Čak i žene iz izuzetno konzervativnih ruralnih područja teže boljem obrazovanju, većoj slobodi kretanja i većoj ulozi u svojim porodicama, pokazalo je novo istraživanje skupine čiji se glas rijetko čuje. U sjevernom i središnjem Afganistanu žene su uzele oružje u ruke, marširajući ulicama i dijeleći svoje slike na društvenim mrežama i to sve u znak prkosa dok talibani bilježe velike pobjede širom zemlje.  Jedna od najvećih demonstracija bila je u središnjoj provinciji Ghor, gdje su tokom vikenda na ulice izašle stotine žena, mašući oružjem i skandirajući antitalibanske parole.

Vrlo je vjerojatno da neće uskoro u velikom broju krenuti na prve linije fronta kako zbog socijalne konzervativnosti tako i zbog nedostatka iskustva. No, javne demonstracije, u trenutku prijetnje militanata, podsjetnik su na to koliko su mnoge žene uplašene zbog toga šta bi talibanska vladavina mogla značiti za njih i njihove porodice.

"Bilo je nekih žena koje su samo željele nadahnuti sigurnosne snage, samo simbolično, ali mnogo više ih je bilo spremno otići na ratišta", kaže Halima Parastish, voditeljica ženske uprave u Ghoru i jedna od učesnica marša. “To uključuje i mene. Određen broj žena i ja smo rekle guverneru prije otprilike mjesec dana da smo spremne ići i boriti se. "

Talibani su preplavili ruralni Afganistan, zauzevši desetke okruga, uključujući mjesta poput sjeverne provincije Badakhshan, koja je prije 20 godina bila antitalibansko uporište. Oni sada imaju više provincijskih prijestonica pod opsadom.

U područjima koja kontroliraju, talibani su već uveli ograničenja za obrazovanje žena, njihovu slobodu kretanja i način odjevanja, tvrde aktivisti i stanovnici tih područja. Na jednom su području bacali letke u kojima su naveli zahtjeve da žene navuku burke.

Čak i žene iz izuzetno konzervativnih ruralnih područja teže boljem obrazovanju, većoj slobodi kretanja i većoj ulozi u svojim porodicama, pokazalo je novo istraživanje skupine čiji se glas rijetko čuje. Talibanska vladavina odvela bi ih u suprotnom smjeru.

"Nijedna žena se ne želi boriti, ja samo želim nastaviti školovanje i kloniti se nasilja, ali ovakvi uslovi su natjerali mene i druge žene na ustanak", rekla je novinarka u ranim 20-ima sa sjevernog Jowzjana, području sa historijom žena boraca.

Pohađala je jednodnevni trening o rukovanju oružjem u glavnom gradu pokrajine, koji je trenutno pod opsadom. Zatražila je da je se ne imenuje u slučaju da padne u ruke talibanima. “Ne želim da zemlja bude pod nadzorom ljudi koji se prema ženama odnose onako kako se oni odnose. Uzeli smo oružje da pokažemo da ukoliko se budemo morale boriti, to ćemo i učiniti. "

Dodala je i da je nekoliko desetaka žena s njom naučilo rukovati oružjem i uprkos svom neiskustvu, ukoliko bi se suočile s Talibanima, imale bi jednu prednost. "Oni se boje da ih mi ubijemo jer smatraju to sramotnim."

Za konzervativne militante suočavanje sa ženama u borbi može biti ponižavajuće. Borci tzv ISIL-a u Siriji više su se plašili umiranja od strane ženskih kurdskih snaga nego da ih ubiju muškarci.

Rijetko je, ali ne i bez presedana, da afganistanske žene uzmu oružje u ruke, posebno u nešto manje konzervativnim dijelovima zemlje. Prošle godine tinejdžerica Qamar Gul postala je poznata u cijeloj zemlji i to nakon borbe s grupom talibana koji su joj ubili roditelje. Među militantima je bio i njen vlastiti suprug.

U provinciji Baghlan, žena zvana Bibi Aisha Habibi postala je jedina žena-zapovjednik u zemlji nakon sovjetske invazije i građanskog rata koji je uslijedio. Bila je poznata kao zapovjednik Kaftar ili Golub.

A na sjevernom Balkhu, 39-godišnja Salima Mazari odnedavno se bori na prvoj liniji fronta u Charkintu, u kojem je i guvernerka okruga.

Žene su se također pridružile afganistanskim sigurnosnim snagama tokom posljednja dva desetljeća, uključujući obuku za pilota helikoptera, iako su se suočavale s diskriminacijom i uznemiravanjem kolega zbog čega ih se rijetko može naći na prvoj liniji odbrane.

Talibani odbijaju afganistanske historijske presedane, tvrdeći da su demonstracije propaganda i da muškarci neće dopustiti da se žene bore.

“Žene nikada neće podići oružje protiv nas. Bespomoćne su i prisiljene od poraženog neprijatelja ”, rekao je glasnogovornik Zabihullah Mujahid. "One se ne mogu boriti."

Guverner provincije Ghor Abdulzahir Faizzada rekao je u telefonskom intervjuu da su se neke od žena koje su izašle na ulice Firozkoha, glavnog grada provincije, već borile protiv talibana, a većina je suočena sa zlostavljanjem unutar grupe.

„Većina tih žena bile su one koje su nedavno pobjegle iz talibanskih područja. One su već prošle rat u svojim selima, izgubili su sinove i braću, bijesne su ”, rekao je. Faizzada je dodao da će obučavati žene koje nemaju iskustva s oružjem, ako to odobri vlada u Kabulu.

Konzervativna pravila talibana posebno su nepoželjna u Ghoru, gdje žene tradicionalno nose marame, umjesto da se u potpunosti pokrivaju burkama, i rade u poljima i selima pored svojih muškaraca, rekla je Parastish.

Talibani su zabranili ženama čak i da se brinu o životinjama ili obrađuju zemlju u područjima Ghora koja oni kontroliraju, dodala je. Zatvorili su škole za djevojke, naložili ženama da ne odlaze od kuće bez muškog staratelja, čak im je zabranio okupljanje na vjenčanjima, rekavši da bi na vjenčanjima trebali biti samo muškarci.

Žene s ovih područja bile su među onima koji su marširali. “Više od desetak žena pobjeglo je iz Allahyara u okrugu Shahrak prošle sedmice. Prišle su nam i zatražile oružje za borbu za svoju zemlju i slobodu. Ista je situacija u regiji Charsadda ”, rekla je Parastish.

„Žene su rekle:„ Ubijaju nas i ranjavaju bez mogućnosti da se branimo. Zašto ne bi uzvratile udarac? “Govorile su nam da su najmanje dvije žene na porodu u njihovoj regiji, bez medicinske opreme i da nisu mogle poći s njima.“

Zasad je, kaže, jedino što žene zadržava jeste to da su muškarci na vlasti.  "Guverner je rekao da sada nema potrebe za našom pomoći, te da će nas obavijestiti ukoliko bude drugačije.“  (Federalna.ba/The Guardian)