Najznacajniji doprinos “Mladih muslimana” državi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima jeste kljucna 

uloga u politickom organiziranju naroda nakon pada komunizma i uvodenja višepartijskog sistema u tada SFRJ. Medu komunistima Jugoslavije u to vrijeme pojavila se podjela po nacionalnoj liniji. Za razliku od ostalih naroda, vodeci bošnjacki komunisti nisu imali jasno videnje buduceg stanja, nisu imali ni u primisli ideju za definiranje nacionalne politike niti su bili u stanju uciniti išta ozbiljno na pripremanju Bošnjaka za dogadaje koji su uslijedili. Admir Mulaosmanovic u knjizi Kratka politicka historija Bošnjaka, govoreci o nezrelosti bošnjackih komunista u vremenu pada komunizma i izvjesnog raspada Jugoslavije, navodi:

 

“Politicki vrh SKBiH, odnosno bošnjacki predstavnici u njemu bili su odvec jugoslavenski nastrojeni, tako da im je ideja o propasti zajednicke države bila strana, a partikularno politicko promišljanje o poziciji vlastitog naroda smatrali su nacionalistickim i neprijateljskim djelovanjem kojim se narušavao ustavno-pravni poredak… Djelovanje bošnjackih partijskih rukovodilaca (Raifa Dizdarevica, Nijaza Durakovica i Munira Mesihovica) pokazivalo je da se radi o cvrstom socijalistickom bloku koji je Bošnjake vidio iskljucivo unutar Jugoslavije, i to na temeljima politicke doktrine CKSKJ.”

 

Da se ideja o politickom organiziranju Bošnjaka nije pojavila kod mladomuslimana, te da na prvim višestranackim izborima glasove vecine Bošnjaka u BiH nije dobila SDA vec SDP kao sljedbenica Komunisticke partije, danas ne bismo imali nezavisnu i suverenu BiH vec krnju Jugoslaviju koja bi u svakom svom obliku zapravo bila “Velika Srbija”, u kojoj bi ostale i Crna Gora, Makedonija i Kosovo. Niti jedna od ovih bivših republika i pokrajina unutar Jugoslavije ne bi mogla ici putem nezavisnosti i odvojiti se iz celjusti Srbije da to prethodno uz veliku cijenu nije uradila BiH.

 

Ideja za formiranje politicke stranke rodila se kod mladomuslimana još dok su ležali u zatvoru nakon presude u “Sarajevskom procesu” 1983. Dakle, to je bilo prije 29. novembra 1988. godine, kada je došlo do potpune amnestije politickih zatvorenika i puštanja na slobodu i osudenih iz “Sarajevskog procesa” 1983, onih koji do tada nisu bili pušteni, odnosno koji nisu bili odslužili svoje kazne. Iako tada još nije bio višepartijski sistem, ipak se uocavala neminovnost propasti komunizma, te demokratizacija koja ce zahvatiti komunisticke zemlje. Nosilac ideje o formiranju politicke stranke muslimana, prema svjedocenju Ismeta Kasumagica, bio je Alija Izetbegovic. O tome piše Admir Mulaosmanovic: “(…) ideja o osnivanje muslimanske stranke, prema tvrdnji Ismeta Kasumagica, mladomuslimana i osudenika u ‘Sarajevskom procesu’ 1983. godine, rodila se kod Alije Izetbegovica još dok su on i ostali bili u zatvoru (Ovu je tvrdnju Kasumagic iznio u intervjuu datom Admiru Mulaosmanovicu za potrebe njegovih doktorskih studija, op. A. Dž.). Izetbegovic je nešto kasnije objasnio svoju viziju ovog politickog projekta. Izjavio je da je u njegovim mislima to bila muslimanska stranka. ‘Vjerovao sam da ce ona bez teškoca okupiti muslimanski narod u Jugoslaviji’ (Sjecanja, autobiografski zapis, op. A. Dž.). Iz novina, ali i na druge nacine, dolazili su do saznanja o neumitnom slomu komunizma. Taj slom morao se docekati s politickom organizacijom koja ce štititi interese jugoslavenskih muslimana, ali svoju organizacionu strukturu treba formirati dominantno unutar bošnjackog korpusa.”

 

Zanimljivo je, ali i važno napomenuti da je demokratske promjene i politicko organiziranje Bošnjaka priželjkivao i najavljivao Teufik Velagic Tofa još 1954. godine dok je služio zatvorsku kaznu u Zenici kao pripadnik mladomuslimanskog pokreta. Nakon pet godina ležanja u zatvoru i još devet, koliko je trebalo da odleži po presudi, Teufik Velagic piše pismo mladomuslimanki Enisi Karabeg na 52 strane. Izmedu ostalog, u pismu iznosi i neke stavove organizacije “Mladi muslimani”, ali i svoja razmišljanja o organizaciji. On uocava da “Mladi muslimani” nisu puno pažnje polagali na politicko djelovanje sve do pred sami montirani proces 1949. godine, a da su imali veliki potencijal za to. Tog potencijala nesumnjivo je bila svjesna komunisticka vlast, zbog cega ih je i progonila.

