O dešavanjima u povodu neustavnog Dana Rs-a,

ali i o općoj političkoj situaciji u regiji razgovarali smo s Nenadom Čankom, čovjekom koji je 32 godine vodio Ligu socijaldemokrata Vojvodine, jednim od rijetkih političara u susjednoj Srbiji koji je spreman bez dlake na jeziku govoriti o svim onim boljkama države u kojoj živi, ali i država u okruženju. 

I ove je godine 9. januara u manjem bh. entitetu Republika srpska obilježen neustavni Dan Rs-a. Centralni događaj prethodnih godina povodom ovog praznika, za koji je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2019. utvrdio da je neustavan, bio je u Banjoj Luci, ali ovaj put entitetske vlasti odlučile su da ga premjeste u Istočno Novo Sarajevo. Kako su pokušali objasniti, riječ je o prostoru na kojem je formiran ovaj entitet 9. januara 1992. S druge strane, svi stanovnici Sarajeva koji su na ovaj ili onaj način osjetili agresiju istakli su da je riječ o još jednoj provokaciji s obzirom na to da je navedeni događaj bio svega nekoliko kilometara od glavnog grada.

Nakon obraćanja predsjednika bh. entiteta Rs-a Milorada Dodika te intoniranja himni Rs-a i Srbije Moja Republika i Bože pravde te gromoglasno otpjevane pjesme Pukni zoro pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Rs, svečano je završen defile u Istočnom Novom Sarajevu. Tokom ovog defilea razvijena je trobojka duga 527 metara u Ulici Stefana Nemanje, prodefilirala su dva lahka taktička vozila Vihor te terensko vozilo Despot, a asfaltom su prošetali i članovi proruske zloglasne grupe Noćni vukovi, koji sebe vole nazivati bajkerima.

Upriličen je i prelet helikoptera Helikopterskog servisa Rs tipa koala i dva helikoptera Helikopterske jedinice Specijalne antiterorističke jedinice Republike Srbije tipa ansat. Uprkos evidentnom militarističkom naboju na ovoj „svečanosti“, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik tokom svog obraćanja izjavio je kako Rs i njeni stanovnici nisu prijetnja nikome.

O dešavanjima u povodu neustavnog Dana Rs-a, ali i o općoj političkoj situaciji u regiji razgovarali smo s Nenadom Čankom, čovjekom koji je 32 godine vodio Ligu socijaldemokrata Vojvodine, jednim od rijetkih političara u susjednoj Srbiji koji je spreman bez dlake na jeziku govoriti o svim onim boljkama države u kojoj živi, ali i država u okruženju.

STAV: Tri dana zaredom u tri različita grada – Banja Luka, Istočno Novo Sarajevo i Brčko – „svečano“ je obilježen deveti januar, Dan Rs-a koji je Ustavni sud BiH ocijenio neustavnim. Iako je Ustavni sud BiH donio odluku kojom ovo obilježavanje označava neustavnim i uprkos osudama iz međunarodne zajednice, ovaj se dan i dalje obilježava. Dokad će to tako biti?

ČANAK: Stvar je vrlo jednostavna. Država je monopol nad silom. Tu nema razgovora. Za takav tip nepoštovanja odluka Ustavnog suda država mora reagirati. Onoga trenutka kada se organizatori budu pozvali na odgovornost, kada budu podnijete krivične prijave protiv njih i kada budu pozvani na sud, kada im u konačnici bude presuđeno, onda možemo razgovarati o vladavini prava. Ovo i ne služi ničemu drugom osim da dokazuje da BiH nema. To je jedina svrha ovakvih obilježavanja. To što se tu proslavlja je vrhunac nepoštovanja prema žrtvama rata u BiH zbog toga što su svi oni koji su osnivači i tvorci entiteta Rs osuđeni na najteže moguće vremenske kazne, sve do doživotne kazne zatvora, za zločin genocida. Reklo bi se – pametnom dosta. Ako ćemo drugim riječima, BiH na ovakvim slučajevima mora dokazati da je pravna država. Država ne smije tolerirati nepoštovanje svojih odluka, odluke Ustavnog suda moraju biti provedene državnom prinudom.

