“Vjerujem da će se stvarne razmjere široke podrške Stranci demokratske akcije
moći vidjeti tek kada započne predizborna kampanja, ali atmosfera s terena je odveć fascinantna i sigurno je da će izborni rezultati to i potvrditi. Kada su u pitanju žene, ali posebno mladi ljudi, smatram da je veoma pozitivna pojava to što su u politici prisutniji nego ikada prije, međutim, neophodno je da to budu oni najbolji ljudi, kojima činjenica da su mladi nije jedina referenca. Također, smatram da, iako je tendencija podmlađivanja kadrova veoma značajna i dobra, ni na koji način ne smijemo zanemariti važnost i značaj starijih i iskusnijih kolega, koji su hrabro i dostojanstveno obavljali one pozicije koje su im bile povjerene.”
Rijana Jusufbegović rodila se u Sarajevu 1996. godine. Zaposlena je na Orijentalnom institutu Univerziteta u Sarajevu i bavi se naučno-istraživačkim radom. Studirala je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za orijentalnu filologiju, gdje je oba ciklusa studija završila kao student generacije. Dobitnica je dviju Zlatnih značaka Univerziteta u Sarajevu. Također je dobitnica i nagrade Federalnog ministarstva obrazovanja za najbolje studente Federacije BiH. Na svečanoj sjednici Senata povodom 70. godišnjice Univerziteta u Sarajevu dobila je Zahvalnicu za izuzetan doprinos radu i razvoju Univerziteta u Sarajevu, a uz školovanje bavila se i aktivističkim radom. S Rijanom Jusufbegović razgovaramo o studentskom i političkom aktivizmu, o stanju na Univerzitetu u Sarajevu, o mladima u politici...
STAV: Nedavno ste u Konjicu na skupu SDA imali vrlo zapažen govor. Kakve su bile impresije i reakcije?
JUSUFBEGOVIĆ: Prije svega, velika je čast govoriti na tribini SDA izvan svoje baze, a posebno na tribini na kojoj nakon mene govori predsjednik Izetbegović. Sama činjenica da sam, kao mlada aktivistica, dobila tu priliku čini me iznimno sretnom, koliko zbog toga što sam mogla s prisutnima podijeliti svoja razmišljanja i dosadašnja iskustva, toliko i zato što ovaj format tribina pokazuje otvorenost stranke prema mladim ljudima, koji danas, više nego ikad, dobivaju prostor da budu aktivni akteri i predlagači rješenja na svim nivoima organiziranja, a ne samo brojevi na papiru i statistički podaci na listama.
Najbitnija impresija svakako se odnosi na veliku posjećenost ovog, ali i svih drugih skupova SDA na kojima sam prisustvovala u posljednjem periodu. Stanovnici svih područja Bosne i Hercegovine iskazuju veliku podršku stranci i njenom lideru, gospodinu Bakiru Izetbegoviću.Također je primjetno da se stranci pridružuje sve veći broj mladih i školovanih ljudi, koji uviđaju razliku između političkog subjekta koji iza sebe ima mjerljive rezultate i onih drugih, koji svoj plan djelovanja zasnivaju isključivo na kritici bez ikakvih planova rješavanja problema. Zaista je jako dobro da su neki od njih imali priliku matematičkim i neprirodnim koalicijama uspostaviti vlast (npr. Sarajevo) i pokazati građanima da se kantonom ne može rukovoditi uz pomoć tastature, kamera i mikrofona već isključivo znanjem. Kada se to ipak desi, onda nema odgovornosti čak ni u odvoženju smeća i, najstrašnije od svega, dobijete nikad veća kreditna zaduženja, čije ćemo posljedice jasno moći vidjeti tek u godinama koje dolaze. Vjerujem da će se stvarne razmjere široke podrške Stranci demokratske akcije moći vidjeti tek kada započne predizborna kampanja, ali atmosfera s terena odveć je fascinantna i sigurno je da će izborni rezultati to i potvrditi. STAV: Iako ste bili vrlo uspješna učenica i studentica, to vas nije spriječilo da