Imperij, očito, nema nikakav interes da Balkan bude stabilan.
Da je imao, stvar je mogla biti vrlo lako riješena. Naše su zemlje već mogle biti u EU, što bi, barem dok EU postoji, zatvorilo svaku mogućnost velikodržavnih politika u regionu. Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM) Niko neće pomoći.
Prvo. Oni od kojih mi očekujemo pomoć nisu dobrotvorno društvo nego imperija. U jednom trenutku učini nam se da je imperija uz nas i mi smo sretni kao dijete čiji je otac upravo išamarao nasilnike koji su ga zlostavljali u školskom dvorištu. Inerciju te zablude osjećamo i danas. Znate ono – mi smo prva sljedeća članica EU, mi smo NATO, uz nas su takozvani naši zapadni saveznici, kojima samo treba lijepo objasniti šta se to ovdje dešava, jer oni to, zaboga, ne znaju, oni su loše informisani – i sve će ponovo biti u redu.
No već u sljedećem trenutku naši su interesi i politike smetnja imperiji i onda imperija šamara nas. Vi znate da je Immanuel Kant neprosvijećenost definisao kao samoskrivljeno nepunoljetstvo. Čini se da je to naše stalno stanje. Meni to zvuči kao sama definicija limba. Imperij, očito, nema nikakav interes da Balkan bude stabilan. Da je imao, stvar je mogla biti vrlo lako riješena. Naše su zemlje već mogle biti u EU, što bi, barem dok EU postoji, zatvorilo svaku mogućnost velikodržavnih politika u regionu. Umjesto toga, imperij danas podstiče te politike i direktno asistira u njenim sprovedbama, preko raznih svojih, viših ili nižih predstavnika i izaslanika. Umjesto kulturrasističkih narativa o „vjekovnim balkanskim mržnjama“ i našem „primitivizmu“, imperij je mogao zabraniti ideologiju koja je dva puta u pedeset godina u Bosni počinila genocide: velikosrpski nacionalizam, naime.
Dok je taj nacionalizam ideologija Srbije, nema mira na Balkanu. Velikodržavna ideologija odgovorna za genocide, koncentracione logore i podugačak spisak zločina mora biti zabranjena. Sve ostalo je, kako se kaže u Crnoj Gori, „prdnjava starog svata“, pod čim se misli na šuplju priču starca koji na svadbi drži zdravicu i mlati li – mlati. Umjesto toga, imperij velikosrpsku politiku ne samo da toleriše nego je, kako sam rekao, u ovom trenutku koristi u cilju preslagivanja regiona koje upravo provodi.
Tme stižemo do onoga što je Drugo. Imperiju nije briga. Imperiju ne možete odobrovoljiti. Uzalud tražite načine da imperiju amnestirate od onoga što se u ovoj zemlji zbiva. Da. To je volja imperije. Ne. Ako ćutite i trpite i odani ste imperiji uprkos svemu, neće proći. Imperija neće promijeniti tok svojih akcija koje vas gaze. Uzalud se trudite da pronađete ugao koji će imperiju osloboditi svake odgovornosti za ono što je njena akcija. Uzalud vičete Rusi, Rusi! Nisu Rusi, nego imperija. Amfilohijeva klerikalna kontrarevolucija, Temeljni ugovor, Otvoreni Balkan. Sve je to volja imperije.
Zato nalazim da je mizerno kritikovati domaću imperijalnu poslugu a prećutati gazdu im. Takva vrsta hipokrozije već je skupo koštala ovu zemlju. Horkhaimer je, svjestan toga da je fašizam čedo kapitalizma, saopštio da onaj ko nije spreman kritički govoriti o kapitalizmu, makar ćuti i o fašizmu. Onaj ko nije spreman kritički govoriti o američkoj politici koja je odlučila da Balkan smiri tako što će nahraniti tri ovdašnja nacionalizma – srpski, albanski i hrvatski, neka ćuti i o Dritanu. Ako vam je do demokratije i evropskih vrijednosti, spremite se da ih branite od imperije. “Ako je svijet protiv istine, ja sam protiv svijeta”. slobodna-bosna.ba