STAV: Postoje kružoci u BiH koji smatraju da je Dan Rs-a samo „politička igrica“ Milorada Dodika i ostatka političke scene u manjem bh. entitetu. Šta Vi mislite, je li riječ o „političkoj igrici“ ili su ovakve ceremonije opasne nacionalističke orgije, stvarna sigurnosna prijetnja?

ČANAK: Vrlo je jasna namjera nalogodavaca Milorada Dodika koji sjede u Kremlju da se bezbjednosna situacija u BiH podigne do tačke eksplozije jer bi se na taj način, ako dođe do konflikta u BiH, po njihovom mišljenju, skrenula pažnja s Ukrajine i ruske agresije na ovu državu. Upravo je to suština priče. Milorad Dodik, i samo dizanje tenzija u BiH, ovoga je trenutka alat Vladimira Putina za odvraćanje pažnje od Ukrajine. Upravo zbog toga ga treba tretirati kao saučesnika Adolfa Hitlera 21. vijeka.

STAV: Svjedoci smo da se ceremonijama obilježavanja Dana Rs-a uvijek pridruže i visoki politički zvaničnici iz Srbije, a ove godine su stigla i dva ministra iz Crne Gore – Marko Kovač i Aleksandar Damjanović. Šta zapravo govori njihova posjeta?

ČANAK: Govori da plan destrukcije Balkana koji je skovan u Kremlju funkcionira i da se širenje Srbije na okolne države nekakvim hibridnim ratom nastavlja. Nemojte zaboraviti da je ono što je bila Jugoslovenska narodna armija prije trideset godina sada Srpska pravoslavna crkva. Vi imate sakrivanje jednog potpuno antidemokratskog i anticivilizacijskog narativa iza pozivanja na slobodu vjeroispovijesti. Zbog toga je sada, otkako je napravljena blokada institucija Crne Gore, koja je prednjačila u evropskim integracijama dugi niz godina, Crna Gora potisnuta na začelje. Sada imate jasnu sliku šta je zapravo tzv. srpski svijet – maketa ruskog svijeta, tj. nosi sa sobom destrukciju, centralizam s diktatom u Beogradu, siromaštvo i izolaciju od ostatka svijeta. Naravno, imate one kojima to odgovara. Naprimjer, dok je Milorad Dodik izoliran od civiliziranog svijeta, dotle neće sjesti na optuženičku klupu. Ako nastavi ovako, sve će se i završiti njegovim bijegom najprije u Beograd, a kasnije i u Sankt Peterburg. On tu i vidi svoju budućnost. Ne mislite valjda da će on biti tu kada dođe do konačnog raspleta?!

STAV: S druge strane, šta govori o predstavnicima međunarodne zajednice to što na obilježavanje Dana Rs-a osim slanja mlakih saopćenja i upozorenja ništa konkretno ne čine?

ČANAK: Ne govori ništa novo. Trenutno Zapad, nažalost, predstavljaju ljudi koji su, kako ih ja nazivam, mandatlije. Mandatlije koje razmišljaju samo u koordinatama jednog ili eventualno jednog i po mandata, ali ništa „strateškije“ i „suštinskije“. Upravo zbog takvog djelovanja međunarodne zajednice ste imali situaciju da od 2014. godine Rusija bez ikakvog otpora međunarodne zajednice, osim upravo slanja mlakih saopćenja, zauzme Krim i Donbas i da samim tim bude ohrabrena u namjeri da potpuno zauzme Ukrajinu. Kada se međunarodna zajednica trgla, odjednom se postavlja pitanje šta činiti s Rusijom, koja je u ogromnoj mjeri dobila ono po šta je i krenula u Ukrajinu, gdje se uništavaju ljudski životi i sudbine te ukrajinska infrastruktura.

