O saradnji vjerskih institucija u Hercegovini kaže da su posvećeni dijalogu i da su predano i neumorno radili na tome.

Gost posljednjeg ovosedmičnog izdanja Rezimea bio je Salem ef. Dedović, muftija mostarski.
Posvećeni dijalogu

Kaže da je, da bismo govorili uopće o pozitivnom uspjehu kada je u pitanju međureligijski dijalog, ključno da sagovornika prihvatimo u njegovom punom tonalitetu, subjektivitetu, osobnosti.

"To u potpunosti možemo preslikati i na segment međuljudskih odnosa u različitim društvenim aspektima života. Dakle, pitanje povjerenja među ljudima koje je u ozbiljnoj mjeri narušeno i nagriženo, ukoliko nema takvih istinskih dodirnih tačaka među ljudima naravno da imamo krizu u međuljudskim odnosima."

O saradnji vjerskih institucija u Hercegovini kaže da su posvećeni dijalogu i da su predano i neumorno radili na tome.

"Važno je istaknuti da postoje dva odbora Međureligijaskog vijeća, u Trebinju i u Livnu. Kad je u pitanju muftijstvo mostarsko koje pokriva čitav taj prostor mi se susrećemo sa eparhijom Zapadno-Hercegovačkom i Primorskom s kojom imamo taj nivo saradnje na jednom nivou koji je imao svoje efekte, svoje domete. Dakle bilo je volje, bilo je spremnosti i uvažavanja na takvom nivou."

Ef. Dedović ističe da je njihov prostor vrlo kompleksan.

"To je jedan razuđen prostor, vrlo širok geografski prostor i nepovezan prostor. I mi na tom prostoru i nemamo neku veliku brojnost. Ta brojnost muslimana na prostoru muftiluka mostarskog negdje je do 80.000. Na toliki geografski prostor koji je više od četvrtine države BiH to i nije neki broj. Na tom prostoru organizirati vjerski život, aktivnosti, nositi se sa svim izazovima, ozbiljnim teškoćama i ovakvom političkom organizacijom države, ovih kantona, dva entiteta itd., sve to ima ozbiljne refleksije. I da se u okviru toga dobro funkcioniše, kolika god da je podrška ona je nedostatna prema takvom jednom prostoru kakvo god razumijevanje upućeno bilo i dolazilo sa potrebnih nivoa prema ovom takvom prostoru na kojem mi živimo, na kojem je vrlo važno naše sakralno naslijeđe, kulturno-historijsko naslijeđe, baština koliko god nedovoljno je. Treba jako puno pažnje, jako puno brige da se to sve održi."

Pozicija muftije u Hercegovini vrlo izazovna

Smatra da je izostanak podrške pitanje odnosa, osjećaja i brige prema cjelovitom prostoru države BiH.

"Bosne ima i biće je koliko je bude na najrubnijim tačkama ove zemlje. I Hercegovine naravno."

Na pitanje zašto je biti muftija i političko pitanje, odgovara: "Pozicija muftije u Hercegovini vrlo je izazovna, vrlo kompleksna. Političko je još od početka 19. stoljeća i teških udesa sudbine i egzistencijalnih lomova, biološkog smanjivanja našeg naroda. reduciranja prostora na kojem je obitavao naš narod. U tom vremenu reducira se taj prostor, povlače se ljudi, smanjuju se džemati, nestaju."

Smatra da je ozbiljna nepravda i potcjenjivanje najbrojnije vjerske zajednice u BiH što država nije potpisala ugovor sa Islamskom zajednicom BiH.

Muftija mostarski pojašnjava da je religioznost vanjski manifestacioni, deklarirani oblik.

"Jako puno ljudi danas se deklarira vjernicima. Međutim, da li je to svjedočena vjera, da li je to suština vjere? To je samo njen vanjski karakter. Vjera se živi u suštini. Fali osvjedočenje vjere. Osvjedočenje vjere u djela milosrđa, dobročinstva. U Kur'ani časnome nalazimo govora o tome gdje Bog dragi kaže da vi kažete za sebe da vjerujete, ali vjera nije ušla u vaša srca, nije vas u potpunosti osnažila. Ne živite je srcem, suštinom. Kroz svete knjige čitamo ozbiljne temate koji govore o tome. Nas to naravno dotiče, razočarava nas. To je nedosljednost vjere. Naravno to dotiče sve ljude koji mašu nekim vanjskim simbolima, a gdje je suština? To je problem."

Paradržavni projekt Herceg Bosne iza sebe ostavio pustoš

O pravima Bošnjaka u Hercegovini kaže da je na tom prostoru utemljene jedan strašni, rigidni paradržavni projekt.

