“Koliko je god činjenica da sam rođena u Holandiji, činjenica je i da sam uvijek osjećala i njegovala svoje bosansko porijeklo. 

Kladanj osjećam kao svoje mjesto, tu je naš dom, naša druga kuća ispunjena ljubavlju djeda i nene. Tu sam provela gotovo sve moje ljetne i zimske raspuste. Prema Sarajevu imam veliku ljubav, vidim ga kao simbol Bosne, moderne i ujedno tradicionalne.”  Od prošle godine, među 8.291 pripadnikom Vazduhoplovnih snaga Holandske armije (Koninklijke Luchtmacht), među višim oficirskim kadrom prvi je put i jedna Bosanka, major Zerina Arslan. Svršenica Stomatološkog fakulteta u Amsterdamu odlučila se za posao stomatologa u vojnoj bazi, za što su predviđeni samo viši vojni činovi. To je značilo da se mora dodatno obučiti i doškolovati s budućim oficirskim kadrom važne članice NATO pakta. Tako je Zerina, kao diplomac holandskog univerziteta, iskoristila mogućnost pohađanja skraćene vojne akademije i vrlo brzo stekla čin majora. Sada se brine o zdravlju zuba pilota i drugih pripadnika vazduhoplovstva. Po roditeljima, ocu Sulejmanu i mami Fatimi, dolazi iz Vlasenice i Kladnja, ali je u pasošu mjesto rođenja holandski Lelystad, iz prve izbjegličke godine familije Arslan u zemlji tulipana. U roditeljskom domu dobila je fin odgoj, tako da lijepa Zerina odlično govori i piše bosanski jezik. Prati zbivanja u Bosni i Hercegovini, čita portale i rado se odazvala pozivu da govori za Stav.

STAV: Šta je bilo presudno da životni poziv ipak bude vezan za vojsku, uniformu i ne baš uvijek ugodne vojničke čizme?
ARSLAN: Iskreno, presudna je bila praksa u Ministarstvu odbrane u posljednjoj godini studija. Tu sam izbliza upoznala organizaciju, naučila kako funkcionira vojska i ubrzo poželjela biti dio svega. Aplicirala sam za funkciju oficira stomatologa, a nakon pozitivnog odgovora, morala sam proći drugi krug selekcije, koji se sastojao od zdravstvenog i psihološkog testa te na kraju testa fizičke sposobnosti. Poslije ove selekcije pohađala sam tromjesečnu vojnu akademiju, na kojoj je obuka vrlo intenzivna i sastoji se od raznih praktičnih vježbi, gdje se teorija mora primijeniti u praksi. Pored svega, moram priznati da je na mene utjecala i karijera mame Fatime. Naime, ona već 25 godina radi u Ministarstvu odbrane Holandije, ima čin kapetana, a u karijeri je bila i u jednoj mirovnoj misiji Holandske vojske u Bosni i Hercegovini nakon rata. To znači da sam odrasla uz ovu organizaciju. Vidjela sam mamu u uniformi, gledala kako je napredovala i uvijek bila zadovoljna svojim poslom, pa je i to imalo utjecaja na moju odluku o životnom pozivu.

STAV: Skraćena akademija vjerovatno je značila i dodatne fizičke i psihičke napore, da se u tako kratkom roku savladaju brojne vještine koje posjeduju i oficiri s višegodišnjom vojnom obukom?
ARSLAN: Svakako. Osim toga što je intenzivna, obuka je zahtijevala dosta fizičke spremnosti i prilagođavanja raznim okolnostima, poput noćnih marševa s punom opremom od dvadeset kilograma. Prošla sam više testova fizičke i psihičke izdržljivosti u kojima je bilo dana i sa samo dva sata sna. Tokom vježbi prenosi se sva teorija u praksu, vojna doktrina, odbrana, taktika, spašavanje, sve što je potrebno da jedan oficir mora znati i primijeniti u svim mogućim okolnostima. Pošto uvijek gledam i tražim novi izazov u životu, nije mi to sve teško palo, a ovaj poziv mi se učinio baš takvim – mjesto i organizacija gdje mogu dosta naučiti o sebi i životu. Volim svoj posao jer mogu nešto značiti ljudima, da im poboljšam zdravlje i kvalitet života.