Međutim, prva žrtva Rusije u toj njenoj agresiji jeste njen imidž svjetske sile. Niti je Rusija sila, niti je Srbija sila, niti je tu bilo ko sila. Samo se treba ozbiljno prema tome odnositi. Međunarodna zajednica, tu prije svega mislim na Evropsku uniju, jednostavno se boji bilo kakvih ozbiljnih pomaka jer tu nema niti jednog jedinog državnika koji bi rekao da se na Balkanu nastavlja rat iz Ukrajine samo drugim sredstvima. Ovo sve što se na Balkanu dešava jeste kontinuitet širenja rata iz Kremlja. Tu su BiH, tu su Crna Gora, tu su Kosovo, tu je Srbija sama za sebe, a vidim da su sada počeli s nekakvim otvaranjima „afera“ oko umiješanosti političkog vodstva Sjeverne Makedonije u nekakav šverc narkotika. Sve to meni djeluje kao pokušaj da se takve stvari otvore. Ako malo bolje obratite pažnju, jasno ćete razaznati da se ništa ne dešava u Hrvatskoj i Sloveniji. Zašto? Zato što su to članice EU. To šalje jasnu poruku – dok se ne uđe u EU, imat ćemo situaciju u kojoj nam nacionalizmi i sukobi vise kao Damoklov mač nad glavom.  

STAV: Kako gledate na stalna previranja na Kosovu? Prijeti li eskalacija u tom dijelu regije?

ČANAK: Apsolutno ne prijeti, to je zavaravanje. Ja se više plašim situacije u Crnoj Gori nego na Kosovu. Više se plašim situacije u BiH nego na Kosovu. Na prvom mjestu, najneuralgičnija tačka kompletne ove regije sigurno je Crna Gora jer tu jedan jedini „nervozni potez“, jedan jedini ispaljeni metak mogao bi imati užasne posljedice. Tamo već postoje strane koje su definirane, koje su jasne. Zna se poimenično ko je kome šta „dužan“. BiH je još uvijek pod kakvom-takvom lupom međunarodne zajednice, na Kosovu postoji jako prisustvo američkih snaga i NATO bi reagirao u slučaju eskalacije u roku od pola sata, na Kosovu su mogući eventualno neki teroristički napadi i ništa više od toga, a u Crnoj Gori mogu, nažalost, zamisliti ozbiljan građanski rat u kojem bi strana ovih koji su bili do jučer u Istočnom Novom Sarajevu bila obilato pomagana od Rusije i najvjerovatnije režima sa sjedištem u Beogradu.

STAV: U nekoliko navrata ste istakli kako je za Vas Kosovo nezavisna država, ali i da biste, naprimjer, Sandžaku dali autonomiju. Poznato je i to da se od početka političkog djelovanja zalažete i za veću autonomiju Vojvodine. Koliko zapravo trenutno političko stanje u Srbiji doprinosi težnjama pojedinih pokrajina za osamostaljenjem?

ČANAK: Ne može se to poistovjećivati na isti način. Kosovo jeste nezavisna država i pitanje je samo političke matematike kada će se to realizirati u punom kapacitetu. Tu više nema razgovora. Što se Vojvodine tiče, ona je zbog niza okolnosti u velikoj mjeri gurnuta na marginu. Došlo je do ozbiljnih političkih promjena u Vojvodini. Prije svega, došlo je do iseljavanja ogromnog broja stanovništva, ali i doseljavanja ljudi koji su sa sobom donijeli svoja politička ubjeđenja koja nisu vojvođanska. Jednostavno, ovoga trenutka je ideja o jednoj većoj autonomiji Vojvodine u drugom planu. Međutim, to je i logično jer u Beogradu dobro znaju da je napad na Vojvodinu 1988. godine, kada je sve i počelo tzv. Jogurt revolucijom, suštinski bio početak rušenja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i kretanja u krvavi pir. Da je Vojvodina tada odbranjena od Jugoslavije, Jugoslavija ne bi pala.