 

“Na proces, a tako i u javnost smo stupili bez ikakvog politickog i ekonomskog programa, bez stava prema pitanjima koja su trebala imati odgovor. To nam je, cini mi se, mnogo štetilo. Razumijem zašto je tako bilo. Mi smo u ilegalnom radu rješavali one probleme koji su nam se sami nametali, a politicka i ekonomska pitanja su bila van aktuelnosti. Tek pred hapšenje smo poceli nacinjati neka cisto politicka i ekonomska pitanja. Prerasli smo u politicku organizaciju, jer na procesu smo uistinu bili samo islamska (vjerska) organizacija. Ako želimo da našu zajednicu predstavljamo, trebamo imati pravilne odgovore na sva životna pitanja. Bili smo više odgojna, vaspitna organizacija, a to je potpuno nedovoljno. Mogli bismo biti ma kako jaki, ako bismo imali samo taj karakter, naši uspjesi bi bili minimalni, ostali bi uvijek ispod površine… A onda dolazi na red pitanje državnog uredenja… Republika (bilo parlamentarna ili predsjednicka) je jedini oblik pogodan i garancija što šireg demokratizma… Narocito bismo morali u takvoj demokratskoj atmosferi privuci omladinu, osigurati buduce generacije. Zbog svega toga, morali bismo stvoriti u jednoj takvoj demokratiji našu politicku stranku, u kojoj bismo mi, ‘Mladi muslimani’, bili motorna snaga…” Naglašavam, ovo je napisano 1954. godine u zenickom zatvoru, u vrijeme kada je komunisticka represija u Jugoslaviji bila najveca i teško da se mogao vidjeti izlaz na kraju tunela. Posebno ako ste politicki zatvorenik. Ali, Teufik Velagic Tofa vidio je i nagovijestio pad komunizma i dao preporuku politickom organiziranju mladomuslimana kada do toga dode.

 

Krajem 1989. godine, 35 godina nakon Velagicevog zatvorskog zapisa, a samo godinu dana nakon izlaska iz zatvora, mladomuslimani predvodeni Alijom Izetbegovicem pocinju pripreme za politicko organiziranje. Najznacajnije odluke o osnivanju i vodenju SDA donesene su medu pripadnicima “Mladih muslimana”, koji su sada, u novonastaloj društveno-politickoj situaciji, bili u mogucnosti da prvi put javno prezentiraju svoje stavove. Naravno, još uvijek s dozom opreza jer je i dalje postojala mogucnost da SDB, KOS ili neke druge sigurnosne strukture hapšenjima zaustave, ili bar pokušaju zaustaviti, demokratske promjene.

 

Redovni sedmicni sastanci održavani su u privatnim kucama i stanovima na više mjesta, a prvi je održan u kuci Ismeta Kasumagica. Ovaj sastanak opisuje Omer Behmen u autobiografskoj knjizi Na dnu dna:

 

“U decembru 1989. godine nas 17 se sastaje u kuci Ismeta Kasumagica, prekoputa Bakija. Svih 17 nas je bilo u zatvoru kao ‘Mladi muslimani’. Neki jednom, a bogami neki i dva puta. Dakle, u halvatu Ismeta Kasumagica, u Sarajevu, Sagrdžije 47, održano je sijelo u sastavu: Vahid Kozaric, Ešref Campara, Salih Behmen, Munir Gavrankapetanovic, Hasib Brankovic, Alija Izetbegovic, Omer Behmen, Ismet Kasumagic, Ismet Serdarevic, Teufik Velagic, Ešref Bakšic, Osman Dobraca, Ejub Hadžic, Hilmo Cerimovic, Asim Kalajdžic, Edah Becirbegovic (i Omer Behmen, op. A. Dž.), sve bivši robijaši, neki i po dva puta. Sastali smo se da vidimo šta da radimo dalje, kako da organizujemo naš bošnjacki narod, da se zaštitimo, jer su se raspad Jugoslavije i agresija osjecali u zraku. A i svi naši izvori, sve poruke naših prijatelja iz zemlje i svijeta, porucivali su nam isto, signalizirali da ce se na nas sruciti nova nevolja, da ce Muslimani opet biti moneta za potkusurivanje srpsko-hrvatskih racuna.”

 

Ideju o formiranju politicke organizacije spomenuta grupa mladomuslimana pocinje širiti na svoje druge clanove, ali i na druge intelektualce širom Jugoslavije i dijaspore. Omer Behmen bilježi i dogadaje iz tog vremena:

 

