Ponekad majke ne dobiju zahvalnost za velika djela koja čine jer ih mnogi ljudi precijene. Imam 65 godina i živim sama.

Dvoje djece, sin i kćerka imaju svoje živote daleko odavde, imaju svoju djecu i svoje probleme. Ne zovem ih, čekam da se oni mene sjete, a to se vrlo rijetko desi. Ove godine su mi i rođendan zaboravili čestitati.  Nema veze, nisam im zamjerila.Znam kako im je, i ja sam bila isfrustrirana u njihovim godinama. Previše sam kidala sebe brinući se kako da ih odgojim i omogućim sve neophodno. Drago mi je što sam uspjela da ih i školujem i obezbjedim neophodno. 

Drago mi je što sam uspjela da napravim dobre ljude od njih ali mi je žao što sam se toliko nervirala oko svega.Zbog čega? Da bih sad bila sama i sjedila čitav dan u četiri zida čekajući da mi telefon zazvoni da mi bar neko kaže “Sretan ti rođendan”.  Da bih se sad osjećala tako šugavo i napušteno kao pas? Pa neka… Hvala vam. Mogu ja sve sama. Ja ću sebi uvijek naći hobi i držati pozitivnu stranu svojih misli. A vi neka vam je Bog u pomoći. Moliću se da vam život ne dadne sudbinu kakva je mene zadesila. Moliću se da vas djeca ne zaborave, čak i ako ste uvijek bili tu za njih i pomogli im u svemu što se pomoći moglo, kao što ste vi mene zaboravili. Neka.. Ne zamjerim vam. Ima neko ko gore sve prati i vraća sve po zasluzi.  Izvor: pult24.info