Nakon ispitivanja Sadama, Piro se popeo na visoke pozicije u FBI-u,

a povukao se u julu kao specijalni agent zadužen za terensku kancelariju u Miamiju. Sada piše knjigu o svojim dugim ispitivanjima iračkog diktatora. Inače, kada sam razgovarao s njim, iznosio bih male detalje kako bih potvrdio koliko sam upućen i koliko bi bilo teško pogrešno predstaviti ili lagati činjenice. To stavlja ogromnu količinu stresa na pritvorenika kada se suoči sa stručnjakom jer mora toliko razmišljati da razviju bilo kakvu laž koja ima šanse da možda i uspije.  

Prije dvije decenije, 19. marta 2003. godine, predsjednik George W. Bush naredio je američku invaziju na Irak. Bush i visoki zvaničnici administracije više su puta govorili Amerikancima da je irački diktator Sadam Husein naoružan do zuba oružjem za masovno uništenje i da je u savezu sa Al Kaidom. Ove tvrdnje su dovele do toga da većina Amerikanaca vjeruje da je Sadam bio umiješan u napade 11. septembra 2001. godine. Godinu dana nakon 11. septembra, dvije trećine Amerikanaca reklo je da je irački vođa pomogao teroristima, prema anketi Pew Research Center-a, iako za to nije bilo ni najmanje uvjerljivih dokaza, piše CNN. Niti je imao oružje za masovno uništenje, kako su tvrdili američki zvaničnici.

Američke i britanske snage porazile su Sadamove trupe u roku od nekoliko sedmica, ali je izbila pobuna protiv osvajača, koja je trajala godinama, a 13. decembra 2003. američke snage za specijalne operacije pronašle su Sadama kako se krije u rupi u sjevernom Iraku. FBI je odlučio da je George Piro, libanonski američki specijalni agent u srednjim tridesetim godinama, koji je govorio arapski, prava osoba za ispitivanje Sadama. Piroova radna etika bila je impresivna: dolazio je u teretanu FBI-ja u centru Washingtona, u 6 sati ujutro na trening, tako da je mogao početi s poslom u 7 sati u svojoj kancelariji, koja je bila puna knjiga iz historije Bliskog istoka.

Ulozi nisu mogli biti veći za FBI. Piro je bio pod ogromnim pritiskom da od Sadama sazna istinu o iračkom oružju za masovno uništenje i navodnim vezama s Al Kaidom. Direktor CIA-e George Tenet je rekao da je slučaj da Sadam ima oružje za masovno uništenje bio "zakucavanje". Rat u Iraku je također podvaljen Amerikancima kao apsurdno lagan i jednostavan, a umjesto toga, stotine američkih vojnika već su ubijene u Iraku u vrijeme Sadamovog hapšenja. CIA je prvo ispitala Sadama, onda je tokom sedam mjeseci Piro razgovarao s njim više sati dnevno, a nikog drugog nije puštao u sobu za ispitivanje. Od iračkog diktatora je saznao da nikakvo oružje za masovno uništenje ne postoji i da je Sadam samo prezirao Osamu bin Ladena, vođu Al Kaide.

Diktatorovi razgovori s Pirom potvrdili su da je rat u Iraku bio izvorni grijeh Amerike u zoru 21. stoljeća - rat vođen pod lažnim pretpostavkama, sukob koji je ubio hiljade američkih vojnika i stotine hiljada Iračana. Rat je također narušio položaj Amerike u svijetu i kredibilitet američke vlade među njenim građanima. Čak je i zvanična historija Iraka američke vojske zaključila da pravi pobjednik rata u Iraku nije Amerika. Bio je to… Iran. Nakon ispitivanja Sadama, Piro se popeo na visoke pozicije u FBI-u, a povukao se u julu kao specijalni agent zadužen za terensku kancelariju u Miamiju. Sada piše knjigu o svojim dugim ispitivanjima iračkog diktatora za Simon & Schuster.

Kako se približava 20. godišnjica početka rata u Iraku, Peter Bergen, CNN-ov analitičar za nacionalnu sigurnost razgovarao je s Pirom o onome što neki smatraju najuspješnijim ispitivanjem u historiji FBI-a i naknadnim potresima američke invazije na Irak, koji se osjećaju i danas.

Peter Bergen: Recite mi kako je sve ovo počelo.

