Anita Hodžić iz Kozarca već je nekoliko dana meta napada suludog Facebook dvojca Ramulić-Hodžić koji su je,
nakon niza drugih projedorskih Bošnjaka koji im nisu po mjeri, optužili da podržava neustavni takozvani dan RS. Hodžić im je danas odgovorila otvorenim pismom kojeg prenosimo u cijelosti a u kojem je argumentirano i dostojanstveno demaskirala sve njihove podvale.
Poštujući obavezu da istinito informišem javnost o svome radu, a nakon iskrivljenih i lažnih informacija, koje su nedobronamjerno plasirane u javnost, dužnost mi je da građanima Bosne i Hercegovine, građanima Prijedora, svojim prijateljima, poznanicima i svima koji prate moj rad, pojasnim okolnosti pod kojima sam dovedena u negativan kontekst sa posljednjim dešavanjima na ovome prostoru. Stoga sam se odlučila da to učinim na ovaj način:
Od 2018. godine angažovana sam kao direktorica JU Bioskop Prijedor. Bošnjaci Prijedora imaju malo prilika da dobiju zaposlenje u javnoj upravi ili u javnim preduzećima. Prije dolaska na mjesto direktorice Bioskopa, jedan mandat sam obavljala funkciju delegata u Vijeću naroda RS i sa toga mjesta bila uključena u sva dešavanja na području Prijedora, dajući maksimum kako bi se proces povratka učinio lakšim i održivim.
Realizovani su brojni projekti u kojima sam se, zajedno sa našim vrijednim građanima, borila da naši ljudi dospiju na liste za donaciju, rekonstrukciju porodičnih domova, da obnovimo puteve, izgradimo infrastrukturu, razvijemo poslovni sektor. Bošnjaci koji žive u Kozarcu i susjednim mjestima, dobro znaju koliko je volje, želje i predanosti bilo. Znaju da smo mnogo toga zajedno uradili, vodeći računa da to nikada ne bude 'po babu i po stričevima' već po prioritetima.
Sve to vrijeme živim sa porodicom u Kozarcu i dijelim sve terete toga života. Vratila sam se sa svojom porodicom da bih živjela u Kozarcu i dala svoj maksimum jačanju našeg najvećeg malog grada na svijetu.
Naravno, sve su to bili moji izbori i izbori moje porodice. Danas sam sretna što sam donosila takve odluke u životu i što sam jedan težak period u životu moje zemlje i moga naroda, bila na raspolaganju. Što sam sa svojom djecom i mužem živjela i živim u Kozarcu, pokazujući na taj način da sam spremna da podijelim svaki teret i svaki uspjeh sa svojim narodom.
Tokom tog perioda često sam nailazila na opstrukcije, napade, prijetnje, podmetanja i nikada se nisam povukla niti uplašila. Shvatila sam još na početku da je bavljenje javnim poslom, bavljenje politikom, opasan posao. Ali sam bila odlučna da pokažem da taj posao mogu, znam i hoću da obavljam časno i pošteno. Sve ove godine sam tu svoju odluku strogo poštovala, gradeći svoj put mlade bošnjačke i bosanske žene, uključene u javni život, u politiku, u borbu za mir i slobodu domovine.
Na početku sam bila zbunjena što su najjači udarci dolazili od ljudi iz moga naroda, ali sam se navikla i na to. Nisam se obazirala, jer ne moramo svi i ne možemo, stvari vidjeti istim očima.
Moj politički put podrazumijevao je, od prvih koraka, poštivanje legalnih institucija države Bosne i Hercegovine, njenoga Ustava i zakona na svim nivoima. Poštivanje legalnih institucija i zakona, pretpostavlja i da jedini put borbe protiv bilo koje društvene pojave ili anomalije, treba biti vođen legalno, putem legitimnih institucija i procedura.
Nedavno je na Facebok stranici „Bijele trake Prijedor 1992.“ administrator stranice iznio nedobronamjerne kritike na moj račun. Iako nije spomenuto moje ime u prvom dijelu teksta, kroz komentare se potvrđuje i spominje moje ime. Tom prilikom je klasičnim neistinama i insinuacijama obamnuta javnost.
Naime, pomenuti administrator, naveo je da sam bila dio organizacije obilježavanja 9. januara, datuma koji je rješenjem Ustavnog suda zabranjen da se obilježava kao Dan bh. entiteta Republika Srpska. Naglašavam da je to bezočna laž, usmjerena isključivo ka političkom, moralnom i drugom diskreditovanju moje ličnosti.
Kao direktorica javne ustanove u oblasti kulture, po automatizmu sam i član odbora za obilježavanje kulturnih događaja na području Grada Prijedora. Predstavljajući u svome poslu, koliko je to u mojoj moći, interese Bošnjaka Prijedora, sretna sam da mogu bar malim dijelom da utičem na kreiranje kulturne politike Grada. Naravno, mogućnosti nisu velike, ali mi idemo korak po korak, gradeći novi koncept saradnje, povjerenja i djelovanja.
