Uzvišeni Allah, objavio je: ”I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi,

i znajte da Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal, 25.)  U vjerodostojnom hadisu se navodi da se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao Allahu od smutnje i fitne, ovim riječima: ”Gospodaru moj, daj mi snage da činim dobra a da ostavim loša djela, podari mi ljubav prema siromasima, oprosti mi grijehe i primi moje pokajanje, a ako budeš htio iskušati ljude fitnom, onda mi, Gospodaru, uzmi dušu prije nego se fitna dogodi.” (Tirmizi) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog svoje neizmjerne ljubavi i brige za ummet, upozorio je na smutnje koje će nastupiti pred Sudnji dan, koje će se smjenjivati jedna za drugom i koje će biti poput mrkle noći.

Svjedoci smo da plamen tih smutnji nije zaobišao ni nas Bošnjake i da se zastrašujućom brzinom širi među nama. Poznato je da smo mi Bošnjaci nejedinstveni i da veoma lahko ulazimo u međusobne svađe i razilaženja. Međutim, posljednjih godina to nejedinstvo je postalo naše glavno obilježje. Nije tajna da su svjetski moćnici tokom proteklih godina činili sve da razbiju jedinstvo Bošnjaka. Na tom putu uložena su ogromna finansijska sredstva. Međutim, Bošnjaci su vremenom postali otporni na te udare, a strana koju su pomagali neprijateljski centri počela je gubiti svoj utjecaj. A onda su neki vrlo opasni ljudi smislili novi projekat podjele Bošnjaka koji je za kratko vrijeme proizveo velike probleme.

Riječ je političkoj podjeli među onim Bošnjacima koji su izuzetno privrženi vjeri i patriotizmu.

Naš glavni problem nije veliki broj političkih stranaka, već zavađanje i izazivanje sukoba među Bošnjacima koje naši dušmani koriste kao svojevrsnu političku strategiju.  Osim toga, mi živimo u vremenu kada se posebno brzo šire glasine i dezinformacije, a što ima za posljedicu širenje nereda i haosa koji se najviše ispoljava kroz rasprave i svađe na društvenim mrežama. Društvene mreže su postale prave arene i poprišta borbe između Bošnjaka koji su članovi različitih političkih partija i organizacija. Zahvaljujući utjecaju i dostupnosti društvenih mreža, danas su najpopularniji raznovrsne neznalice, koji su se čak drznuli da putem društvenih mreža formiraju islamske stavove, i da paradoks bude veći, takve osobe promoviraju i utjecajni mediji. Posljedica njihovog djelovanja je nevjerovatno širenje smutnje među Bošnjacima.

Društvene mreže su također razotkrile i našu lažnu pobožnost. Dok se u stvarnom životu pokušavamo pokazati i prikazati kao istinski vjernici, u virtualnom svijetu, na društvenim mrežama, pokazujemo svoje stvarno stanje i pravo lice. Tu se pokazuje koliko smo bogobojazni, koliko držimo do časti muslimana i koliko smo skloni ogovaranju, kleveti, lažima, spinovanju, uhođenju drugih muslimana, najtežim uvredama i klasifikacijama, a što nema nikakve veze sa pobožnošću, lijepim ahlakom i bogobojaznošću.

Ne znamo do kada će ovo stanje trajati, ali znam pouzdano da od toga korist imaju samo naši neprijatelji koji zapravo i siju smutnju među nama, da bi nas porazili i dokrajčili međusobnim sukobima i trvenjima, kad već nisu mogli agresijom i zločinima koje su počinili nad našim narodom. I sve dok se mi Bošnjaci budemo međusobno svađali i sukobljavali, naši dušmani nemaju potrebe poduzimati bilo kakve druge akcije da bi nas porazili. To je strategija koju su oni uspješno koristili kroz historiju, što potvrđuje i sljedeća priča.   Naim, u svom remek-djelu Ujunul-ahbar, Ibn Kutejbe spominje predaju u kojoj se navodi da su, dok je halifa Abdul-Melik ibn Mervan bio zauzet borbom protiv Abdullaha ibn Zubejra, bizantijski uglednici došli bizantijskom caru i rekli mu: ”Muslimani su zauzeti međusobnom borbom i ovo je prilika za nas. Smatramo da ih trebamo napasti.”

