Dok posmatramo stvari na uobičajen način, dolazimo uglavnom do istih zaključaka.

Bez osvježenja u našim srcima i umovima, naše percepcije svijeta, stvari i dešavanja se ne mijenjaju. Na taj način se ne mijenja mnogo ni naš uticaj na poboljšanje, lično ili neko drugo. Vrlo često je naš način posmatranja stvarnosti rezultat uticaja okruženja, naših vlastitih iskustava, a našeg neznanja prije svega. Za pravo rješavanje problema potrebno je promijeniti tačku gledanja ili mentalni okvir koji možda zadaje ograničenja. Islamom su regulisana rješenja za probleme i izazove na koje čovjek nailazi normalno na ovome svijetu. Zato, nema razloga za prepuštanje svojim ličnim, običajnim ili nekim drugim „standardnim“  posmatranjima, smatrajući ih najboljom mogućnošću za pravilno gledanje na stvari.  Potrebno je tražiti izlaze za bijeg od vlastitih slabosti, skučenosti, koje neznanjem i umišljenošću možemo sebi donijeti. Allah nam daje smjernice mijenjanja percepcije sebe, snage i  promjene općeg stanja.

Mijenjanje percepcije sebe

Poznato je kako dolazi do pogrešnog posmatranja sebe, koje ide preko ličnih uvjerenja, definisanja, okoline i imitacije. Međutim, potrebno je znati da to nisu prave slike stvarnosti niti odskočna daska za lični napredak. To predstavlja zatvor i zato je potreban put za izlazak iz njega.

Nivo do kojeg dopuštamo drugima da nas definišu, može biti ozbiljna prepreka prema razvoju i održavanju zdrave percepcije samog sebe.

Ako si musliman i tvoj put je islam, mora postojati nešto u tvojoj svakodnevnoj rutini življenja što te vodi ka pozitivnoj percpeciji sebe, što te usmjerava ka naprijed, zbog čega onaj dio tebe koji te navraća da budeš slabić, da sebe gledaš kao osuđenika na neuspjehe, ne može da dođe do izražaja.

Kao musliman, dan započinješ zahvalom Allahu, kako je to praksa Sunneta Allahov Poslanika, ‘alejhisselam. Te riječi znače svjesnost prisustva Allahovih blagodati u tvom životu, vlastitih uspjeha i radost zbog njih. Ta svjesnost biva veća od misli o teškoćama na koje nailaziš, i dan počinješ na taj način optimistično i pozitivno.

Savjet Lukmana njegovom sinu bio je: „Zahvalan budi Allahu, jer ko zahvaljuje – taj zahvaljuje samo u svoju korist.“ (Luqman, 12.)

Ne treba gledati prvo u svoje slabosti, nego naprotv – vrijednosti prvo. To je način kako vjernik ispoljava svoj pozitivizam: počinje dan zahvalom, a onda zahvalu ponavlja tokom dana. Uz tu zahvalu idu svjesnost i priznavanje blagodati, te usredotočenost na dobro.

Uzvišeni Allahu u Kur'anu kaže: „Allah zadužuje svakoga samo onoliko koliko može podnijeti.“ (Al-Baqara, 266.) Ovim načinom obraćanja Allah usmjerava vjernika da ne bude okupiran svojim greškama, slabostima, padovima, nego da gleda pozitivno, da gleda u svoje snage i koristi ih.

Promjena percepcije snage i načina poboljšanja općeg stanja

Kakva je to percepcija koju uobičajno imamo o snazi? Kada mislimo samo umom, onda zaključujemo da je snaga uz novac, ljude koji njime raspolažu, koji su na visokim funkcijama i sl. Stoga, ljudi put za za uspjeh i sreću traže u novcu i njegovom sabiranju, u dodvoravanju i traženju naklonosti bogatih, itd.

Da pravu snagu posjeduju vrlo često oni koji sa bogatsvima ne raspolažu dokaz su raniji Božiji poslanici čiji su početni sljedbenici bili sirmomašni ljudi. Oni su bili prvi koji su doprinijeli širenju ideje Dobra.