"Paradržavni projekt Herceg Bosne koji je iza sebe ostavio pustoš. Ostavio je neviđene, strahovite posljedice od konc logora, razaranja nevinih ljudskih života, naše kulturno-historijsko naslijeđe, baština sva u cjelini je do temelja satrana na tom prostoru. Ta ideja je poražena na pravnom planu, dobila je svoj sudski epilog. Ovaj poslije period koji mi živimo i danas, čitavo ovo vrijeme izgradnje života, suživota, vraćanja povjerenja, izgradnje Federacije kroz kantone, ostali su recidivi te politike koji su i dalje vrlo živi. Recidive te politike nalazimo u različitim oblicima, u različitim manifestacijama. Vi na tom prostoru gdje je ta monolitna vlast jedne političke opcije, HDZ-ove političke opcije, da tu nema mjesta niti prostora za bilo koga drugoga. Bošnjaci imaju značajan procenat stanovništva i u Stocu i u Čapljini. Već je drugi ciklus zaredom u općinskoj lokalnoj vlasti da Bošnjaci ne mogu dobiti mjesto predsjedavajućih općinskih vijeća. Zar to nije diskriminacija? Narušena je sekularnost države. Kakav je to poruka koja se šalje ljudima drugih nacionalnosti? Drugih građana koji moraju doći u taj prostor, komunicirati s njim. Kakva je poruka ako zaobilazite ljude sa lokalnom infrastrukturom potrebnom za održavanje života? Prosto ako vi u tome ne pokazujete nimalo suosjećanja, nimalo empatije, stanje je teško. Ja sam zadivljen istrajavanjem naših ljudi, pogotovo na spomenutom prostoru. Da su ljudi pored svih tih opstrukcija, sistemskih, političkih opstrukcija u tom dijelu zemlje tu, žele živjeti, žele graditi suživot, žive od svoga rada i ponosni su na ono što jesu."

Naglašava da im je jako teško što je "naš narod u potpunosti zbrisan etnički sa prostora Istočne Hercegovine. Naravno postoji odgovornost i onih koji bi trebali irganizirati politički život Bošnjaka i boriti se da ta pozicija ne bude takva, da ne bude svedena na tu nulu. Uloga imama je jedna časna, velika, ogromna uloga. U takvim sredinama ukupan život javni, društveni, kulturni je na plećima imama. I oni su u očima tamošnjih vladajućih struktura oličenje tog političkog predstavljanja Bošnjaka. Silom prilika jer nema ko drugi biti. Oni drugi se javljaju sporadično iz zaleđa. Oni koji se predstavljaju da predstavljaju te ljude, oni ne žive na tom prostoru. To je velika nesreća."

O saradnji sa Gradskom upravom Mostara kaže: "Dobro je da su izbori održani, da je došlo do konstituisanja vlasti. Nadamo se da su to koraci ka boljem. Prosto izgubljeno je puno vremena, puno prilika. Mi se radujemo što se prave makar neki mali pomaci. Očekujemo djela. Gradonačelni je iskazao volju i da sasluša, a nadam se i da razumije naše zahtjeve koji su realni. Naši zahtjevi se godinama ne razmatraju."

Posebno mi je teška i bolna rana Istočna Hercegovina

Smatra da je termin povratnici izlizan.

"To su autohtoni ljudi sa svojim imanjima, svojim gruntom, svojim državljanstvom. Ne želim da ih se oslovljava povratnici, koji su tamo posebno, koji su se opredijelili za svoju djedovinu i ne odriču je se ni na koji način. Ti ljudi koji su tamo išli su ispred vremena. Nisu čekali da se stvore neke povoljne društvene prilike. Nemamo puno ljudi na tom prostoru, posebno je meni teška i bolna rana Istočna Hercegovina. Za nas je svaki čovjek tamo dragocjen."

"Želim svim našim muslimanima i muslimankama da u dobrome zdravlju, miru i sigurnosti upotpune ramazanske ibadete čineći mnogobrojna raznolika dobročinstva, po svim aspektima. Sretan sam što ramazansku radost na ovom prostoru dijele s nama i naše komšije, naši prijatelji i pravoslavci i katolici koji će s nama biti i u lijepim željama i u lijepim mislima i u lijepim djelima na različite načine. Ramazan dolazi kao jedno okrepljenje, osvježenje, kao jedna nada uprkos svim ovim tegobnim, olovnim vremenima gdje smo pritisnuti različitim teretima, krizama, nemirima, onim što se dešava na istoku Evrope. Ramazanu se ipak radujemo kao posebnom gostu i dragoga Boga molim da u njemu svi pronađemo mir i potrebni sklad", zaključio je muftija mostarski.        (Vijesti.ba / Federalna.ba)