George Piro: Na Badnje veče, oko 17 sati, primio sam poziv od višeg rukovodioca u Odjeljenju za borbu protiv terorizma i on me je obavijestio da sam upravo izabran da ispitujem Sadama Huseina u ime FBI-a.

Bergen: Kakva je bila Vaša reakcija?

Piro: Panika. U početku, da budem iskren, bilo je zastrašujuće znati da ću sada ispitivati nekoga ko je bio na svjetskoj sceni toliko godina. Činilo se tako značajnom odgovornošću u ime FBI-a. Otišao sam u Barnes & Noble i kupio dvije knjige o Sadamu Husseinu kako bih mogao početi poboljšavati svoje razumijevanje ko je on i sve stvari koje će biti važne u razvoju strategije ispitivanja. Već sam jednom bio u Iraku, prvi element osoblja FBI-a koji je raspoređen, i počeo sam da razvijam razumijevanje iračke kulture i Baath stranke, koju je vodio Sadam.

Sadam je rođen 28. aprila 1937. godine u malom selu zvanom al-Ajwa (blizu Tikrita). Imao je izuzetno teško djetinjstvo jer nije imao oca, a majka se udala za njegovog amidžu, koji mu je postao očuh. Dok je odrastao, Sadam i njegova porodica bili su veoma siromašni i u početku nije mogao da ide u školu, ali to djetinjstvo je oblikovalo čovjeka u koga je Sadam postao. Djetinjstvo mu je usadilo duboku želju da dokaže da svi nisu u pravu o njemu i da nikome ne vjeruje, već da se oslanja isključivo na svoje instinkte. Kao mladić, pridružio se Baath partiji, a jedan od njegovih ranih zadataka bio je atentat na tadašnjeg premijera. Pokušaj atentata je propao, a Sadam je bio prisiljen pobjeći iz Iraka. Ali po povratku, bio je viđen kao čvrst momak, imidž koji će promovisati tokom svoje karijere.

Na mom prvom sastanku sa Sadamom, u roku od 30 sekundi, znao je dvije stvari o meni. Rekao sam mu da se zovem George Piro, a on je odmah rekao:"Vi ste Libanonac." Rekao sam mu da su moji roditelji Libanonci, a onda je on rekao:"Ti si hrišćanin." Pitao sam ga da li je to problem, a on je rekao apsolutno ne. Volio je libanonski narod i oni su voljeli njega. A ja sam rekao: „Pa, odlično. Divno ćemo se slagati.” (Sadam je bio sunitski musliman, dok su većina Iračana muslimani šiiti.)

Bergen: Koliko ste dugo bili sa Sadamom? I, naravno, sve vrijeme komunicirate na arapskom, zar ne?

Piro: Oko sedam mjeseci. U početku bih ga viđao ujutro. Prevodio bih njegovom medicinskom osoblju. A onda su formalna ispitivanja bila jednom ili dva puta sedmično po nekoliko sati. Kako je vrijeme odmicalo, počeo sam sve više provoditi jedan na jedan s njim jer sam mogao direktno i vrlo brzo komunicirati s njim. Radio sam to na otprilike pet do sedam sati svakog dana, jedan na jedan, nekoliko sati ujutro, nekoliko sati popodne i onda formalno ispitivanje ili dva sedmično.

I pričali smo o svemu. Dakle, posebno u prvih nekoliko mjeseci, moj cilj je bio samo da ga natjeram da progovori. Želio sam da znam šta je cijenio u životu i šta voli, ne voli i šta mu se čini. Tako da smo razgovarali o svemu, od historije, umjetnosti, sporta do politike. Razgovarali bismo o stvarima za koje sam znao da on neće imati nikakve rezerve ili oklijevanja da priča.

Ljudi su me pitali o svom prvom ispitivanju Sadama, govoreći:„Šta je bila tema?“ Većina te prve rasprave bila je o njegovom objavljenom romanu, jer sam znao da neće lagati o tome. I ja sam istraživao i proučavao knjigu.

Bergen: Da li je to bio dobar roman?

Piro: Ne, to je bio užasan roman “Zabiba i kralj”.

Bergen: Kakav je bio zaplet?

