Naučnici predviđaju da bi kraj svijeta mogao da nastupi uslijed sudara Zemlje sa nekim svemirskim objektom,

kao posljedica prirodnih ili industrijskih katastrofa. Koliko je čovječanstvu ostalo do Sudnjeg dana?

2036.

U oktobru 2007. godine, stanovnici sela u Penzenskoj oblasti Rusije sakrili su se u pećinu, čekajući kraj svijeta. Prema njihovom mišljenju, u maju 2008. godine planeta Zemlja je trebalo da bude uništena u sudaru sa kometom. Budući da se kosmička katastrofa nije dogodila, seljani su postepeno napustili sklonište.Teorije o kraju sveta postoje u različitim religijama. U hrišćanstvu je Armagedon bio predviđen za 1000. i 2000. godinu, dok se prema kalendaru Maja kraj sveta očekivao 2012. godine.U naše vrijeme, astronomi su otkrili veći broj svemirskih objekata za koje postoji mogućnost da približe Zemlji na opasno rastojanje. Preciznost izračunavanja putanje uvijek je ograničena, pa se zbog toga sudar u nekim slučajevima ne isključuje.

Naučnici su najviše zabrinuti zbog asteroida Apofis. On će 13. aprila 2029. godine proletjeti na rastojanju od samo 38.000 kilometara od centra Zemlje. Veoma je mala vjerovatnoća da će se naći u opasnoj zoni, gdje će gravitaciono polje planete Zemlje izmjeniti njegovu putanju. Međutim, kada se drugi put bude vratio 2036. godine, asteroid Apofis bi mogao da pogodi Zemlju.Na Institutu za primijenjenu matematiku „M. V. Keldiš” i na Moskovskom državnom tehničkom univerzitetu „N. E. Bauman” izračunali su da ruski Daleki istok, zemlje Centralne Amerike i Zapadna Afrika spadaju u zonu rizika prilikom sudara sa Apofisom 2036. godine.

2026.

Prije više od pola vijeka, američki matematičar Hajnc fon Ferster sa kolegama je objavio članak u časopisu „Sajens” sa tačnim datumom smaka svijeta, a to je 13. novembar 2026. godine. Na taj dan populacija Zemlje će prestati da raste eksponencijalno i ustremiće se ka beskonačnosti. Ferster je u proračunima koristio dva parametra, koji određuju sudbinu bilo koje populacije živih bića, a to su fertilitet i dugoviječnost. Njemački astrofizičar Sebastijan fon Horner je 1975. godine uzeo u obzir i druge parametre, koji su povezani sa ljudskom aktivnošću i pretpostavio je da će Sudnji dan nastupiti u periodu između 2020. i 2050. godine. U tom periodu će se populacija na Zemlji povećati toliko da neće moći da se prehrani, a zbog emisije industrijskih gasova u atmosferu, planeta će se zagrijati do neprihvatljivih životnih uslova. Američki naučnici su dali formuli von Hornera novi značaj, uzimajući u obzir promjene koje su se dogodile u posljednje tri decenije. Ispostavilo se da, ako se kraj svijeta i dogodi, to neće biti prije 2300. i 2400. godine zbog globalnog zagrijavanja planete usloked ljudske aktivnosti.

XXI vijek

Neformalno udruženje intelektualaca, naučnika i futurologa — Rimski klub je 1972. godine predstavilo tezu o granicama razvoja civilizacije. Autori su analizirali rast stanovništva, razvoj industrije, potrošnju neobnovljivih resursa, degradaciju ekologije i došli su do zaključka da u 21. vijeku postoji velika vjerovatnoća za kolaps. Međutim, mogao bi se izbjeći ukoliko se promjeni ponašanje, politika i tehnološki razvoj. Početkom 1980-ih nekoliko matematičara je izjavilo da, znajući vrijeme postojanja čovječanstva, mogu da predvide njegovu budućnost. To se naziva Argument Sudnjeg dana. Matematičari polaze od činjenice da ako odlučimo da posmatramo neki proces, najvjerovatnije ćemo to učiniti negdje u sredini, a ne na kraju ili na početku procesa. Ispostavlja se da se naša civilizacija nalazi na sredini svog puta i pred sobom ima još nekoliko vijekova ili milenijuma. Futurolog Aleksej Turčin u knjizi „Struktura globalne katastrofe” navodi različite pristupe za izračunavanje datuma Sudnjeg dana, i većina njih ukazuje na to da će se kraj svijeta dogoditi u 21. vijeku. (sputnjik)