Zašto je presuđeni zločinac Jadranko Prlić u razgovoru sa Tuđmanom bio fokusiran na uklanjanje bosanskih / bošnjačkih 

simbola Izetbegovića i Silajdžića ukoliko bi se potpisao Vašingtonski sporazum?   Očito jer je bilo bitno razbijati jedinstvo probosanskih snaga, odnosno lidera zahvaljujući kojima je to jedinstvo i funkcioniralo. Piše: Dženana Karup Drušk

Bližimo se izborima u Mostaru. Hrvatska politika (s obje strane granice BiH i Hrvatske) više nego ikada insistira na povratku Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB), ili, kolokvijalno rečeno: ideji trećeg entiteta. Mostar se proglašava “stonim gradom”, ponovo se dižu (domovinske) tenzije, pušten je duh iz boce (HRHB)…

Međunarodni sud u Haagu presudio je u čak pet pravosnažnih presuda da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, utvrdio je udruženi zločinački poduhvat kao oblik individulane odgovornosti u slučaju Jadranka Prlića i drugih (hercegovačka šestorka) u kome su učestvovali i predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Hrvatske vojske Janko Bobetko.

Do ukidanja HRHB došlo je pod američkim pritiskom, ali je Franjo Tuđman zaokružujuči tadašnje (1994, potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma) i buduće granice Hrvatske (1995, vojnim akcijama Oluja i Bljesak, također realizirane uz pomoć SAD) politički omogućio nestanak HRHB.

Postoji bezbroj kolekcija dokumenata i raznih arhiva, različite provenijencije, koje bi mogle pomoći sadašnjoj i budućoj politici Zagreba i bosanskim Hrvatima da autentično spoznaju i saznaju kako je političko rukovodstvo Republike Hrvatske, na čelu s Franjom Tuđmanom, ukinulo Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Naravno, to je (veliki) izazov za Hrvatsku, ali i za druge istraživače u BiH i šire.

Za historičare će biti zanimljivo da se pred potpisivanje Vašingtonskog sporazuma dešavala velika drama u političkim krugovima HRHB, ali i na sastancima predstavnika HRHB s Franjom Tuđmanom u Zagrebu, koji su, upravo, bili ključni za ukidanje HRHB. Međutim, za razumijevanje današnje, frustrirane politike Dragana Čovića i HDZ-a veoma su bitna i važna tadašnja međusobna optuživanja i prijetnje, kao i nediplomatski uvijene optužbe Tuđmana na račun rokovodstva HRHB.

Tako je na jednom od tih sastanaka, predlažući rješenja kojima će se ukinuti Hrvatska Republika Herceg-Bosna, Tuđman galamio kako to moraju uraditi “...jer je mene cijeli svijet lupao po glavi od Europe do Amerike, i UN-a, tako da se razumijemo. Prema tome, ako trebate još ljudima protumačiti, onda protumačite”.

Također na jednom od tih pripremnih sastanka pred potpisivanje Vašingtonskog sporazuma, Tuđman je kritikovao “vlasti HRHB”, od toga da su počinjeni zločini u Hercegovini i Srednjoj Bosni, preko postojanja logora, do zaustavljnje humanitarnih konvoja, da bi im na jednom sastanku, u februaru  1994. godine, rekao: “Ali vi isto tako shvatite da ste mi dopustili neke greške koje su me lupale po glavi i lupaju sada. Prema tome, da mi ne dopustite u budućnosti, ipak je neko iz naših redova, vojnih ili ne znam kakvih političkih, dao dozvolu za rušenje mostarskog mosta.” Nakon ove njegove izjave u dvorani za sastanke je nastao tajac. Niko ništa nije komentirao, iako su bili prisutni svi najviši predstavnici HRHB. Ovo je najbolje svjedočanstvo koje govori o čemu su to rapravljali članovi UZP-a, međusobno se optužujuci, ali i dokaz da su hrvatske snage srušile “Starog” po naređenju nekoga iz “naših redova”.