tokom srednje škole volontirate i stječete razna iskustva i pohađate brojne edukacije, a tokom studiranja bili ste aktivni član studentskih organizacija. Koje su prednosti volontiranja i NVO aktivizma u kontekstu političkog djelovanja mladih u Bosni i Hercegovini? JUSUFBEGOVIĆ: Oduvijek sam zastupala mišljenje da je dužnost svakog mladog čovjeka da se osim formalnog obrazovanja bavi i društvenim aktivizmom. Smatram da su mladi ljudi pokretačka snaga svakog društva i svake zajednice općenito i dužni su sve svoje kapacitete i energiju ulagati u svoju lokalnu zajednicu, a posebno u poboljšanje statusa one grupacije kojoj i sami pripadaju. Još kao srednjoškolka postala sam volonter u različitim organizacijama i asocijacijama. Moja primarna motivacija bila je borba za poboljšanje statusa učenika u Bosni i Hercegovini, izjednačavanje nastavnih planova i programa koje bi stvorilo unificirani obrazovni sistem za sve mlade ljude u Bosni i Hercegovini. Kasnije sam shvatila da te učeničke i srednjoškolske asocijacije nisu kapacitirane za borbu u tim oblastima, a da to za šta deklarativno služe nažalost i nije njihova primarna svrha, već se kroz njihove politike šire sistemska apatija, defetizam, beznađe i nepovjerenje mladih u vlastitu državu, kao i nepovjerenje u mogućnost ostanka i prosperiteta u domovini. Što se tiče mog studentskog aktivizma, bila sam potpredsjednica Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, a zatim sam na sjednici Senata UNSA izabrana za studenta-prorektora Univerziteta u Sarajevu. Tu funkciju obavljala sam u dva uzastopna mandata, te sam bila članica Senata UNSA, kolegija rektora i različitih privremenih i stalnih odbora UNSA. Posebno sam ponosna na taj period mog aktivizma, s obzirom na to da sam tada zajedno s ekipom sjajnih mladih ljudi izgradila respektabilnu organizaciju i postigla ozbiljne rezultate za poboljšanje položaja studenata Univerziteta u Sarajevu. Kada saberem sva svoja iskustva, mogu slobodno reći da je aktivizam jedan od primarnih uzroka mog kasnijeg interesa za politiku. Također, svjesna sam da sam kroz ta iskustva stekla i ojačala mnoge osobine koje me danas čine osobom kakva jesam. Prvenstveno su to analitički pristup problemima, kao i hrabrost, ustrajnost i odlučnost pri odabiru metoda za njihovo rješavanje u svim oblastima života. STAV: Jedno od pitanja u našem društvu koje se vrlo često poteže jest učešće i zastupljenost mladih i žena u politici. Da li se slažete s nametnutim kvotama ili ste za drugačiji pristup? JUSUFBEGOVIĆ: Nažalost, kvote su propisane jer mnogi politički subjekti bez njih na svoje liste i funkcije ne bi postavljali mlade ljude i žene. Tu negativnu praksu ne vidimo samo u političkom životu već i u različitim segmentima društva u kojem živimo, a to se ne odnosi samo na Bosnu i Hercegovinu nego i na mnogo razvijenije zemlje Evrope i svijeta. Međutim, nikako nisam pobornik ideje da se nametnute kvote moraju uvijek u potpunosti ispunjavati, već radije zastupam mišljenje kako je neophodno da je primarni kriterij za svaku gradaciju izvrsnost. To znači da se prilike i pozicije u svim oblastima moraju davati onim najboljima, jer samo takav pristup organiziranju svih oblasti može garantirati izgradnju prosperitetnog društva i države u cijelosti. Po mom mišljenju, ne postoji “pozitivna diskriminacija”, jer je sintagma sama po sebi oksimoron. Spajanje pojmova diskriminacija i pozitivno ostavlja dojam spajanja antonima, odnosno spajanja u potpunosti opozitnih značenja. Diskriminacija je zasigurno uvijek negativna, bez obzira na to gdje je prisutna i