“Cujemo se sa Teufikom Velagicem, Becirom Tanovicem, Adilom Zulfikarpašicem, Smailom Balicem i dr., koji su vani, a obnavljaju se i pojacavaju veze sa okruženjem, narocito sa Zagrebom. U Zagrebu smo se, za razliku od Sarajeva, osjecali nekako sigurnije, komotnije… U novembru-decembru 1989. godine nas nekoliko odlazimo u Zagreb i nalazimo se sa našim poznatim, starim i novim aktivistima. Društvo koje se okuplja uglavnom su bivši ‘Mladi muslimani’. Kao što sam vec rekao, sastajemo se, razgovaramo, dogovaramo. Tu je bio i moj rahmetli burazer (Salih Behmen, op. A. Dž.), Alija, Ismet Serdarevic itd. Razgovaramo u tom smislu da je potrebno da se i mi, Muslimani BiH, organiziramo, možda najprije kao neko udruženje, pa potom kao politicka stranka, naravno, ako to politicke prilike i situacija u zemlji dozvole. Jer, uvijek u komunistickim sistemima postoji opasnost radikalizacije partije i brutalna intervencija policije i vojske… Alija Izetbegovic je bio sklon ideji, a bio je i u nekom kontaktu, i želio je da se angažiraju i drugi ugledni bošnjacki intelektualci, pa i neki komunisti bivši i sadašnji. Posebno je bio sklon ka Adilu Zulfikarpašicu i Muhamedu Filipovicu Tunji. Napominjao je da bez njih nece ici. Putujemo u Zagreb, Alija, Hasan (Cengic, op. A. Dž.), ja i još neki drugi, i nalazimo se sa Šemsom Tankovicem, Salimom Šabicem, Sulejmanom Camdžicem, Sulejmanom Mašovicem… Alija je bio izricit da kontaktiramo sa Adilom Zulfikarpašicem te odlucujemo da iz Zagreba idemo u Švajcarsku… Odlazimo u Cirih, Salim Šabic, Alija Izetbegovic, Hasan Cengic i ja. Nalazimo se sa Teufikom Velagicem i Adilom Zulfikarpašicem.”

 

Nakon ovih susreta nastavljaju se pripreme za formiranje stranke. Inicijativu za osnivanje stranke potpisalo je samo nekoliko osudivanih “Mladih muslimana”. To je bila odluka Alije Izetbegovica iz prakticnih razloga, da se stranka ne poveže iskljucivo s “Mladim muslimanima”, te da se šira inteligencija, ali i narod u masovnom broju prikljuci i prihvati stranku kao svemuslimanski, prevashodno svebošnjacki pokret. Zvanicno je SDA formirana 26. maja 1990. godine. Šacir Filandra u knjizi Bošnjacka politika u XX stoljecu piše:

 

“Utemeljitelj stranke je Alija Izetbegovic, a njeno idejno jezgro cinili su ljudi koji su s njim osudeni u procesu 1983. godine, kao i izvjestan broj licnosti iz ranijeg mladomuslimanskog kruga i bošnjackog nacionalnog pokreta. To je vrijeme prve pune demokratizacije bosanskog društva nakon pedeset godina vladavine jednopartijskog sustava.”

 

Kada je definitivno postalo jasno da ce se SFRJ raspasti te da postoji velika vjerovatnoca oružanih sukoba na podrucju BiH, Bošnjaci kroz SDA pripremaju se za takav razvoj dogadaja, uporedo s kontinuiranim zalaganjem za ocuvanje SFRJ i mirnim rješenjem problema. Da bi se razumjelo ovakvo postupanje, treba znati da su Bošnjaci bili za opstanak SFRJ, ali takve SFRJ u kojoj bi BiH i Bošnjaci imali ravnopravan status s ostalim narodima. To je Alija Izetbegovic stalno potencirao i tokom pregovora lidera republika SFRJ. Kroz Savjet za nacionalnu odbranu pri SDA, na cijem se celu nalaze najpovjerljiviji ljudi, i to iz mladomuslimanskog kruga Omer Behmen i Hasan Cengic, Bošnjaci pocinju oružanu pripremu za svoju odbrane.

 

BZK “Preporod” obnovila je svoj rad 5. oktobra 1990. godine. “Mladi muslimani” su odigrali važnu ulogu u obnovi BZK “Preporod”, a što se vidi i u cinjenici da je prvi predsjednik “Preporoda” bio mladomusliman Muhsin Rizvic. I obnovu “Merhameta” pratili su “Mladi muslimani”, a za prvog predsjednika nakon obnove 1990. godine izabran je mladomusliman Edah Becirbegovic. “Mladi muslimani” su s demokratskim promjenama legalizirali i svoj rad. Prva skupština Udruženja održana je 14. decembra 1991. godine. Za predsjednika je izabran Ismet Serdarevic i na toj poziciji ostaje dva mandata. “Mladi muslimani” su smatrali da su formiranjem stranke, te obnovom nacionalnih institucija, završili svoju misiju, tako da je Udruženje zamišljeno da baštini tradiciju “Mladih muslimana” kroz dokumentacioni centar, da pomažu socijalno ugrožene clanove, analiziraju društvene odnose i sl. Ciljevi i aktivnosti se s vremenom mijenjaju i prilagodavaju društvenim izazovima i potrebama. Nakon Serdarevica, u dva mandata predsjednik je bio Omer Behmen, a trenutno je u trecem mandatu predsjednik Edhem Bakšic. Generacijski projekt ove generacije jeste izgradnja Centra “Mladi muslimani”. stav.ba