Uzvišeni Allah naredio je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da obznani ljudima: 

”Reci: Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog.”’ (El-Kehf, 110.) Kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, preuzeo hilafet nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se ljudima i rekao: ”O ljudi, izabran sam da vas predvodim, iako nisam najbolji među vama. Ako budem postupao ispravno, vi me slijedite, a ako pogriješim, vi me ispravite. Jaki među vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono što Allah zahtijeva, a slabi među vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Pokoravajte mi se sve dok se ja pokoravam Allahu i Njegovom Poslaniku, a ako budem nepokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu lejhi ve sellem, nemojte mi se pokoravati.”

Hazreti Omer, radijallahu anhu, pisao je svom namjesniku u Kufi, Ebu Musau el-Eša'riju, rekavši: ”Ne, Ebu Musa! Ti si samo jedan od ljudi, osim što ti nosiš veći teret od njih. Onaj ko preuzme vođstvo nad muslimanima, obavezan je da se prema njima odnosi ponizno kao što se sluga odnosi prema svome gospodaru.”

Hazreti Osman, radijallahu anhu, rekao je kada su ljudi bili nezadovoljni nekim njegovim vladarskim postupcima: ”Kajem se i povlačim, i neću se vratiti na nešto što su mi muslimani prigovorili. Kad siđem sa svoga minbera, neka vaši plemići dođu k meni i kažu mi svoje mišljenje. Tako mi Allaha, ako bi me istina vratila u status roba, bit ću ponizan (pred istinom) poput roba.”

Prenosi se da je hazreti Omer, radijallahu anhu, jednom rekao ljudima: ”Šta kažete ako bi zapovjednik vjernika svjedočio kako je neka osoba počinila blud?” Tj., budući da je on halifa muslimana, da li je njegovo svjedočenje dovoljno da se izvrši kazna za blud? Hazreti Alija, radijallahu anhu, rekao je: ”Halifa mora dovesti četiri svjedoka da to potvrde, u suprotnom će biti bičevan za potvoru, kao što je slučaj sa svim muslimanima.”

Upravo je ova kolosalna islamska revolucija u politici i funkciji (zadaći) političkih vođa pokrenula arapsko-muslimanske vojske sa Arapskog poluotoka da sruše prijestolja silnika i zulumćara i uspostave princip jednakosti među ljudima.

Ti istinski slobodni muslimani su kraljeve i careve (tirane) smatrali živim idolima i smatrali su, na osnovu svog iskrenog vjerovanja i privrženosti monoteizmu (tevhidu), da ti idoli moraju biti pretvoreni u ruševine.

No, začuđujuće je da ostaci (tragovi) ”idola” koje je islam stoljećima uništavao još uvijek postoje među muslimanima. Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić saff