Piro: Zabiba je bila prelijepa Arapkinja, a bila je udata za strašnog starca. Naravno, Zabiba je predstavljala Irak. Starac je predstavljao Sjedinjene Američke Države. Kralj, zgodan i poletan, izbavio je Zabibu od njene bijede i živeli su sretno do kraja života. Naravno, možete zamisliti ko je bio kralj. …

Ključna stvar koja može poboljšati ishod ispitivanja je stručnost predmeta. Izuzetno je teško lagati stručnjaka. Sada, kada to dodate dobrom strategijom i pristupom ispitivanja, zaista povećavate svoje izglede za uspjeh ispitivanjem. Kao agent FBI-a, a posebno kao isljednik, znao sam da želim da znam sve što mogu o Sadamu jer nedosljednosti su pokazatelji obmane.

Želio sam da razumijem Sadama i da ga upoznam kao što je on poznavao sebe. Da vam dam primjer: Sadamova odluka da izvrši invaziju na Kuvajt 1990. Intervjuisao sam sve druge “zatvorenike visoke vrijednosti” i posebno smo razgovarali o toj odluci. Znao sam gdje su svi sjedili u sali za sastanke, šta je Sadam radio, gdje je čak stavio svoj kaiš za oružje i kako ga je postavio.

Dakle, kada sam razgovarao s njim, iznosio bih te male detalje kako bih potvrdio koliko sam upućen i koliko bi bilo teško pogrešno predstaviti ili lagati činjenice. To stavlja ogromnu količinu stresa na pritvorenika kada se suoči sa stručnjakom jer mora toliko razmišljati da razvije bilo kakvu laž koja ima šanse da možda i uspije.

Bergen: U to vrijeme, CIA je vodila svoj „program prisilnog ispitivanja“. Da li ste bili upoznati sa ovim paralelnim programom ispitivanja ili ste za njega saznali kasnije? I šta ste mislili o tome?

Piro: Kasnije sam to saznao i, naravno, nikada nisam koristio "poboljšane tehnike ispitivanja", kako ih nazivaju. Oni su protiv Ustava SAD-a, protiv politike FBI-a, i to je stvarno protiv osnovnih vrijednosti FBI-a. Dakle, za mene to nikada nije bila opcija jer ih nikada nisam koristio, ne znam kako da ih koristim, niti bih želio. Smatram da je to protiv toga ko smo mi kao država i šta predstavljamo.

Ono što mi je išlo u prilog, a rekao mi je pomoćnik direktora FBI-a iz Odeljenja za borbu protiv terorizma:„Spremite se da provedete godinu dana sa Sadamom Huseinom“. Dakle, nisam morao žuriti. Obavještajna vrijednost informacija koje smo željeli od Sadama nije se smanjivala tokom vremena. Bilo je jednako vrijedno bez obzira da li smo ga dobili prvog dana ili dana 365. Radilo se o tome da ga dobijemo. To je drugačije nego kada ispitujete teroriste, a postoji prijetnja ili zavjera, a vi ste ograničeni vremenom, jer vam je cilj spriječiti napad. Tako da će, naravno, vaš pristup biti drugačiji.

Ono što smo željeli da znamo bilo je zakopano u Sadamovoj glavi, i bilo je strateško. I to ga je natjeralo da to podijeli. Dakle, razvoj efikasne dugoročne strategije ispitivanja je zaista bio ključ.

Bergen: Nakon 11. septembra mnogi Amerikanci su vjerovali da je Sadam lično umiješan u to. Da li je pričao o tome?

Piro: Kao što se sjećate, prije invazije na Irak, postojali su zvaničnici u Ministarstvu odbrane koji su tvrdili da je Irak operativno umiješan u 11. septembar i morali smo utvrditi da li je to bilo činjenično ili ne. To je bio naš drugi prioritet. Naš prvi je bio irački program oružja za masovno uništenje. Drugi je bio opseg odnosa između Al Kaide i Iraka.

Sadam mi je rekao da ne voli Osamu bin Ladena i da ne vjeruje u ideologiju Al Kaide jer je imala za cilj stvaranje islamske države u cijelom arapskom svijetu. Pa, Sadam nije imao želju da preda vlast ili da bilo šta prepusti nekom drugom. Sadam bi se našalio na račun Osame bin Ladena, rekavši: "Zaista ne možete vjerovati nikome s takvom bradom."

Ostali irački pritvorenici potvrdili su da ne postoji operativni odnos s Al Kaidom. Sadam mi je rekao da je imperativ saznati na šta je Al Kaida fokusirana, a onda ako bi mogao da manipuliše njima, to bi bila dodatna korist.