bez obzira na to na koga se odnosi. Kada su u pitanju žene, ali posebno mladi ljudi, smatram da je veoma pozitivna pojava to što su u politici prisutniji nego ikada prije, međutim, neophodno je da to budu oni najbolji ljudi, kojima činjenica što su mladi nije jedina referenca. Također, smatram da iako je tendencija podmlađivanja kadrova veoma značajna i dobra, ni na koji način ne smijemo zanemariti važnost i značaj starijih i iskusnijih kolega, koji su hrabro i dostojanstveno obavljali pozicije koje su im bile povjerene. Samo spoj energične mladosti i stabilnog iskustva može garantirati konačan uspjeh i ostvarenje svih ciljeva. STAV: Koji su razlozi pada kvalitete rada UNSA? Da li je Sarajevo i dalje regionalni centar za proučavanje orijentalnih jezika i kako naše bogato naslijeđe predstaviti Evropi, odnosno Zapadu? JUSUFBEGOVIĆ: Mislim da su uzroci evidentnog pada Univerziteta u Sarajevu veoma široki i duboki, te ih sve ne bih mogla obuhvatiti u ovom formatu intervjua. Ako bih morala izdvojiti dva razloga, onda su to činjenica da se Univerzitet previše bavi dnevnom politikom, zbog čega je nauka, kojom bi se primarno trebao baviti, pala u drugi plan. Drugi razlog je, sigurna sam, činjenica da se previše dugo vremena od strane rukovodstva Univerziteta, ali i od strane politike, zatvaralo oči nad fenomenom loših privatnih univerziteta i fakulteta. Oni su svi redom, nažalost, ili osnovani od profesora s Univerziteta u Sarajevu ili osnovani zahvaljujući profesorima Univerziteta u Sarajevu. Time je Univerzitet u Sarajevu sam sebi napravio nelojalnu konkurenciju, a rezultate ćemo osjećati dugo vremena. Za ispravljanje tih greška trebat će mnogo vremena, znanja i energije, ali to je nešto što ćemo morati uraditi. Univerzitet u Sarajevu, iako to formalno jeste, ne smije biti kantonalni Univerzitet nego prvoklasni državni i nacionalni interes. Kada je u pitanju Orijentalni institut, iako postoji ogroman potencijal, ova institucija danas u svjetskim okvirima ne zauzima ono mjesto koje je zauzimala u godinama pred Agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Samo je potrebno spomenuti da časopis Prilozi za orijentalnu filologiju, koji je u drugoj polovini prošlog stoljeća svrstavan među najznačajnije naučne časopise u svojoj oblasti, u posljednjih nekoliko godina više i nije toliko privlačan za objavljivanje radova vrhunskim istraživačima iz svijeta. Uzroka koji su doveli do toga je zasigurno više. Međutim, potrebno je gledati u budućnost, detektirati osnovne probleme i iskoristiti potencijal i tradiciju samoga Instituta te uložiti znatan napor kako bi u budućnosti ponovo zasjao onim starim sjajem. Otvaranjem, većom akademskom vidljivošću, praćenjem novijih istraživačkih trendova mogao bi se napraviti prvi korak ka tome. Sigurna sam da će novoizabrano rukovodstvo Instituta napraviti vidne iskorake u ovim poljima. Svakako, osim rukovodstva Instituta, značajne korake na tom polju morao bi poduzeti i sam Univerzitet. U tom smislu od velike važnosti bilo bi povećati i broj mladih istraživača, ali i voditi više računa o poziciji u kojoj se nalaze uposleni mladi istraživači i asistenti, kako na Orijentalnom institutu, tako i na cijelom Univerzitetu. Potrebno je raditi na tome da se mladi istraživači u svom radnom okruženju osjećaju sigurnije, da imaju više prostora za ostvarivanje svojih ideja i da time njihov rad bude produktivniji. Konstantno pokušavanje rezanja krila mladim istraživačima svakako šteti ne samo organizacionim jedinicama u kojima su zaposleni već i cijelom nastavnom procesu i naučno-istraživačkom