Koliko ćemo u tome uspjeti, pokazat će vrijeme. Važno je da je moja želja i moj cilj da svi građani Prijedora budu ravnopravni, da su jednaki pred zakonom i da ne postoje razlike na osnovu etničke i vjerske, pa ni političke ili rodne pripadnosti.
Dana 28.12.2021.godine, pozvana sam, kao direktorica JU Bioskop, da prisustvujem prvom sastanku, ovog odbora. Obavijestila sam nadležne da neću moći prisustvovati tome događaju. Niti sam bila prisutna na njemu niti na bilo kojem drugom, na kojem se govorilo, dogovaralo bilo šta o obilježavanju 9. januara. Naravno, nisam ni prisustvovala tome protivustavnom događaju 9. januara 2022. godine. Dakle, sve što je navedeno na stranici Bijele trake Prijedor 1992, čista je laž.
Zašto su te laži iznijete?
Prvo, administrator stranice je zloupotrijebio jednu od najvećih boli Prijedora, naše žrtve i bijele trake i iskoristio je stranicu, koja je namijenjena da se bavi sudbinom žrtava i preživjelih, da se obračunava sa političkim neistomišljenicima (na više mjesta on navodi moj politički i društveni angažman i kao volontera-savjetnika potpredsjednika bh. entiteta RS, Ramiza Salkića, tako da je otvoreni javni napad, prije svega politički motivisan).
Ovakve zloupotrebe diraju u naše rane i sramno je da dolaze od nekoga ko je i sam bio suočen sa torturama zlikovaca. Međutim, to bolno iskustvo, koje ću do mezara poštovati i braniti, zapravo ta činjenica da si sam bio žrtva, nikome ne daje za pravo da druge žrtve uznemiravaš. Nažalost, zloupotrebom u političke svrhe ove stranice, to je urađeno.
Drugo, administrator stranice je odgovornost za 9. januar adresirao na moje ime, pokrenuvši čitavu lavinu napada i osuda, koje je sam podsticao i razvijao, čak i kada su mu podastrti argumeni, da ja nemam nikakve veze ni sa 9. januarom, ni sa njegovim obilježavanjem, niti sa prisustvom. Umjesto da je energiju upotrijebio da se bori protiv onih koji su obilježavali taj protivustavni dan, onih koji negiraju Ustav i zakone Bosne i Hercegovine, onih koji baštine ideologiju zla. Ne, administratoru je problem jedna od dvije Bošnjakinje u rukovodnim tijelima javnih preduzeća, ustanova i javne uprave u Prijedoru.
Dosta što svakodnevno trpim taj teret, potrebno je da podmetanja, laži, insinuacije i čitava lavina napada dođe od Bošnjaka. Zaista, ispod svakoga nivoa je bio taj napad na moju ličnost. Moja porodica živi u Kozarcu i treba da se suočava sa posljedicama bezočnih laži nekoga ko ne želi da čuje argumente, a želi da bude, plasiranjem i kontrolom informacija, krov nad Bošnjacima Prijedora.
Treće, potpuno je besmisleno i nema veze sa pameću da Bošnjaci u ovom teškom vremenu, kada je bezbjednosna situacija u ovome entitetu vrlo ozbiljna, troše energiju na međusobna napadanja. Problem je daleko od mjesta na kojem ga prepoznaje administrator ove stranice. Možda je to zato što ne živi među nama pa ne razumije probleme, već stvari posmatra sa federalne distance, iz susjedne opštine, gdje je mnogo lakše zakonačiti, nego u Kozarcu. Mi u našem najvećem malom gradu na svijetu još noću čujemo krike naših najmilijih, dok su ubijani, ali ipak ovdje ostajemo i ostat ćemo dok smo živi.
Umjesto da nalazite načina da nam pomažete da ostajemo ovdje, vi nam otežavate svojim lažima, podmetanjima i insisnuacijama, koje za cilj imaju sitne interese, koje je teško i razumjeti.
Žao mi je što sam energiju morala trošiti na ovaj način, pišući odgovor administratoru Facebook stranice, umjesto da je utrošim u rad i igru sa svojom djecom. Pokušala sam zaustaviti javnu harangu dostavljanjem argumenata i pokazivanjem da se radi o neistinama, ali to administrator nije htio uvažiti. Nažalost, morala sam napisati ovo saopštenje iz obaveze poštivanja javnosti, poštivanja građana Prijedora, svojih prijatelja, ali i zbog obaveze prema svojoj porodici, čiji integritet moram zaštititi.
Uz sav pijetet prema žrtvi, patnji i proživljenom iskustvu čovjeka koji je iznio neistine, ne mogu dopustiti da se neko igra mojom ličnošću, mojim karakterom i da moju časnu borbu za Bosnu i Hercegovinu, za Kozarac, Prijedor dovede na nivo blaćenja i ismijavanja. Neke svetinje se brane čak i životom.
Žao mi je što sam uzela vrijeme mnogim ljudima koji su se odlučili da pročitaju ovaj dopis, ali morala sam: svako od nas mora sačuvati svoje dostojanstvo, po svaku cijenu. Jer istina nema alternativu.
Anita Hodžić, Kozarac stav.ba