Uklanjanje muslimanskih prvaka u Bosni, koje će doći do izražaja u vrijeme Prve i Druge Jugoslavije te agresije na BiH
počelo je mnogo ranije kada je Osmanska država poslala Omer-pašu Latasa 1850. godine da „smiri“ bosanske muslimanske prvake
Postoji opravdana sumnja ili teorija da su, povijesno gledajući, muslimani u Bosni, zbog ličnih interesa, loših odluka, nerazumijevanja vremena i prostora, aktuelnih političkih kretanja te nedostatka jasne vizije muslimanskog esnafa, odnosno onog sloja muslimanskog društva kojeg je narod nazivao muslimanskim prvacima, a titularno ih prepoznavali kao age, begove, ajane kasnije kapetane, muslimansko plemstvo itd. umnogome kasnili s pozitivnim promjenama barem za svojim bližim evropskim komšijama te da su bili izloženi crnim sudbonosnim trenucima. Međutim, bez obzira na to svaki gubitak tog plemstva, koji je često bio ne samo najbogatiji već i najobrazovaniji sloj jednog naroda, ostavljao je posljedice na narod u formi dezorijentiranosti, odsustva izgradnje kvalitetne politike i konsolidacije. Ono što će doći do posebnog izražaja – sistematsko uklanjanje muslimanskih prvaka u Bosni - u vrijeme Prve i Druge Jugoslavije te agresije na BiH devedesetih godina počelo je mnogo ranije kada je Osmanska država poslala Omer-pašu Latasa 1850. godine da „smiri“ bosanske muslimanske prvake koji su bili protiv reformi koje je sprovodila centralna vlast u Istanbulu. Njegova čelična ruka je skoro u potpunosti zbrisala muslimansko plemstvo koje je, kakvo-takvo, nosilo društveno-kulturni razvitak muslimana i same Bosne.
Društveno-historijski kontekst
Zbog sve većih problema koje je imala Osmanska država u 19. stoljeću, koja se odnosila ne samo na posljedice gubitka teritorija, već i unutarnje socio-ekonomske probleme kao i političke koje je dodatno intenziviralo širenje korupcije među državnim službenicima, otvoreno je pitanje važnosti reforme države na svim nivoima. Iako su i ranije evidentne reforme, prvenstveno u vojsci, izdavanjem reformskog akta poznatog kao Hattišerif od Gulhane, 1839. godine, započeo je širi proces reformi u Osmanskoj državi poznat kao tanzimat koji je trajao do donošenja ustava 1876. godine. Hatišerifom od Gulhane proklamirane su korisne reforme, kao što je mogućnost raspolaganja imovinom bez ikakve smetnje od drugog lica, najava rigoroznog zakona protiv pristrasnosti i uzimanja mita, suđenje u skladu s carskim i Božanskim pravom itd. Kasnije su uslijedili drugi temeljni pravno-politički akti kao što je Hati Humajun iz 1856. godine, označen kao početak evropeizacije osmanskih institucija, Ramazanski zakonik, koji se uveliko ticao agrara i nekretnina i Uredba o čiflucima u Bosni. S pojavom prvih reformi, odnosno prije ovih akata, pojavljuju se, naravno, i oni koji nisu za reforme iz različitih razloga, te u tom kontekstu treba gledati na određena društvena zbivanja u Bosni te sami negativni stav bosanskih ajana prema vojnim i administrativnim reformama koji je kulminirao bunom Husein-kapetana Gradaščevića 1831. godine.
Početak suštinskih reformi u Bosni
Vlast u Istanbulu je u cilju provedbe reformi širom države, a posebno u Bosni nakon iskustva s tzv. pokretom za autonomiju kojeg je predvodio Husein-kapetan te aktuelnih buna u Krajini, bila u potrazi za najefikasnijim metodama primjene reformi. Jedna od metoda koja je, uvjetno kazano, bila uspješna u Bosni jeste i slanje Omer-paše Latasa u Bosnu koji je svojim rigoroznim metodama umirio ili bolje kazano uspokojio sve one koji su se protivili vlastima. Dolaskom Latasa u Bosnu suštinski su započete reforme, a zanimljiv je naslov jednog rada s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Splitu koji glasi „Misija Omer-paše Latasa: prijelomnica u povijesti Bosne Hercegovine“. Omer-paša Latas je bio vrhovni komadant vojske na evropskom tlu Osmanske države i njegovo slavensko porijeklo je moglo biti jedan od faktora za njegov angažman u ovom dijelu tadašnje velike države. Samo dvadesetak godina prije dolaska u Bosnu sa svim počastima, Latas je bio bjegunac od austrijskih vlasti. Rođen je u Hrvatskoj, a islam je prihvatio 1827. godine kada je pobjegao u Bosnu. Jedan od osmanskih činovnika je u njemu prepoznao potencijal i Latas će nastavak karijere graditi u Istanbulu, odnosno Carigradu, a kasnije postati prema Safvet-begu Bašagiću zakleti dušmanin bosanskih muslimana.
Čovjek koji je je uništio muslimansko plemstvo
Iako se ne može govoriti o potpuno nenasilnim pobunama muslimanskog plemstva protiv gotovih rješenja iz Istanbula, Omer-paša Latas će ipak ostati zabilježen kao čovjek koji se ekskluzivistički i krvnički obračunavao s neistomišljenicima, ne razmatrajući uopšte zahtjeve lokalnih muslimanskih prvaka. Dosljedno provodeći želje Porte Latas je u Bosni bio sve sem državnika i vojnika na kojeg su muslimani blagonaklono gledali, ali i kršćani. Naime, dolasku Latasa kršćani su se radovali, naročito fra Ivan Franjo Jukić, nadajući se da bi slomom muslimanskog plemstva mogli do izražaja doći politički i društveno-ekonomski zahtjevi kršćana. Ahmed Muradbegović će tu zabludu umjetnički predstaviti pretočivši je u riječi Ante Starčevića koji je kazao fra Jukiću: „Nesretniče, da bi bili ljudi, da bi imali razum i poštenje, vi biste se združili s agama pa s njima protjerali neprijateljsku vojsku. Ako age padnu, onda i vi dolazite na red...“ Pišući o Latasu Galib Šljivo je napisao da su krvavom intervencijom Latasa bh. muslimani lišeni svog vodećeg društvenog sloja. Muslimansko plemstvo nije bilo na nivou napredne buržoazije u Evropi, ali je bilo svjesno svog porijekla, zemlje i etničkih specifičnosti. „Muslimani su gubitkom svog plemstva bili veoma oštećeni za budućnost. Oni su u dalju fazu nacionalnog preporoda Južnih Slavena ušli bez onih koji su ih u taj preporod počeli uvoditi“, napisao je Šljivo.
Naravno, Latasa možemo gledati i kao odanog činovnika Osmanske države - čuvara hilafeta, koja se pokušavala spasiti svim raspoloživim metodama, naročito u trenutku oružanih pobuna protiv nje. U tom kontekstu, i Husein-kapetan Gradaščević je bio više otpadnik nego bilo kakav heroj, jer se "pobunio" protiv legitimne vlasti i (muslimanske) države. Bez obzira na sve, angažman Latasa u Bosni treba sagledavati s ciljem kreiranja objektivne slike o statusu Bosne i bosanskih muslimana u Osmanskoj državi te kritičkog otklona prema glorifikaciji jednog imperijalističkog sistema u zalasku. Bosna je bila samo provincija jedne velike države, ali i to 'samo' u takvoj svjetski značajnoj sili bilo je veliko.
preporod.com