U aprilu 2020. godine Švedska je bila među desetak zemalja najteže pogođenih pandemijom virusa korona. Dnevni broj smrtnih slučajeva penjao se i iznad 100, na intenzivnom liječenju bilo je preko 500 pacijenata zaraženih virusom korona, a posebno teško stanje bilo je u domovima za starije, u kojima je zaraza ubrzano odnosila živote švedskih 80-godišnjaka i 90-godišnjaka. Svijet je u nevjerici pratio situaciju, posebno s obzirom na to da je glavni državni epidemiolog Anders Tegnell prihvatio strategiju s dosta preporuka, ali vrlo malo stvarnih ograničenja.
Mnogi su stručnjaci smatrali da Švedska eksperimentiše s vlastitom populacijom, da će do ljeta umrijeti desetine ili čak stotine hiljada ljudi, odnosno da će se bolnički sistem slomiti pod najezdom pacijenata. Usred rastuće pandemije, za koju tada nije bilo ni vakcine ni naprednih medicinskih tretmana, za britansku platformu UnHeard istupio je švedski epidemiolog svjetskog glasa, 71-godišnji Johan Giesecke, Tegnellov mentor i jedan od njegovih prethodnika. Gieseckeove izjave umnogome su odražavale službeni stav švedske epidemiološke struke i Zavoda za javno zdravstvo. Bile su potpuno šokantne i gotovo suprotne smjeru u kojem se kretala cijela Evropa, piše Index.
"Lockdown ne može funkcionisati u demokratskim zemljama, odnosno, u najboljem slučaju, može se uvesti kao jednokratna i kratkotrajna mjera, poput jednog metka koji treba ispaliti u pravom trenutku. Ne postoji naučna podloga za većinu epidemioloških mjera koje se uvode širom Evrope. Stopa smrtnosti od kovida 19 u cijeloj Evropi za godinu dana biće otprilike ista, razlike će biti najviše dvadesetak posto", hladnokrvno je ispalio Giesecke.
Kakva je situacija danas, 15 mjeseci kasnije?
Danas, 15 mjeseci kasnije, više nema nikakve sumnje da Tegnell i Giesecke, u najmanju ruku, nisu bili sasvim u krivu. Iako su osnovne škole normalno održavale nastavu, iako su bile otvorene sve trgovine, trgovački centri, restorani, dječji vrtići, kina, javni prevoz, teretane, skijališta, kafići i druge djelatnosti, iako nije bilo nikakvog lockdowna, obaveznog nošenja maski ili zatvaranja granica, Švedska danas stoji bolje od većine evropskih zemalja. Kako prema ukupnoj smrtnosti od kovida 19, tako i prema višku smrtnosti u pandemiji i padu privrednih aktivnosti.
Ukupno je do petka s virusom korona preminulo 14.656 švedskih građana, uz napomenu da u tu evidenciju ulaze svi koji su preminuli s pozitivnim PCR testom, bez obzira na uzrok smrti. U bolnicama s dijagnozom kovida 19 leži 109 pacijenata, od kojih je 16 na odjeljenjima intenzivnog liječenja. U posljednjih mjesec dana na nacionalnom nivou bilježi se od 1.500 do 2.100 novozaraženih sedmično, dok je u najgorim pandemijskim danima, krajem decembra 2020, bilo i do 10.000 novih slučajeva u 24 sata.
Švedski BDP raste, privreda je nadoknadilo sve gubitke
Zanimljivi su i ekonomski pokazatelji. Švedski BDP u junu je bio 2,5 posto veći nego prethodni mjesec i čak 10 posto veći nego u junu 2020. godine. Švedska privreda tako je krajem maja ove godine nadoknadilo sve gubitke u pandemiji, a ukupan pad privredne aktivnosti prošle godine iznosio je 2,8 posto, odnosno treći je najmanji u Evropskoj uniji, nakon Litvanije i Irske. Treba dodati da je snažnom privrednom oporavku uveliko pridonijelo to što su Šveđani, koji tradicionalno vole putovati i dosta troše na putovanja, prošlo i ovo ljeto svoje godišnje odmore masovno provodili u domovini.
Sa 0,19 smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika u posljednjih 14 dana Švedska, prema podacima ECDC-a, trenutno ima najmanje smrtnih slučajeva s virusom korona u Evropi, nakon Islanda i Lihtenštajna. Zbog širenja delta soja, uglavnom među mlađom populacijom, dvosedmična incidencija novozaraženih blago raste i trenutno je 43,5. Na famoznoj karti ECDC-a samo je područje oko Stokholma u narandžastom, dok je ostatak Švedske zelen.
Tek 25. u Evropi po stopi smrtnosti
S obzirom na optužbe o "pomoru staraca" početkom pandemije, posebno je zanimljiva trenutna pozicija Švedske na ljestvici zemalja prema stopi smrtnosti od početka pandemije kovida 19. Američki univerzitet "Johns Hopkins", koji vjerovatno ima najpreciznije podatke, Švedsku smješta tek na 38. mjesto u svijetu i 25. mjesto u Evropi, s ukupno 142.48 smrtnih slučajeva s virusom korona na 100.000 stanovnika od početka pandemije. Hrvatska je na 18. mjestu, sa stopom smrtnosti 202,8.