Utilitarizam i konformizam rukovodstava drugih federalnih jedinica proizveo je mišljenje: „Eh, neka Slobodan Milošević malo pritegne pokrajine i neka se time zadovolji.“ To je priča koju smo imali i pred početak Drugog svjetskog rata, tj. vladalo je mišljenje da će se već spomenuti Adolf Hitler zadovoljiti parčetom teritorije Čehoslovačke i da će tu stati. Ili, prebacimo li to u sadašnji momenat, da će Vladimir Putin zauzeti Krim i da će tu prekinuti sukob. Kao što vidite, to tako ne ide. Upravo zbog toga, Vojvodina je izložena višedecenijskoj devastaciji te ekonomskom i političkom, reći ću čak i intelektualnom i kulturnom unižavanju. Baš zato što je svim kreatorima i protagonistima politike u Beogradu jasno da je autonomna Vojvodina ključ za pacifikaciju čitavog Balkana. Molim lijepo da ne zaboravite da je Vojvodina bila mrtva straža pred srpskim nacionalizmom. Dok je bilo Vojvodine, i BiH je bila mirna i nije bilo napada na Crnu Goru. Bez Vojvodine, sve to se pretvorilo u krvavi provizorijum. Ako neko misli da će se riješiti nešto na prostoru Balkana bez povratka pune, ali pune autonomije Vojvodine u okviru Srbije, taj se grdno vara. Vojvodina ne može biti zasebna država, ali može biti, recimo, federalna jedinica u jednoj federalnoj Srbiji. 

STAV: Aktuelni saziv Narodne skupštine Republike Srbije od njegovog konstituiranja sve do danas označavan je kao najdesniji u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa. Šta je dovelo do toga da birači ipak glasaju za regresiju umjesto progresije?

ČANAK: Radilo se svim silama da neke progresivne snage nestanu. Kao u kontrapunkt Miloševićevom režimu, međunarodna zajednica gledala je u, recimo, Demokratsku stranu Zorana Đinđića. Prva stvar koja nije urađena poslije Đinđićevog ubistva je lustracija, na kojoj sam lično insistirao, a ona bi podrazumijevala zabranu postojanja Srpske radikalne stranke, Socijalističke partije Srbije, Jugoslovenske levice i Stranke srpskog jedinstva. Dakle, onih koji su u to mračno vrijeme činili vlast. Njihovi članovi su prebjegli u Demokratsku stranku Srbije na čelu s Vojislavom Koštunicom, ali i druge stranke u Demokratskoj opoziciji Srbije, poznatom DoS-u, i tako učinili lustraciju skoro nemogućom. Zakon o lustraciji je donesen, ali nikada u praksi nije zaživio.

Kada je deset godina nakon njegovog donošenja trebao da se obnovi, Demokratska stranka je odbila da mu produži rok trajanja. S druge strane, Demokratska stranka je ta koja je napravila, sjetite se, historijsko pomirenje Demokratske stranke i Socijalističke partije Srbije umjesto da njeno postojanje bude zabranjeno. Kada imate dvije strane iste, jasno je da će populizam njegovan decenijama pobijediti. To je koštalo političke karijere Borisa Tadića jer je, podvlačim, Demokratska stranka upravo na ovaj način stvorila Srpsku naprednu stranku, Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, tako što im je oprala biografije i pustila ih u politički život bez ikakvih hipoteka prošlosti. Oni su se naprosto morali vratiti kada imaju dobitnu formulu populizma koju čini priča o naciji plus demagogija svojstvena totalitarnim režimima.

STAV: Nazire li se izlaz iz provalije u kojoj smo svi u regiji, čini se, sve dublje? Šta bi bio izlaz?

ČANAK: Bojim se da ovoga trenutka nema izlaska. Niko nije spreman da se time ozbiljno bavi. Ljudi koji žele promijeniti stvari moraju se ujediniti preko granica.  stav.ba