U cijelom procesu jednogodišnjeg postizbornog formiranja vlasti mora se odati priznanje Bakiru Izetbegoviću i SDA za politički mudru
igru i na strateškom i na taktičkom političkom nivou. Od situacije kada se glasno i ultimativno izjavljivalo kako “niko neće sa SDA” došlo se do toga da SDA poprilično ležerno bira s kim će formirati vertikalu vlasti, a ta vertikala osnovni je uvjet za stabilnost i normalno funkcioniranje Bosne i Hercegovine. Uostalom, stabilnost i nesmetano funkcioniranje države bošnjački su politički i nacionalni prioriteti.
Izetbegović je uspio prvo neutralizirati početni postizborni juriš smišljen da uzdrma i pocijepa SDA, a zatim tu prevratničku energiju usmjeriti ka samim prevratnicima. SDA se opet pokazala kao politički maratonac koji neprestano i zadaje i drži ritam dok se nadobudni politički sprinteri potpuno iscrpe i politički potroše već u prvoj postizbornoj godini. Ako je politika “umijeće mogućeg”, onda su Izetbegović i SDA uspjeli izvući najbolje iz teške postizborne situacije, kada se SDA kao stranku pobjednicu u KS željelo marginalizirati ne samo na kantonalnim nego i višim nivoima vlasti.
Narod je glasao tako kako je glasao, takvi glasovi imaju političke reperkusije te, kada se tumače i analiziraju, pogotovo kad se kritiziraju politički postupci SDA, uvijek se mora voditi računa da ona djeluje u okviru datih realnosti. A date političke realnosti takve su da su neizbježni politički faktori i Dodik i Čović i Radončić i Komšić. U takvim okolnostima političko umijeće je izvući najbolje iz relativno loše situacije, te nakon godinu dana neprestanih napada formirati probosansku koaliciju s kompletnom vertikalom vlasti.
U tom smislu ima mjesta za umjereni optimizam, no uvijek treba imati na pameti Radončićev prevrtljivi oportunizam, politički promiskuitet i osobitu nadarenost za medijsko zlostavljanje koalicionih partnera, te Komšićev nestalni temperament, varijabilnu energiju i sklonost ka bježanju u opoziciju. Također, ne treba niti sumnjati da će nova kantonalna vlast biti izložena ogromnim pritiscima i sabotažama. Konstantni medijski pritisak na stranačke čelnike i skupštinske zastupnike je zagarantiran, baš kao izmišljanje i pakovanje afera.
No, ako nova kantonalna vlast bude zaista dobro i uspješno obavljala svoj posao, ne treba isključiti i pojavu režiranih protesta i nereda u cilju njenog rušenja. Najbolji način da se neutraliziraju svi takvi pokušaji jesu pošten, transparentan i odgovoran rad uz otvorenu i dvosmjernu komunikaciju s građanima te energičnu i pravovremenu medijsku promociju postignutih rezultata. /M.Drnišlić/ stav.ba