Svjedok Tužilaštva Kristian Marić: “Po uputama Sanje Lekić,

stupio sam u kontakt sa posredničkom firmom u Kini i od njih tražio dostavljanje profaktura faktura i ugovora sa uvećanom cijenom na šta su oni pristali . Teren za to je već bio pripremljen. Ja sam ušao u šemu koju je Sanja imala sa Samirom iz Londona. Radi se o našem čovjeku, Samiru Ceriću. On je završio Sanji ovo sa Kinezima i kada sam se javio Kinezima već su znali da trebaju dostaviti poslovne dokumente sa uvećanim cijenama.“  

U Sudu BiH sutra će biti nastavljeno suđenje premijeru Novaliću i drugima zbog nabavke 100 respiratora u jeku prvog vala pandemije koronavirusa, na kome će odbrana optuženih ispitati svjedoka Kristiana Marića koji je, kako se saznalo na prošlom ročištu, od Tužilaštva BiH dobio imunitet od krivičnog gonjenja.

Svjedočenje Marića bacilo je potpuno novo svjetlo na nabavku respiratora, jer se saznalo da zaista jeste postojao cijeli plan prevare za nabavku 100 respiratora na štetu Federacije BiH, ali da je plan smišljen daleko od kabineta premijera koji ne da u tome nije učestvovao, kako tužioci tvrde u optužnici, nego uopće nije znao, niti je mogao znati za to. S druge strane to je otvorilo pitanje zašto je neko ko je učestvovao u tom planu pošteđen krivičnog gonjenja, ali i pitanje zašto tužioci u istrazi nisu posvetili više pažnje tome, odnosno zašto nisu utvrdili o kakvoj se tačno prevari radi i ko se okoristio od toga, pogotovo što se od početka tvrdi da su nabavkom respiratora oštećeni građani Federacije?!

Nakon saslušanja svjedoka Tužilaštva, Kristiana Marića, postaje sve vidljivije da je meta istrage bio premijer Federacije, a ne sama nabavka respiratora i da li su ili ne Federacija i građani oštećeni zbog toga.

Posrednici

Marić je na početku svjedočenja ispričao da je jedan od osnivača Mreže mladih poduzetnika koja se već na početku pandemije, u martu 2020. uključila u nabavku “maski, rukavica i dezinfekcije“ kako bi pomogli jedni drugima. On je bio posrednik u kupoprodaji, a prve poslove oko respiratora radio je sa kolegama iz Srbije i Crne Gore.

Krajem marta Marića je nazvao Fikret Hodžić da “vidimo kako možemo surađivati“, raspitujući se za mogućnost nabavke respiratora. Marić je ispričao: “Imali smo popis modela, imali smo cijenu, količinu, tehničke specifikacije, dokumente… i to smo prosljeđivali dalje.“ Po Marićevim tvrdnjama Hodžić je tražio što kraći rok isporuke. U nastavku je Marić objasnio da je informacije o vrstama respiratora, njihovim specifikacijama, cijenama imao od Borna Cicera, poduzetnika iz Hrvatske koji je posredovao u kupovini respiratora za Srbiju i Crnu Goru, i izvjesnog Dušana iz Srbije. Objasnio je i da je u to vrijeme dokument nabavke respiratora iz Kine mogla potpisati jedino Vlada, jer je to bio uslov kineskih vlasti.

Nakon što je dogovorena nabavka respiratora HCV 003 Mariću je Borno rekao da tih respiratora više nema jer je “u to vrijeme bila velika potražnja“ o čemu je on obavijestio Hodžića. Ispričao je i kako je u to vrijeme rasla potražnja za medicinskom opremom i respiratorima zbog čega su cijene stalno raslo, te da su oni na raspolaganju imali nekoliko vrsta respiratora “ali većinom su cjenovno bili u istom rangu“. Hodžić mu je rekao da je obezbjeđeno 10 miliona maraka za nabavku respiratora, “dakle, invazivni respiratori kakav je HCV“.

Marić je dalje ispričao da su u to vrijeme bili uključeni i u nabavku respiratora za Srbiju, “u tom je isto sudjelovao Borna Cicero i gospođa Sanja Lekić iz Crne Gore“ koja radi u BTL medical Montenegro. Njena firma je krajem marta 2020. sa Srbijom potpisala ugovor za nabavku 200 respiratora ACM 812, a isporuka je trebala biti već početkom aprila, no iz Kine su, po Marićevom svjedočenju, prolongirali taj rok prvo na sredinu aprila, a onda na maj, kad su ti respiratori i isporučeni. Kako su ovi respiratori kasnili, naručeno je 100 novih respiratora, no zbog kašnjenja u isporuci Srbija je zatražila prekid ugovora i povrat novca koji Lekićka nije mogla vratiti jer je njime platila respiratore koji su kasnili, i oko toga se po Marićevim tvrdnjama još uvijek vodi sudski spor. Za 200 respiratora je plaćeno 3,9 miliona eura, a za 100 1.700.000 dolara.

Londonska spona

U međuvremenu je Hodžić tražio da mu dostave novu ponudu za invazivne respiratore što su oni, po Marićevim riječima i uradili, a onda su ga početkom aprila “spojili sa Sanjom“. Dogovorena je nabavka 100 respiratora ACM 812, koje je Lekićka ponudila Hodžiću i o tome su sklopili ugovor, a respiratori su trebali biti plaćeni nakon isporuke.