Nema nikakve sumnje da je za povoljnu epidemiološku situaciju ponajprije zaslužna dobro tempirana i sveobuhvatna kampanja vakcinacije. Nakon početnog kolebanja, što je posljedica loših iskustava s masovnim vakcinisanjem protiv svinjskog gripa 2009. godine, kada je oko 400 mahom mladih Šveđana oboljelo od narkolepsije, Šveđani su masovno prihvatili vakcine protiv kovida 19. Danas se koriste samo vakcine Pfizera i Moderne, odnosno AstraZenece u drugoj dozi.
Kampanjom vakcinacije prvo su bili obuhvaćeni starija populacija, osoblje staračkih domova i sličnih ustanova, rizične grupe te zdravstveni radnici. Potom se, strogo poštujući dobne granice, zbog kojih se zdrav 40-godišnjak nije mogao vakcinisati prije zdravog 50-godišnjaka, postupno išlo prema mlađima. Trenutno je cjepivo dostupno svim punoljetnim Šveđanima, a sredinom avgusta cijepljenje će biti omogućeno tinejdžerima od 16 do 18 godina.
Dvije doze primilo preko 50 posto ljudi, jednu dozu skoro 80 posto
Ukupno je do petka barem prvu dozu dobilo 77,7 posto punoljetnih Šveđana, a dvije doze primilo je 50,3 posto odrasle populacije. Nema nikakve sumnje da će stopa procijepljenosti odraslih preći 80 posto. Osim toga, dok Evropa strahuje od jesenskog talasa zaraze, Švedska se može pohvaliti da je s dvije doze vakcinisano čak 85 posto starijih od 60 godina.
Međutim, prema Tegnellovim riječima za dnevni list Dagens Nyheter, Švedska se neće zadovoljiti samo dobrom procijepljenošću starijih: "Širenje infekcije više ne utiče toliko na opterećenje zdravstvenog sektora, zato što su rizične grupe vakcinisane.
Očekujem da će se takav trend održati. Međutim, moramo ići naprijed i dostići što je moguće više ljudi drugom dozom kako bismo bili zaštićeni od delta soja virusa korona. Sada mlađa populacija dolazi na red i važno je da svi prihvate cijepljenje."
Važno je naglasiti da u Švedskoj ne postoji obaveza vakcinacije, čak ni kod zdravstvenog osoblja, te da nevakcinisane osobe ni na koji način nisu diskriminisane. Iako se vakcinacija neprestano podstiče i promoviše na svakom koraku, nevakvinisanima nije ograničeno kretanje, niti im je onemogućen pristup bilo čemu. Osim toga, sve kad bi vlasti to i htjele, Švedska ne može zabraniti građanima slobodno kretanje. Lockdown australijskog tipa i policijski sat nemaju temelja u švedskim zakonima.
Zbog dobro tempirane vakcinacije Švedska je izbjegla značajniji porast smrtnosti u trećem talasu pandemije u rano proljeće ove godine. Prema podacima švedskog Zavoda za statistiku, ukupna stopa smrtnosti od kraja januara ove godine do danas konstantno je niža ili u skladu s pretpandemijskim prosjekom od 2015. do 2019. godine.
Mjere su neprimjetne
Trenutne mjere u svakodnevnom su životu gotovo neprimjetne. Ono što je u početku mnogima upadalo u oči kad je u pitanju švedska strategija, vrijedi i danas. Maske se u Švedskoj nisu nosile ni u jednom trenutku pandemije, bile su tek preporučene u javnom prevozu, a sada ih više ne koriste čak ni zdravstveni radnici u bolničkim hodnicima. Više ne postoje ograničenja u broju osoba koje mogu boraviti u javnim prostorima poput trgovina, muzeja, zabavnih parkova ili restorana. Jedino što i dalje podsjeća na pandemiju su ograničenja javnih okupljanja na 300 osoba u zatvorenim prostorima i 3.000 osoba na otvorenom (uz neke izuzetke za sportske događaje).
Iako su njeni nordijski susjedi, Norveška, Finska i Danska, zahvaljujući geografskim i demografskim komparativnim prednostima i bitno strožim epidemiološkim mjerama, imali višestruko manju smrtnost, pa ih zbog toga treba smatrati boljim primjerima u pandemijskoj strategiji, danas je sasvim jasno da je Švedska u svakom pogledu prošla bolje od najmanje dvije trećine evropskih zemalja. Tegnell je sasvim sigurno griješio u koracima, ponajprije u zaštiti populacije u staračkim domovima, ali sve ukazuje da upravo u njegovoj strategiji leži održiva budućnost u borbi protiv pandemije dok se vakcinacijom i prirodnom imunizacijom ne postigne kolektivni imunitet.
(Vijesti.ba)