Bergen: Sadam je bio sekularista, zar ne?

Piro: Sadam je želio da bude smatran jednim od najvećih arapskih muslimanskih lidera u historiji. Prema njegovom mišljenju, on je bio treći najveći ratnik u historiji arapskih muslimana.

Bergen: Sa Saladinom?

Piro: Da. Bio je to Poslanik Muhamed, zatim Saladin, a onda je broj tri. Dakle, da bi Sadam bio prepoznat kao takav veliki vođa i ratnik, morao je biti viđen kao religiozan. Ali, bio je veoma sekularan. Promovisao je arapski nacionalizam nasuprot islamističkoj perspektivi. Bio je više fokusiran na arapski aspekt Iraka u odnosu na islamski aspekt Iraka.

Bergen: Tarik Aziz, njegov ministar vanjskih poslova, bio je kršćanin, zar ne?

Piro: Da. Tarik Aziz je u jednom trenutku bio njegov zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova. Bio je Kaldejac, što je katolik, i Sadam ga nikada nije prisiljavao da se preobrati ili nešto slično. Većina njegovog osoblja u njegovim palačama i predsjedničkim mjestima bili su kršćani.

Bergen: Oružje za masovno uništenje: Kako je do toga došlo i šta je rekao?

Piro: Kada sam bio izabran da ispitujem Sadama, otišao sam u CIA-u u Langleyju (Virginia). Sastao sam se sa zvaničnicima iz agencije, posebno sa onima koji su bili fokusirani na Irak i Sadama. Dozvoljeno mi je da pregledam prethodne izvještaje o Sadamovim izvještajima CIA-e i bilo mi je vrlo očigledno da Sadam nije bio voljan i nije voljan da govori o OMU i Al Kaidi, posebno u početku. Bio je veoma čuvan.

Dakle, nisam namjeravao da pominjem oružje za masovno uništenje ili Al Kaidu sve dok ne osjetim da bi Sadam mogao biti iskren, otvoren i voljan da razgovara o toj temi. Nije imalo smisla iznositi nešto kada znate da on neće htjeti dati istinite odgovore ili se baviti temom.

Ostavili smo pitanja o OMU i (Al Kaidi) po strani, a početni fokus je bio razvijanje odnosa koji će biti kritičan kako vrijeme prolazi i kada će biti potrebno pokrenuti te teške ili osjetljive teme.

Na njegov 67. rođendan, dok je bio u zatvoru, ja sam ga ispitivao, Iračani su imali priliku da pokažu ne samo svijetu, već i njemu, što je još važnije, kako se istinski osjećaju prema njemu. I jesu. I to je bila ogromna mržnja.

Iračani su slavili što nisu bili prisiljeni da slave Sadamov rođendan, a tog dana je to vidio na TV-u. I to mu je uzelo značajan emocionalni danak, i cijeli dan, to je uticalo na njega. To ga je učinilo depresivnim, a na kraju krajeva, jedini ljudi kojima je stalo da mu je rođendan i kojima je trebalo vremena da to zaista prepoznaju bili su agenti FBI-a.

Moja mama je napravila domaće kolače, a ja sam mu ih donio. Pili smo čaj.

To je podiglo njegov duh, i to je bio dio procesa stalnog traženja različitih načina da ojača taj odnos, jer je došlo vrijeme kada je rekao:„Ne želim odgovarati ni na jedno pitanje“, ali onda je rekao:„Ali i dalje želim da razgovaram s tobom.” I došlo je do tačke da sam mu mogao reći:„Slušaj, ako ne želiš nešto da mi kažeš, to je u redu, ali nemoj me lagati. To je nepoštovanje.”

Dakle, kada je u pitanju oružje za masovno uništenje, nisam ga pominjao do otprilike pet mjeseci nakon ispitivanja.

Bergen: I šta je rekao?

Piro: Ono što mi je rekao je da, naravno, Irak nije imao oružje za masovno uništenje za koje smo sumnjali da ima; Sadam je održao kritički govor u junu 2000. godine, a to je bio govor u kojem je rekao da Irak ima oružje za masovno uništenje, a mnogi ljudi su željeli znati zašto – ako nije imao oružje za masovno uništenje, zašto je održao taj govor? Zato su htjeli da ga pitam o govoru, a ja sam tražio način ili priliku da pokrenem tu temu i budem u mogućnosti da s njim iskreno razgovaram o govoru, a da on ne shvati da ga ispitujem o OMU.

