sasvim je ovo moguće u tom izmaštanom dijalogu  samo ti mlad-četnik nije dodao najvažniju stvar-Poštujem suverenitet  Crne Gore, ali Srpske Crne Gore!

Jer, naravno da je cilj svih neočetnika i klerikalnih kontrarevolucionara očuvati CIJELU Crnu Goru, jer je samo CIJELA dobar i dostatan plijen za srpski svet. Neće je valjda pola ili po nahijama, krnju gurati pod isti kišobran sa Srbijom i Republikom Srpskom? Dabome da im treba CIJELA. To što Edward Joseph neće, ne zna, ili ne može da zaključi šta se krije iza nakane za cjelovitošću Crne Gore od strane neočetnika, izgleda je i do njega i do administracije koju zastupa. A srpski svet kad kaže cjelovita Crna Gora, hoće je baš takvu, cijelu bez izuzetka!

Jednako tako se može profesoru Edwardu Josephu pojasniti da ovakvoj srbiziranoj Crnoj Gori ne pada na pamet da izađe iz NATO pakta, ne zato što politička većina lučonoša srpskog sveta voli NATO pakt, Bože sačuvaj, nego zato što je Putinu i njegovim gaulajterima na terenu bolje, unosnije i kvalitetnije da imaju jednu svoju pijun državu, da ne kažem Trojanskog konja direktno u NATO paktu.

A to šta im radi srpsko-ruski trojanac u NATO paktu, e to će već Edward Joseph objasniti tamo đe treba objasniti, onome kome treba da objasni. Valjda.

Umjesto zaključka spoznaja

Eto zato treba biti znatiželjan i zato treba pronaći ovaj intervju. Jer je stvar sasvim jasna-ta velika međunarodna zajednica sve zna, samo izgleda ne zna, niti je znala što bi sa Bošnjacima, Crnogorcima, Makedoncima i dijelom Albanaca na Kosovu. I dok je tako eksperimentisala, velikosrpska politika je napravila genocid, urbicid, elitocid, izvršila najveća etnička čišćenja nakon Drugog svjetskog rata, pokušala okupirati druge države i (nanovo) preumila i asimilirala Crnogorce.

I šta je u konačni nakon svega zaključila ta međunarodna zajednica? Zaključila je kako treba u inat pravdi i istini opetovano namiriti srpski, hrvatski i djelomično albanski nacionalizam preko narečene BiH, Crne Gore i Kosova.

A vi ako nećete, eno vam Mostara, pa vidite kako će vam biti!

I u momentu mi sve bi jasno. Nije profesor Joseph pojašnjavao, on je nešto drugo radio!

Jer nije profesor ni glup, ni lud, ni neobaviješten, biće da on svima nama malo prijeti Mostarom, gradom slučajem i kao da kaže, ne budete li slušali nas (p)ostaćete države i narodi slučajevi.

Eto šta je preispitivanje!   (SB)