˝Nakon jedne godine u Travniku, zovu mene u Brezu, nude mi sve bolje uvjete,

i finansijske i stambene, a, osim toga, ja sam htio da sam bliže fakultetu tada sam još studirao, pa vozio se, vozario, a iz Travnika je podaleko pa mi je i to bila jedna od okolnosti koja bi prevagnula u odluci da napustim Travnik, u kojem mi je bilo jako dobro. Međutim, kada smo mi spakovali sve stvari i čekali kamion, a kamion ne dolazi, čekamo, šta li je, kako li je, a ovi Travničani navale nas zaustavljati. Tu odlučimo da ostanemo još jednu sezonu u Travniku˝, ispričao je jednom prilikom.  

Počeci glumačkog rada Zaima Muzaferije sežu još u gimnazijske dane kada je radio kao ˝šaptač˝. Kasnije se opredijelio za režiju i režirao oko osamdeset pozorišnih komada u amaterskom pozorištu u rodnom Visokom, a kao epizodista i tumač karakternih uloga, igrao je u preko stotinu filmskih i televizijskih projekata.  Prvu profesionalnu ulogu ostvario je 1961. godine u filmu Veljka Bulajića "Uzavreli grad". Za tu ulogu nagrađen je specijalnom nagradom na filmskom festivalu u Puli.  Neko vrijeme živio je u Travniku, gdje je vodio amatersko pozorište i gdje ga je narod volio i cijenio.

˝U to vrijeme, 1959. je bila, u Visokom sam stanovao u jednoj staroj kući, sa ocem, majkom, bratom, sestrama, oženjen, dvoje djece već tu, troje, postalo tijesno, a u Travniku mi ponudiše nakon festivala da dođem da preuzmem njihovo Amatersko pozorište, i stan u samoj zgradi pozorišta. To je bilo jako zgodno i ja ti pređem u Travnik. Bilo mi je drago, i mojoj djeci, a naročito mojoj pokojnoj Danici. Ona je za godinu dana tamo stekla, da reknemo, jaranice, drugarice, prijateljice, i, nakon jedne godine u Travniku, zovu mene u Brezu, nude mi sve bolje uvjete, i finansijske i stambene, a, osim toga, ja sam htio da sam bliže fakultetu tada sam još studirao, pa vozio se, vozario, a iz Travnika je podaleko pa mi je i to bila jedna od okolnosti koja bi prevagnula u odluci da napustim Travnik, u kojem mi je bilo jako dobro. Međutim, kada smo mi spakovali sve stvari i čekali kamion, a kamion ne dolazi, čekamo, šta li je, kako li je, a ovi Travničani navale nas zaustavljati. Tu odlučimo da ostanemo još jednu sezonu u Travniku˝, ispričao je jednom prilikom.

Zbog u početku nesigurnog i nedovoljno plaćenog glumačkog posla, Muzaferija je studirao njemački i francuski jezik pa je jedno vrijeme radio kao profesor. Kao profesor njemačkog jezika i otišao je u penziju 1989. godine, a često je isticao da ta profesija nikada nije trpjela zbog glume i kada god bi trebao ići na snimanje ili predstavu, pronalazio je zamjenu kako bi se časovi redovno održavali.

˝To je bilo moje glavno zanimanje i moj hljeb. Nije kakav, zna se, prosvjeta nikad nije plaćena prema onome koliko se od nje očekuje da odgaja buduće naše predsjednike i generale. To sam radio uporedo sa filmom, ali ja nikada nisam dozvolio da se zbog mog odsustva iz škole izgubi ma i jedan čas. Uvijek bih našao zamjenu koju bih sam platio. To s ponosom govorim, da nisam izgubio ni jedan čas u čitavom tom periodu od tih dvadesetak godina koliko sam bio profesor˝, ispričao je Muzaferija tokom jednog razgovora Nisvetu Džanki koji je tekst objavio u Danima.

Posebno zanimljive glumačke kreacije ostvario je u pozorišnim predstavama na profesionalnim scenama širom Bosne i Hercegovine, kao što su one u tri "Hasanaginice" Alije Isakovića, Mustafe Nadarevića i Nijaza Alispahića, zatim u "Dervišu i smrti" Meše Selimovića - u režiji Nijaza Alispahića, te u "Hamdibegu" Harisa Silajdžića i "Šehidu" Zilhada Ključanina. 60 godina umjetničkog rada obilježio je nastupajući u pozorišnoj predstavi svog sina Jesenka Muzaferije "1001 bošnjački dan".

Osim glumom Muzaferija se bavio i pisanjem poezije. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu pisao je dnevnik i poeme o ratu koje je recitovao širom svijeta, u Londonu, Milanu, Amsterdamu, Nürnbergu, te istovremeno pomagao na razne načine borcima ARBiH u i oko Visokog. U Visokom se od 2003. godine redovno održava manifestacija "Dani Zaima Muzaferije" gdje se održavaju promocije kataloga, razne izložbe, pozorišne predstave, kao i okrugli stolovi te premijere najnovijih filmskih uradaka u Visokom.  stav.ba