A kada mi je pričao o tom govoru, njegov najveći neprijatelj nisu bile Sjedinjene Američke Države ili Izrael. Njegov najveći neprijatelj je bio Iran, i rekao mi je da stalno pokušava da balansira ili da se takmiči sa Iranom. Sadamov najveći strah bio je da ako Iran otkrije koliko je Irak slab i ranjiv, ništa ih neće spriječiti da napadnu i zauzmu južni Irak. Dakle, njegov cilj je bio da zadrži Iran na udaljenosti.

Bergen: U tom periodu prije invazije SAD-a, tvrdio je da ima oružje za masovno uništenje ili je bio dvosmislen u vezi s tim kako bi odvratio Irance od invazije na Irak. Je li to ono što govorite?

Piro: Apsolutno. Jer to je bila njegova najznačajnija prijetnja. To nisu bile Sjedinjene Države. Bio je to Iran, a on je namjerno dovodio u zabludu ili je bio dvosmislen u vezi s tim. Ako se prisjetite prije rata, svaka obavještajna agencija širom svijeta došla je do istog zaključka da Irak ima oružje za masovno uništenje zbog Sadamovog držanja, nekih njegovih nejasnih izjava i njegove prethodne historije upotrebe hemijskog i biološkog oružja protiv svog naroda i razvoja program istraživanja nuklearnog oružja. I to je išlo u njegovu korist kada je u pitanju Iran.

Bergen: I, naravno, tokom 1980-ih Irak i Iran su vodili skoro osam godina dug rat u kojem su stotine hiljada ljudi poginule na obje strane. Dakle, to ga je držalo budnim noću, čak i više nego Amerikanci, zar ne?

Piro: Apsolutno. Jer ako se sjećate, u početku su Iranci ostvarivali značajne dobitke, iako je iranska vojska, barem rukovodstvo, pročišćena. U početku su tokom prve faze rata uspjeli da zauzmu dio iračke zemlje, a onda je došlo do zastoja.

A ono što je zaista preokrenulo plimu je 1987. godine, kada je Irak mogao pucati i udarati duboko u Teheran, ali Iranci nisu mogli odgovoriti jer nisu imali mogućnosti naoružanja koje je Irak imao. Dakle, nisu mogli donijeti istu vrstu odgovora. I to je ono što je bacilo Teheran na koljena i natjeralo ajatolaha Homeinija da sjedne za pregovarački sto.

Sadam nije mogao dozvoliti da Iranci shvate da je izgubio tu sposobnost zbog američkih sankcija i inspekcije oružja u Iraku. On je "blefirao" svog najvećeg neprijatelja da povjeruje da je još uvijek moćan i opasan kao što je bio tokom perioda 1987-1988.

Pitao sam Sadama:"Kada sankcije budu ukinute, šta ste namjeravali učiniti?" Rekao je:„Htjeli smo da uradimo ono što smo trebali ili šta bismo morali da uradimo da bismo nas zaštitili.” Što je bio njegov način da kaže da bi rekonstruisao čitav svoj program oružja za masovno uništenje.

Bergen: Da li ga je iznenadila invazija SAD?

Piro: Ne, nije bio iznenađen kada se to dogodilo. U početku nije mislio da ćemo izvršiti invaziju. Ako pogledate većinu 2002. godine, on je bio pod utiskom da ćemo izvoditi zračne napade, kao što smo radili 1998. godine, kampanju bombardiranja SAD-a pod nazivom Desert Fox, što su bili četverodnevni zračni udari, i on je bio u stanju da preživi to.

Zato je bio prkosan sve do septembra 2002. godine, kada je shvatio da predsednik Bush namjerava da napadne Irak. Dakle, promijenio je svoj položaj ili držanje i dozvolio inspektorima oružja da uđu u Irak da to pokušaju spriječiti. Ipak, rekao mi je da je vjerovatno do oktobra ili novembra 2002. godine shvatio da je rat neizbježan i da je tada počeo pripremati sebe i svoje rukovodstvo i vojsku za rat.

Bergen: Mislite li da je bio iznenađen koliko brzo su SAD srušile njegov režim?