Govoreći o razlici koja se pojavila u cijeni Marić je rekao: “Svrha je bila da pomognemo Sanji Lekić da vrati novac Srbiji zato što oni u to vrijeme više nisu tražili respiratore, tražili su povrat novca jer je probijen rok isporuke.“ Na pitanje tužioca na koga misli, i misli li na Fikreta Hodžića, Marić je odgovorio: “Borna, ja, Dušan i Sanja smo radili na tome“, Hodžiću su kasnije rekli da je cijena respiratora manja od one koja je u ugovoru koji je potpisao sa Lekićkom.

U nabavku respiratora iz Kine za Federaciju BiH Lekićka je, kako je ispričao Marić, našla rješenje tako što je preko Samira Cerića došla do dobavljača Edmonda i Danijela. Na pitanje tužioca ko je Cerić, Marić je objasnio da on živi u Londonu i da je “Sanjin kontakt suradnik“, a na pitanje kakva je bila njegova uloga, Marić je ispričao: “Semir Cerić je bio u direktnoj komunikaciji sa Edmundom i Danijelom, tako da je on u principu bio ta spona između Sanje, Edmunda, Danijela i nas.“

Cijena tih 100 respiratora je također bila 3,9 miliona eura, a razliku od 2,4 miliona eura, kako je ispričao Marić, “Sanja bi iskoristila da vrati Srbiji“. Nakon svega (uz onih 200 respiratora koje je trebala uzeti Srbija) dobit za “Borata, mene i Sanju bi bila oko 500 tisuća eura“. Na pitanje ko je formirao cijenu za 100 respiratora ACM 812, Marić je nejasno odgovorio, nakon čega je tužilac pročitao dio njegovog iskaza datog u istrazi: “Ko je napravio plan za dobijanje ekstra dobiti i ko je bio uključen u taj plan? Svjedok odgovara: Taj plan u saradnji sa Eksotrejdom, odnosno sa vlasnikom Bornom Cicero, osmislila je Sanja Lekić, koliko mi je poznato. Razlog je bio taj što je Sanja u obavezi platiti srbijanskoj firmi Sinofarm iz Beograda 5 miliona za otkazani ugovor koji su imali. (…) Uvećanjem cijena ugovora za 100 komada ACM 812 bi se dobilo 2,4 miliona eura ekstra dobiti… za njih bi na ovaj način Srebrna malina platila 3,9 miliona eura, odnosno 2,4 miliona eura više od stvarne vrijednosti.“

Po uputama Sanje Lekić

Tužilac je dalje pitao: “Da bi se ovaj plan realizirao, da li je u njega bilo potrebno uključiti dobavljača respiratora iz Kine“, na što je Marić rekao da je sve “trebalo biti uplaćeno Sanji“, a na pitanje da li je dobavljač iz Kine znao da isporučuje respiratore za uvećanu cijenu, Marić je odgovorio da su tu cijenu dobavljači dogovarali sa Cerićem i Lekićkom, odnosno da je Cerić “u principu sve dogovarao“. Tužilac telj je ponovo imao potrebu čitati dio Marićevog iskaza iz istrage: “Po uputama Sanje Lekić, stupio sam u kontakt sa posredničkom firmom u Kini i od njih tražio dostavljanje profaktura, faktura i ugovora sa uvećanom cijenom na šta su oni pristali. Teren za to je već bio pripremljen. Ja sam ušao u šemu koj je Sanja (Lekić) imala sa Samirom iz Londona. Radi se o našem čovjeku, Samiru Ceriću. On je završio Sanji ovo sa Kinezima i kada sam se javio Kinezima već su znali da trebaju dostaviti poslovne dokumente sa uvećanim cijenama.“

Nema sumnje da će biti zanimljivo novo ročište i pitanja odbrane za svjedoka Marića. Lekićka je dan prije toga sve demantirala, tvrdeći da se radi o lažnom iskazu, da njoj i njenoj firmi nije uplaćen nikakav iznos, da je BTL Medical Montenegro zaključio ugovor o ustupanju ugovora o kupoprodaji 100 respiratora ACM 812 sa isporučiocem i preuzimaocem ugovora Srebrena malina, te da oni od toga trenutka ne znaju šta su radili Kristian Marić i ostali.

Puno je pitanja koje je svojim svjedočenjem otvorio Marić koje će Tužilaštvo morati rasvijetliti, pogotovo u kontekstu dokazivanja navoda iz optužnice u kojoj tvrde da je premijer sve znao i organizirao cijelu grupu kao i stekao materijalnu korist od toga, a sada svjedok Tužilaštva i to svjedok koji ima imunitet od krivičnog gonjenja, tvrdi nešto sasvim drugo. Lekićka je saslušana tokom istrage i svoje tvrdnje će moći ponoviti i pred Sudom BiH, ali onda se otvaraju dalja pitanja na koja bi morao odgovoriti i Cerić, no Tužilaštvo nije smatralo da njega uopće trebaju saslušavati, što, opet, otvara neka druga pitanja a odgovori će morati čekati naredna ročišta.

 
(Vijesti.ba)