Pripremajući smjenu Mate Bobana za što lakšu realizaciju Vašingtonskog sporazuma, Tuđman je s Bobanom obavio i razgovor u kome mu je objasnio kako on, Tuđman, i Republika Hrvatska imaju problem zbog njega, Bobana. Boban mu je na to odgovorio da su ga stvorili upravo on, Tuđman, i njegova politika.

Franjo Tuđman: “Vidiš Mate, čitava ta hajka protiv samostalne Hrvatske, pa prema tome i protiv Tuđmana je bila u tome: da, Tuđman je stvorio Bobana, Tuđman ga je imenovao, Tuđman ga je stvorio i on provodi Tuđmanovu politiku tamo, i prema tome za sve je kriv Tuđman koji preko Bobana provodi to. Onim razumnijim ja sam rekao: nisam ja izmislio Bobana, Boban je nastao iz otpora srpskoj agresiji.

Mate Boban: Iako je prvo istina.

Franjo Tuđman: Pa, nije istina da sam te ja postavio.

Mate Boban: Ma ne postavio u smislu postavljenja, nego u jednu politiku.

Uvidjevši da zvanični Zagreb pere ruke od hercegbosanskih bojovnika i svega onoga što je počinjeno u Bosni i Hercegovini, te da se bliži kraj HRHB, Jadranko Prlić je na jednom sastanku od Franje Tuđmana zatražio da preko međunarodnih predstavnika (ako će već oni biti sklonjeni) izdejstvuje uklanjanje Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića: “Mi tražimo da se njihovi simboli, Alija i Silajdžić povuku. Onda bi tek došlo i kod njih, možda, do drugačijih tendencija. Izuzetno je kritičan momenat, neće biti autoriteta koji će moći održati situaciju pod kontolom.”

Kakva je danas situacija s bosanskim autoritetima u odnosu na predstojeće izbore u Mostaru? Dakako, izbori u Mostaru i nisu samo mostarski izbori. Oni nisu ni regionalni, ni državni. Oni su po svim atributima međunarodni. A međunarodni onda zahtjevaju i međunarodnu podršku i pažnju, kao i podršku i pažnju i cijele države Bosne i Hercegovine, odnosno onih snaga koje podržavaju Bosnu i Hercegovinu.

Imamo li to nekoliko dana pred izbore? Zašto je presuđeni zločinac Jadranko Prlić u razgovoru sa Tuđmanom bio fokusiran na uklanjanje bosanskih/bošnjačkih simbola Izetbegovića i Silajdžića ukoliko bi se potpisao Vašingtonski sporazum? Očito jer je bilo bitno razbijati jedinstvo probosanskih snaga, odnosno lidera zahvaljujući kojima je to jedinstvo i funkcioniralo.

Danas Koaliciju za Mostar čine SDA, Demokratska fronta, SBB, BPS, i Stranka za BiH koji nastupaju zajedno. S druge strane SDP i Naša stranka predvođeni Nerminom Nikšićem i Predragom Kojevićem također (misle) da nastupaju zajedno. Nema nikakve sumnje da bi Jadranko Prlić zdušno podržao ovakvu podijeljenost probosanskih snaga.

No, ne treba podcijeniti podršku Mostara, kao i niz drugih patriota od Stoca, do Neuma i Srednje Bosne, svuda gdje su se protezale granice nekad zamišljenje HRHB. Među njima svakako i podršku Mire Lazovića, člana Predsjedništva Pokreta socijalne pravde i demokratije, koji je boraveći s predstavnicima DF-a u Mostaru bio više no jasan: "Mostar je paradigma Bosne i Hercegovine. Mostar bije bitku za BiH, poručujući: “Ja zaista želim vjerovati da će Koalicija za Mostar, zajedno sa drugim strankama, nakon ovih izbora, krenuti ka izgradnji jednog multietničkog, zajedničkog, nepodijeljenog Mostara, koji se neće nazivati stožernim ili svojim gradovima, da će to biti rezultat koji će sve anomalije sa kojima se bh. društvo suočava polako otklanjati.”  (Vijesti.ba)