Piro: Rekao mi je da je tražio od svojih vojnih zapovjednika da se pripreme za dvije sedmice konvencionalnog rata, a onda je u tom trenutku očekivao i očekivao da će početi nekonvencionalni rat ili pobuna, a to bi bila mnogo izazovnija vrsta ratovanja za Sjedinjene Američke Države.

Bergen: Pa, ispostavilo se da je to tačno. … Dobar dio vašeg ispitivanja postao je osnova suđenja Sadamu, zar ne? Udubljivali ste se u njegove zločine protiv njegovog naroda i ti dokazi su na kraju korišteni na sudu protiv njega i doveli su do njegovog suđenja i na kraju njegovog pogubljenja. Je li tako?

Piro: Tako je. Dakle, naš primarni cilj je bio da prikupimo obavještajne podatke, da odgovorimo na dva ključna pitanja koja su nas dovela u rat, ali i prikupiti sve dokaze koji bi bili od pomoći za njegovo eventualno krivično gonjenje jer su svi shvatili da se u jednom trenutku Sadam morao suočiti s pravdom za užasna zvjerstava za koja je bio odgovoran.

Dakle, fokusirali smo se i na historijske događaje: razgovarali smo o invaziji Kuvajta i trovanju Kurda. Sadam jeste dao kritična priznanja, i ne samo Sadam, već i sve druge njemu podređene vođe.

Dakle, uspjeli smo prikupiti sve te vrste dokaza i sastaviti ih, a ja sam imao tu sreću da sam zamoljen da sastavim izvještaj koji je bio osnova Sadamovog krivičnog gonjenja. Locirali smo i identificirali svjedoke koji su preživjeli te napade koji su bili voljni putovati i pojaviti se na sudu pred Sadamom i svjedočiti o njegovim zločinima, te smo pronašli dokumente i audiozapise koji su podržavali slučaj.

Bergen: Veliko pitanje 20 godina kasnije je da li je sve vrijedilo toga? Ako pogledate Irak, tamo je bio građanski rat u kojem je ubijeno stotine hiljada ljudi. Al Kaida nije bila prisutna u Iraku pod Sadamom, ali nakon invazije SAD-a, u Iraku se pojavio moćni ogranak Al Kaide poznat kao Al Kaida, koji se na kraju pretvorio u ISIS. Zatim imate širenje sektaštva, koje je oduvijek postojalo na Bliskom istoku, ali je nesumnjivo pojačano ratom u Iraku i širenjem na Siriju i postao dio tog građanskog rata.

Sadam je bio užasno ljudsko biće. On je jedan od najubojitijih ljudi kasnog 20. vijeka. Ipak, u isto vrijeme, držao je red u Iraku, koji je imao funkcionalan obrazovni sistem i relativno obrazovanu populaciju, a sve je eksplodiralo zbog američke invazije. Dakle, kako razmišljate o svemu ovome?

Piro: To je veoma teško pitanje. Sadam je jedan od najbrutalnijih diktatora našeg vremena i odgovoran je za neke od najstrašnijih zločina u historiji. Ali s druge strane, rekao mi je da nemamo pojma koliko je teško vladati Irakom, ali ćemo to shvatiti tako što ćemo ga ukloniti.

I onda se pitate da li je vrijedilo. Kao agent FBI-a, srećom, nisam bio u poziciji da razmišljam o tome niti da se fokusiram na to; moj posao je bio da ispitujem.

S druge strane, ono što me više frustrira je to što je bilo ključnih prilika na početku rata i značajnih neuspjeha s naše strane, a da ih nismo napravili, pitam se kako bi Irak danas izgledao drugačije.

Bergen: A koji su to neuspjesi?

Piro: Za mene je jedan od najvećih bio to što su SAD demontirale iračku vojsku.

Bergen: Zašto?

Piro: Najveći poslodavac u Iraku 2003. godine bila je iračka vojska. Dakle, dolazimo i potpuno demontiramo vojsku. Kao i u svakoj zemlji, vojnik se oslanja na svoju plaću i beneficije da bi preživio, a većina ima porodice i obaveze i odgovornosti.