Car im je rekao: ”Nipošto!”  Kršćanski uglednici su bili začuđeni carevim odgovorom, te su pitali za razlog takvog odgovora.  Bizantijski car naredio je da dovedu dva psa, pa su nahuškali jednog na drugog i oni su se žestoko poklali. Dok su psi bili usred borbe i ujedali jedan drugog, car je naredio da donesu lisicu, pa su je bacili među pse, a kada su dva psa vidjela lisicu, prekinuli su borbu i napali je dok je nisu ubili.  Tada car reče: ”Ovo je primjer nas i muslimana. Ako mi njih napadnemo, oni će se okupiti i ujediniti protiv nas, a ako ih ostavimo oni će se međusobno uništiti.”  Poruka iz ove priče je jasna, ali ne možemo a da se ne upitamo: ”Zašto mi činimo nepravdu i zulum historiji, mi koji ne uvažavamo njezine pouke, a ponavljamo je svaki put, iako unaprijed znamo rezultat?”

U međumuslimanskim sukobima i svađama niko ne pobjeđuje. Poraz tvog brata muslimana je i tvoj poraz, makar ti bio taj koji mu je nanio poraz, a njegova pobjeda je i tvoja pobjeda, makar on sâm pobijedio. Slabi musliman je jak sa svojom braćom, a siromašni musliman je bogat uz svoju braću muslimane. Tako bi trebalo i moralo biti, u suprotnom, svi smo slabi, siromašni, poraženi i poniženi.  Muslimani su nosili zastavu napretka i civilizacije, onda kada su bili poput jedne pesnice i jednog srca. Svjetska muslimanska država ili hilafet propao je samo zato što je postao krhak i što je oronuo, a izjela ga je ”šuga” muslimanskih razilaženja, svađa, nejedinstva, prije nego što su ga izjele i srušile sablje naših neprijatelja. Endelus nisu srušili Španjolci, odnosno kršćanske falange, nego su ga, prije konačnog pada u kršćanske ruke, srušili prinčevi i vladari međusobno zaraćenih muslimanskih državica i gradova. Nije Hulagu-kan osvojio i srušio Bagdad. Bagdad je pao mnogo prije toga. Srušili su ga muslimani međusobnim sukobima i ratovima. Hulagu-kan je došao i zatekao ga spremnog za okupaciju, i okupirao ga.

Onaj ko ponavlja neuspješne događaje iz povijesti, doživjet će iste rezultate. Mi smo danas slabi, ne zato što su naši neprijatelji toliko jaki – ne zaboravimo da su do jučer bili mnogo jači, kada su izvršili dvostruku agresiju na našu zemlju i nametnuli nam embargo na oružje i na samoodbranu -, već zato što smo podijeljeni kao narod na razne stranke i grupacije, i zato što smo međusobno zavađeni.   Stoga, mi moramo sve uraditi da zaustavimo plamen smutnje koji se širi među nama i samodestruktivni (rušilački) trend svađa, razilaženja i međusobnog sukobljavanja, koji ako se nastavi može ozbiljno ugroziti opastanak Bošnjaka i naše države Bosne i Hercegovine za koju su prolivene rijeke šehidske krvi.  Prije svega moramo popraviti naše bratske odnose, ne zaboravljajući ni jednog trenutka da nas veže pripadnost islamu, a ne pripadnost bilo kojoj političkoj partiji, organizaciji i sl.

Upozoravajući na važnost bratske islamske veze i popravljanja odnosa među muslimanima, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: ”Hoćete li da vas obavijestim o onome što je bolje od dobrovoljnog namaza, posta, sadake i naređivanja dobra a sprječavanja od zla?” ”Hoćemo”, odgovorili su. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”To je popravljanje stanja među muslimanima, kvarenje međumuslimanskih odnosa brije, ne kažem da brije dlake, već vjeru.” (Ebu Davud, Tirmizi)  Da bismo popravljali naše bratske veze, prije toga moramo popraviti našu vezu sa Allahom, dželle šanuhu, i Kur'anom kao poljednjom Allahovom objavom i uputom. A to znači da kod nas mora postojati strah i stid od Allaha, pred Kojim ćemo sutra račun polagati, ali i stid od susreta s našim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ako budemo od onih koji su učestvovali u širenju smutnje i razjedinjavanju muslimana, kao što je rekao pjesnik Ibnul-Murabit, kritizirajući nejedinstvo muslimana Endelusa i sklapanje savezništva sa neprijateljima islama i muslimana protiv braće muslimana:

Kako ćete sutra, pred Allahovim Poslanikom, izvinjenje i opravdanje imati,

Kad vas upita: Zašto ste mi ummet izdali i kako ste ga mogli neprijatelju predati?

Allaha mi, kad od kazne ne bi strahovali, dovoljan je stid pred mubarek licem njegovim.   Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić   saff