No, pitanje je dokle će izdržati njihovo strpljenje i do kada će na nepravdu pristajati šutnjom. 

Dok je pažnja javnosti posljednih sedmica fokusirana na formiranje vlasti i postizborne kombinatorike, pitanje je gdje su nestali problemi građana i ko se njima bavi. Cijene obaraju sve rekorde, a u našoj zemlji masovne reakcije građana uglavnom izostaju. Gluhi i slijepi ostajemo i na druge realne probleme, dok politički i skupovi čije značenje ni sami ne razumiju - okupe veliki broj ljudi.

Enormna poskupljenja životnih namirnica i energenata nisu natjerali građane da dignu svoj glas. Kako kažu, uglavnom šute i trpe iz straha za radna mjesta, plašeći se da može biti i gore. Ne čine gotovo ništa o pitanju rasta cijena, a protesti na kojima se zalažu za svoja prava okupe mali broj građana. Izlaz najčešće na kraju nalaze u inostranstvu. Sociolozi tvrde da je razlog nespremnosti da demokratskim okupljanjem kažemo da smo nezadovoljni, to što su nam moderni junaci političari, kao zaštitnici vitalnih nacionalnih interesa, koji kontrolišu svaku sferu društva, a upravo smo izašli i iz izborne kampanje.

Porodica Gađun, koja se već godinu dana bori za istinu o smrti djeteta, u svojoj borbi je sama. S druge strane, javna reakcija na pozive političara ne izostaje, te takvi skupovi, kao i koncerti estradnih zvijezda, okupe hiljade ljudi. Zašto šutimo na realne probleme?

Nemoćni su, očigledno je, i penzioneri, kojih je više od 400 hiljada i kao najbrojnija populacija imaju kapacitet mijenjati stvari. Od oko 40 hiljada onih iz Srednje Bosne, njih 65% sa minimalnim penzijama na rubu je egzistencije. Njihovi zahtjevi za subvencijom ogrjeva i povećanjem penzija, ostaju, kažu, bez odgovora.

„Čak je i Federalni zavod PIO preporučio da ima mogućnosti za 4,35 da se povećaju sve penzije. Još odgovora nema. Ali mi više ne znamo ni kome da se obratimo. Svi viču izbori su, ne znamo ko će biti. Pa dokle to? Izbori su stalno?“, pita Senad Buljina, predsjednik Saveza udruženja penzionera SBK-a.

Šute i trpe i radnici u realnom sektoru, kažu, iz straha od gubitka posla. Među njima je oko 20 hiljada onih iz tekstilne industrije čija je prosječna plaća oko 600 maraka.

„Na ovu skupoću koja je prešla 20%, plaća se povećala 12 maraka. Prema tome, radnik ne može biti zadovoljan. Ovi šute, njima je dobro. A radnici jedino mogu bunt na ulice, a šta ćemo onda dobiti? Jer kome sad da se izađe na ulicu?“, pita Zlatibor Kojčić, predsjednik Sindikata tekstila, kože, obuće i gume FBiH.

Kome? Jer se nova vlast tek formira, a u izbornoj kampanji nije bilo mjesta za realne probleme građana.

„Građanima se plasirala isključivo nacionalistička priča i životna ugroženost u smislu rata - ne, nažalost, ona priča o egzistencijalnoj ugroženosti gdje smo svi mi, kao potrošači, ugroženi bez obzira na to kojoj naciji pripadamo“, navodi Admir Arnautović, predsjednik Udruženja Klub potrošača Srednja Bosna

Sa najmanjom kupovnom moći i među najplaćenijim političarima u regionu, građani šute upravo zbog podaničkog mentaliteta te odsustva političke i demokratske tradicije da na nepravdu reaguju građanskom pobunom, smatra struka.

„Mi naprosto ne znamo kritički misliti, mi smo samo poslušni, mi smo etnokmetovi, koji kao sluge slušaju svoje gospodare, ne odazivamo se vlastitim potrebama. Mi slijepo slijedimo samo vođe ove ili one vrste, od politike do estrade“, tvrdi za FTV sociolog Esad Bajtal.

I tako, bez humanizma i empatije, svako ostaje sam u svojoj nevolji. A rješenje je pravna država u kojoj će građanima biti osigurana sloboda izražavanja nezadovoljstva, tvrdi struka, jer se problemi mogu riješiti samo kolektivnim pritiskom, solidarnošću i snagom mase. Do tada, ostaju samo apeli vlastima da ukidanjem akcize na gorivo i PDV-a na osnovne životne namirnice, te smanjenjem doprinosa, barem ublaže njihove muke.

Ovo su samo neki od problema sa kojima se suočava veliki broj građana, a koji, nažalost, ostaju u drugom planu. Iz Udruženja za zaštitu potrošača pozivaju građane na veću angažiranost u ostvarivanju svojih prava, te podsjećaju da rast budžeta dolazi upravo od potrošača i da bi se srazmjerno tome trebao i vratiti građanima. No, pitanje je dokle će izdržati njihovo strpljenje i do kada će na nepravdu pristajati šutnjom.   (SB)