Ono što u aktualnom trenutku najviše zabrinjava jeste kontinuitet medijskih ataka na bošnjački identitet u teško primjetnom,

perfidnom i dobro osmišljenom, planskom i namjernom djelovanju koje želi promijeniti političke prilike i odnose u Bosni i Hercegovini. Tehnika šokiranja publike, kakva je primijenjena u ovom skandaloznom nastupu na N1, funkcionira na principu izazivanja emotivnih stresova, oslobađanja potisnutih nagona, stvaranja kolektivnih psihoza, ismijavanje nacionalnih vrijednosti i sl.   

Mislim da trebamo prestati čitati „Hasanaginicu“ i izbaciti je iz školskih kurikuluma. Da li sada svaka žena treba da bude Hasanaginica i padne čelom na pod zato što je muškarac prošao?, odvali Dženana Aladžuz (ime i prezime je napisano onako kako ga dotična izgovara, dakle nepravilno) na TV N1 i obesmisli sve ono što bi 8. mart – Dan žena trebao predstavljati.

Umjesto da se skrene pažnja na važna društvena pitanja koja se odnose na položaj žena i na njihova prava, u studio je dovedena persona iz koje izbija radikalni feminizam koji bi uvodio zabrane koje su po definiciji negiranje sloboda.

Po pervertiranoj logici Dženane Alađuz, trebalo bi uz Hasanaginicu prestati čitati Goethea, te ga skupa s narodnim pjesmotvorcem izbaciti iz kurikuluma. A kad je već Goethe proskribiran kao štovatelj ove bošnjačke i bosanske usmene balade koja je nastala između 1646. i 1649, trebalo bi zabraniti i protjerati iz javnog prostora i književne nauke italijanskog putopisca i etnografa Alberta Fortisa. Sličnu sudbinu doživjeli bi i Walter Scott,  Ferenc Kazinczy, A. S. Puškin, Adam Mickiewicz, Charles Nodier, Kazimierz Brodziński, Prosper Mérimée i mnogi drugi književni velikani koji su prevodili Hasanaginicu.

Nakon toga bi trebalo zabraniti dramsko, baletsko i opersko izvođenje ovog djela. Finale bi bilo spaljivanje filmskih traka, knjiga i tekstova napisanih o ovoj baladi. Hasanaginica je jedna od najinspirativnijih i najplodonosnijih bošnjačkih narodnih umotvorina. Hasanaginicu su u svojim djelima tretirali, između ostalih, Alija Isaković, Asim Peco, Muhsin Rizvić, Dževad Karahasan, Nijaz Alispahić, Irfan Horozović, Munib Maglajlić, Sulejman Kupusović, Abdulah Sidran, Hatidža Krnjević, Nirman Moranjak-Bamburać, Asim Horozić i mnogi drugi.

Radikalni feminizam koji izgovara i zagovara Dženana, te način na koji to čini niti je, niti će, donijeti dobra bosanskohercegovačkoj ženi i bh. društvu. Naprotiv, javna se scena pretvara u papazjaniju slobodnih i neodgovornih strijelaca i poligon za obeščašćivanje bosanskohercegovačke i bošnjačke kulture i književnosti.

Iako umjetnost (posebno balada Hasanaginica) hoće da čovjek shvati svu dubinu i aspekte svoje ljudskosti, to se htijenje ne prima baš kod svih. A oni koji ne razumiju obično budu najglasniji i najzlonamjerniji u želji da promijene svjetonazore i sisteme vrijednosti.

Ono što u aktualnom trenutku najviše zabrinjava jeste kontinuitet medijskih ataka na bošnjački identitet u teško primjetnom, perfidnom i dobro osmišljenom, planskom i namjernom djelovanju koje želi promijeniti političke prilike i odnose u Bosni i Hercegovini, a u cilju nametanja željenih oblika ponašanja i mišljenja osmišljenih u različitim centrima regionalne i globalne moći.

Tehnika šokiranja publike, kakva je primijenjena u ovom skandaloznom nastupu na N1, funkcionira na principu izazivanja emotivnih stresova, oslobađanja potisnutih nagona, stvaranja kolektivnih psihoza, ismijavanje nacionalnih vrijednosti i sl. Ova tehnika na ekstreman način primjenjuje jedan od osnovnih metodičkih postulata propagande ‒ preuveličavanje, iskrivljavanje i sakaćenje činjenica.

Dakle, manipulacijom idejama i simbolima teži se ka uspostavi dominacije nad mišljenjem (nad dušom naroda,  a zatim nad tijelom). Pošto ponašanje ljudi zavisi od vanjskih uvjeta (okruženja),  mijenjanjem percepcije stvarnosti mijenja se i predstava i doživljavanje aktualne stvarnosti. Manipulacija je smišljen, sistematski, kontroliran postupak ili skup postupaka pomoću kojih manipulator/i, koristeći simbolička sredstva, u za njih pogodnim psihosocijalnim uvjetima odašilju u masu određene poruke, s namjerom da se utječe na uvjerenja, stavove i ponašanje velikog broja ljudi, tako da bi se oni, u stvarima u kojima ne postoji opća suglasnost, a za koje su životno zainteresirani, usmjerili prema uvjerenju, stavovima i vrijednostima manipulatora.

Nekad su se narodi porobljavali ratovima, danas se to čini medijima. Političke strukture sumnjivih namjera danas u Bosni i Hercegovini ostvaruju medijski monopol, a time i utjecaj na poruke koje se šalju javnosti. Nikada manji broj ljudi nije držao u izolaciji toliko mnoštvo drugih. Sve je više onih koji imaju prividno pravo da čuju i vide, ali je sve manje onih koji imaju pravo i privilegiju da informiraju javno govore, izražavaju mišljenje i da ga stvaraju. Diktatura jedne jedine riječi, jedne rečenice i jedne jedine slike razara mnogo više od diktature jedne partije – nameće život u kojem je građanin poslušni potrošač i pasivni promatrač, primoran da se odrekne svega onog u što vjeruje i što ga je sačuvalo od brojnih udara na njegovu individualnu i kolektivnu opstojnost.

Zato nije naodmet parafrazirati Aleksisa de Tokvila, koji je zapisao: „Da bismo umjeli da uberemo neprocjenjive vrijedne plodove koje nudi sloboda medija, potrebno je da umijemo da se pokoravamo raznim vrstama neizbježnog zla do čijeg rađanja ta sloboda dovodi.“ stav.ba