djelovanju Univerziteta u Sarajevu. Pozicija i uslovi mladih istraživača i asistenata moraju biti bolji i za to se treba boriti. Ne smijemo dopuštati da mladi kvalitetni naučnici uslijed nezadovoljstva i nerazumijevanja na svojim fakultetima i institutima napuštaju svoja radna mjesta i odlučuju svoju karijeru graditi van domovine. I pored stradanja građe nemjerljivih razmjera za vrijeme Agresije, u Sarajevu se i dalje u različitim institucijama, kao što su Gazi Husrev-begova biblioteka ili Orijentalni institut, čuva vrijedna građa na orijentalnim jezicima, kao i druga relevantna građa korisna za proučavanje osmanskog perioda. Međutim, posljednjih godina primjetno je da se niz velikih međunarodnih skupova koji su vezani za historiju Osmanskog carstva češće organizira u susjednim državama nego u Bosni i Hercegovini. STAV: Kandidatkinja ste za Skupštinu Kantona Sarajevo na 9. mjestu. Kako ocjenjujete političku scenu u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, odnos pozicije i opozicije i historijski značaj ovih izbora s obzirom na sve okolnosti koje ugrožavaju državu iznutra i izvana? JUSUFBEGOVIĆ: Prihvatila sam kandidaturu jer smatram da nemam pravo posmatrati političke utakmice u ovim teškim vremenima s tribine i samo navijati za one koji vode bitke koje Državu znače. Politička scena, nažalost, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Kantonu Sarajevo, postaje iz godine u godinu sve, oprostite mi na kolokvijalnom izražavanju, opskurnija. Zašto? Zato što pojedini ljudi bez ikakvih referenci ili znanja često preuzimaju kompleksne stručne pozicije, što se posebno vidi u Kantonu Sarajevo. Također, kupljene ili neregularne diplome postale su uobičajena pojava, pa tako imamo ministre u Kantonu Sarajevo koji vode veoma zahtjevna ministarstva s takvim diplomama ili predsjednike političkih stranaka koje bi da vode ovaj narod i državu a “završili su” fakultet za svega nekoliko sedmica. Sigurna sam da je ta devalvacija put u potpunu propast jednog društva. Odnos pozicije i opozicije, zapravo odnos neprirodne koalicije desetak stranaka i strankica i SDA, na najbolji način oslikava namjere onih koji su se udružili. Cilj je, a to je u posljednjih nekoliko mjeseci očitije nego ikada, da se mi o sebi zabavimo, dok se o našoj budućnosti i o budućnosti naše zemlje odlučuje izvan njenih granica. Međutim, u tu kalkulaciju i jednačinu nisu stavili jednu nepoznatu, a koja im je odveć trebala biti poznata, da mi kao organizacija, kao stranka, i u konačnici naš narod generalno, ne pucamo pod pritiskom, nego se na takav način samo dodatno učvršćujemo. Vidjet će se to veoma brzo, već u oktobru, ako Bog da. STAV: Vaša poruka mladima u kontekstu izbora i njihovog prava da biraju i budu birani? JUSUFBEGOVIĆ: Izađite na izbore, to je ono najvažnije. Vlast pripada građanima i građani je samo privremeno prenose na zastupnike, koji na svojim funkcijama donose odluke uime građana koji su ih izabrali i time direktno utječu na izgradnju naše sadašnjosti, ali i budućnosti. Iznimno je bitno iskoristiti svoje biračko pravo i odabrati one koji će na najbolji način zastupati interese mladih ljudi, ali i općenito svih građana Bosne i Hercegovine. Kada biramo proizvode koje ćemo kupiti u prodavnici – biramo najbolje od onoga što nam je dostupno, kada biramo namještaj – isto tako, a svoj glas nerijetko potcjenjujemo iako je upravo glas ono najvrijednije što imamo. Zbog toga bi moja univerzalna poruka svim mladim ljudima bila da nikada ne potcjenjuju snagu svog glasa, da biraju izvrsnost i da glasaju po svojoj savjesti. stav