STAV: Je li Vaš opis zadataka isključivo rad u ordinaciji i briga o zdravlju vojnika?
ARSLAN: Sam je posao dinamičan i zanimljiv te doprinosi izgradnji moje ličnosti kao čovjeka i humaniste. Kao oficir, odgovorna sam za svoj tim, naša je veza snažna, a pacijenti su moje kolege koje zajedno sa mnom imaju isti cilj, što posao čini još interesantnijim. Posao nije ograničen samo na ordinaciju. Moram se brinuti o zdravlju zuba, jer vojnik uvijek mora imati potpuno zdrave i sanirane zube. Imam raznolike pacijente, od vojnika koji već godinama dolaze, novih koji prvi put dođu, ili hitne slučajeve. Naravno, osim brige o zdravlju zuba i rada u ordinaciji, imam sve obaveze kao i drugi vojnici – obuka i vježbe. Uz to, dužnost nam je da održavamo fizičku kondiciju, jer jednom godišnje imamo individualni test fizičke spremnosti, kao i vještine u rukovanju oružjem i gađanju. Radimo, kao i svi stomatolozi, u bijelim odijelima tokom radnog vremena, a kada su sastanci i vojne vježbe, svi smo u uniformama, kao i ostala vojska i oficiri.

STAV: Jeste li zadovoljni prvim mjesecima u vojsci, kako su Vas prihvatile kolege, ima li upita o prezimenu?
ARSLAN: Prezadovoljna sam, zaista, a moram priznati da jesam imala pitanja da nisam, možda, turskog porijekla zbog prezimena, pa im onda moram dodatno pojašnjavati moje tačno etničko porijeklo.

STAV: Koliko imate emocija prema Bosni i Hercegovini, Kladnju, Vlasenici, mjestima odakle su Vaši roditelji?
ARSLAN: Emocija prema Bosni i Hercegovini ima zaista mnogo, jer tako smo sestra i ja odgojene. Volim Bosnu, volim doći u rodnu zemlju mojih roditelja i činim to minimalno jednom godišnje. Koliko je god činjenica da sam rođena u Holandiji, činjenica je i da sam uvijek osjećala i njegovala svoje bosansko porijeklo. Kladanj osjećam kao svoje mjesto, tu je naš dom, naša druga kuća ispunjena ljubavlju djeda i nene. Tu sam provela gotovo sve moje ljetne i zimske raspuste. To je dom u koji se uvijek rado vraćam. Prema Sarajevu imam veliku ljubav, vidim ga kao simbol Bosne, moderne i ujedno tradicionalne, u njemu se osjećam uvijek lijepo i ugodno. Svjesna sam i realnosti, ja jesam holandski oficir, ali u meni su ponosni bosanski korijeni i tako će uvijek biti.

STAV: I za kraj, hoće li možda za tako lijep osmijeh biti problema s udvaračima u vojnoj bazi?
ARSLAN: Hvala na komplimentu, ali ću reći da je jedna od pozitiva vojne obuke i to što sam naučila kako se odbraniti u svakoj situaciji. Ha, ha. Na radnom je mjestu, moram kazati, profesionalno ponašanje, poštovanje i respekt na visokom nivou, tako da do sada nisam imala takvih iskušenja. Osim toga, moj je momak Bosanac i ja ću, ako Bog da, biti bosanska snaha.  Zerina živi punim plućima život mlade djevojke pred kojom je cijeli svijet i, osim posjete Bosni i Hercegovini, jako voli putovanja i na daleke destinacije mimo Evrope. Bila je više puta u Americi, na Baliju, u Brazilu, Kini, Meksiku, a za Kladanj i Sarajevo obično su rezervirana ljeta. stav.ba