Nismo shvatili uticaj te odluke i jednostavno smo sve otpustili. Nismo razmišljali o tome kako će to utjecati na situaciju u zemlji kada pogledate radnu snagu s jedinstvenim skupom vještina i obukom koja se ne može prenijeti na mnoge druge stvari. I kao rezultat toga, postali su nezadovoljni i ljuti, a to je u početku bila osnova pobune s kojom smo se suočili 2003. i 2004. godine.

Imali smo vrlo kratak vremenski rok da zaista iskoristimo uklanjanje Sadama prije nego što nas je Iračanin vidio kao okupatorsku silu. Vjerujem da smo imali rok od šest mjeseci i napravili smo velike greške.

Bergen: Sada kada ste građanin, razmišljate li o tome gdje je Irak sada i kako bi mogla izgledati budućnost?

Piro: Nisam previše optimističan u pogledu budućnosti Iraka, prvenstveno zato što Iraku treba lider koji stavlja Irak na prvo mjesto. To je bila jedina stvar koju je Sadam uradio - stavio je Irak na prvo mjesto, u izvjesnom smislu, i konsolidovao sve zajedno. Dok gledate koliko je podijeljen, sve dok neko ne dođe i ne mari za vašu vjersku ili etničku pozadinu i ne bude razmišljao o Iraku kao o jednoj zemlji, njegova budućnost će biti izazov.

Bergen: Na kraju, Sadama je pogubila iračka vlada kojom su dominirali šiiti u decembru 2006. Na državnoj televiziji je emitovan video koji pokazuje da su mu se nekoliko trenutaka prije nego što je Sadam obješen, stražari koji su ga doveli u komoru za pogubljenje ismijavali, vičući ime poznati šiitski sveštenik. Jeste li vidjeli to? Kakva je bila Vaša reakcija?

Piro: Da. Vidio sam to, jer je emitovano na svim informativnim kanalima širom svijeta. I da budem iskren, nisam uživao u tome, a vidio sam ga samo jednom. Razlog zašto nisam uživao je da je to van legalnosti, zar ne? Sadam je pogubljen na osnovu osude za zločine koje je počinio nad iračkim narodom. Ipak, kada pogledate kako je pogubljen: izgledalo je kao osveta.

Bergen: A za ljude koji nisu vidjeli ovu snimku Sadamove egzekucije, šta je (to) u ovome što ste mislili da nije u redu?

Piro: On i ja smo razgovarali o njegovom predstojećem pogubljenju jer je znao da će biti osuđen i pogubljen, bez obzira na to kakvu je odbranu iznio ili bilo šta slično. Dakle, za njega su njegovo suđenje i pogubljenje trebali popraviti ili iskupiti njegov imidž. Želio je da prevaziđe sliku izvlačenja iz rupe u kojoj su ga zarobili američki vojnici, izgleda raščupanog, a neki su ga etiketirali kao kukavicu jer se nije opirao ili se borio. Dakle, za njega su njegovo suđenje i pogubljenje bili ono što je želio iskoristiti da to izbriše i da da nešto drugo po čemu će ga ljudi pamtiti.

Prilikom njegovog pogubljenja, dok je priveden, oni koji su sprovodili strijeljanje su mu se rugali. Rugali su mu se, a on ih je ismijavao, i molio se. Nije mu trebalo pomoći u vezi sa užetom, a nije nosio masku da pokrije lice. Djelovao je kao veoma prkosan i, u izvjesnom smislu, veoma snažan ili hrabar. I to je ono što ljudi pamte, posebno među sunitskom populacijom u arapskom svijetu.

Bergen: A sada pišete knjigu. Kako to slažete?

Piro: Uz odobrenje Biroa, pišem knjigu o tom iskustvu. Moj cilj je da omogućim čitaocu da se osjeća kao da sjedi tu i gleda iz prve ruke, ne samo ono što je Sadam rekao jer je nešto od toga već dostupno, već više o samom iskustvu, izazovima, šahovskoj partiji koju smo igrali on i ja.

Također sam dobio pogled iznutra na dnevnik koji je vodio i mogao sam vidjeti njegove misli i percepcije dok je bio u zatvoru. Sadam mi je rekao da sam ga upoznao bolje od njegova dva sina jer sam na kraju provodio više vremena s njim nego oni. Dakle, sve će to biti u knjizi kako bi čitatelju pružio uvid ne samo u brutalnog diktatora već i na druge strane Sadama Huseina.

Bergen: Pa, to će biti fascinantno čitanje. stav.ba