Želja za pozitivnim promjena u društvu ne bi smjela značiti okretanje bogatima, ljudima od trenutne moći. Snaga ne leži sa ovim ljudima niti novcu koji imaju, nego snaga promjene leži u velikodušnosti i pravdi. Okretanje bogatim i moćnim obično znači upravo služenje njima.

Iz Kur'ana vidimo kojoj vrsti ljudi treba da se okrenemo. U suri ‘Abese Allah ukorava Poslanika, ‘alejhisselam,  zbog toga što je zanemario slabašnog, a dok se trudio oko bogatog čovjeka da mu udovolji, kome je pokušavao približiti Istinu. Međutim, nije snaga s tim ljudima.

Snagu ljudi poistovjećuju i sa tjelesnom ili fizičkom snagom. Tako je jedne prilike Poslanik, ‘alejhisselam, upitao ashabe o tome koga smatraju junakom. U odgovoru su se ograničili na fizičku snagu. Međutim, Poslanik, ‘alejhisselam, im reče da je to onaj koji kontroliše svoje emocije u ljutnji. Postoji, dakle, i duhovna snaga pored fizičke.

„Nema moći niti snage osim kod Allaha!“ je parola vjernika. Njome kao da vjernik, u momentima kada se osjeća slabo, nazaštićeno, kada je u potrebi za pomoći, kaže: Nemam snage sa kojom se suočavam, koju imaju oni koji me obespravljuju, ali sam opskrbljen osloncem na Allaha.

„Oni kojima su ljudi rekli kako se svijet okuplja zbog njih pa ih se treba pričuvati, a to im je pojačalo vjeru, te su kazali: ‘Nama je Allah dovoljan, a On je zaštitinik predivni.'“ (‘Ali-Imran, 173.)

Snaga u srcu vjernika je tolika da je pozitivan kada se susreće sa izazovima. Ne gleda samo umom, ne posmatra stvarsnost samo čulima, računicom i sl. Snaga srca, vjere u srcu je tolika da mu mijenja percepciju. Čak i nakon pokušaja obeshrabrivanja od strane drugih, njegova svijest o istinskoj realnosti stvari postaje jača.

Tako kroz Kur'an, kroz Poslanikovu, ‘alejhisselam, misiju, Allah nas podučava da ne budemo oni koji će sebe smatrati žrtvom, neuspjelim, nesposobnim za uspjehe, nego potiče na pozitivnost, nadu. Kroz poticanje na zahvalnost Allah nas odgaja do optimističnih i pozitivinih ljudi. Kroz podsjećanje da su istinska moć i snaga samo kod Allaha, i da Allah treba da bude dovoljan kao oslonac vjerniku, ne dozvoljava ovisnost i oslanjanje na materijalno, na ljude, na stvoreno za svoje korake kroz život. Potiče nas na duhovni rast, da ispliva snaga ličnosti, da se oslobodimo do puteva različitih uspjeha, a prije svega mijenjanjem same percepcije koja nekada može da drži čovjeka kao zatvorenika.

Svako posustajanje na putevima prema uspjesima, napretku je odraz pogrešne percepcije. Snaga oslonca na Allaha treba da bude jača od slabosti. Zato, rad za uspjeh ne treba biti popraćen traženjem naklonosti i pomoći od bogatih, od moćnih, nego  treba svoje srce zaštititi da ostane snažno. Potrebno je biti sa ljudima kojima treba pomoć. Ljudi koje Allah šalje u okruženje čovjeku imaju različite potrebe, a Allah svakome daje mogućnost za dobročinstvom, bilo to  u većim ili manje primjetnim djelima. Služeći ljudima, služi se Allahu, a služeći Allahu postaje se tek slobodan. Ljubav i samilost prema ljudima dolaze od snage vjere. I za Poslanika, ‘alejhisselam, Uzvišeni Allah kaže da je Rahmetun lil ‘alemin – Milost svim svjetovima. Piše: Fatima Jašarević saff