Po okončanju Agresije na Bosnu i Hercegovinu vraća se plesu, a s mostarskim mališanima se bavi i terapeutskim plesom kako bi im pomogla da zaborave ratne traume. Od 2001. godine je i sutkinja na plesnim takmičenjima širom Bosne i Hercegovine. Njen Plesni studio “Mo-Stars” ima više od 150 članova starih od četiri do 25 godina. Snimali su spotove, reklame, sarađivali s televizijskim i pozorišnim režiserima, učestvovali na izborima ljepote...

Uposlenica je mostarskog Centra za kulturu, radila je kao koreograf ceremonije otvaranja obnovljenog Starog mosta, djeca s kojom radi u plesnom studiju osvajači su brojnih medalja s takmičenja u zemlji i inostranstvu. Bavi se humanitarnim radom. Udata je i majka mladića Dine.

“Kao nestranački kandidat na listi Koalicija za Mostar 2020, na ovaj način želim dati svoj doprinos u izgradnji jednog boljeg grada Mostara – grada koji će svima pružiti jednake šanse i u kome će svima biti ugodno i lijepo živjeti. Smatram da niko od nas ne može ostati po strani jer se napredak može ostvariti samo uz zajednički i aktivni angažman. Izbori su najbolja prilika i šansa da se zajednički izborimo za Mostar kakav želimo da bude i kome težimo. Smatram da na ovaj način mogu doprinijeti na poljima koji me najviše zanimaju, na poljima kulture, sporta i umjetnosti, poljima na kojim 26 godina radim s najvažnijim resursom, snagom i potencijalom ovog grada, a to su djeca i omladina.

Mišljenja sam da su oni naša budućnost i da je rad s njima od najveće važnosti kako bi stasale nove generacije odgajane na principima humanosti i poštovanja drugih i drugačijih. Samo ćemo tako izgraditi istinski multietnički Mostar, grad za sve, otvoren prema sebi, ali i prema cijelom svijetu. Problemi koje Mostar nosi sa sobom već su godinama poznati široj javnosti, rješenja se nalaze u nama”, njen je odgovor na pitanje o razlozima zbog kojih se odlučila ući u politiku i kandidirati na predstojećim lokalnim izborima za Mostar.

Na pitanje ko je Nataša Jekić, odgovara da će biti veoma subjektivna. “Malo ko u Mostaru ne zna za mene. Znaju me kroz moj posao koji je vrlo zanimljiv građanima Mostara. Čitav svoj vijek borim se protiv marginalizacije plesa. Čitav sam život u sportu i umjetnosti grada Mostara, jer ovo je grad sporta, umjetnosti i kulture. Kada pogledam šta mi drugi pišu ili šta mi govore, vidim da me smatraju izuzetno vrijednom ženom, aktivnom ženom i iskreno se nadam da će im to znanje o meni biti poticaj da mi daju svoj glas jer bez rada, vrijednosti i upornosti rezultata nećemo imati.”

Bavite se i humanitarnim radom?

JEKIĆ: Kroz ovaj svoj posao puno se bavim i humanitarnim radom. Sarađujem s brojnim udruženjima u Mostaru, od Udruženja “Los Rosales”, “Sunce”, Dječiji dom “Egipatsko selo”... i nije riječ samo o treniranju s djecom, njihovom uključivanju u ples, umjetnost i sport već i konkretnom organiziranju koncerata na kojima prodajom ulaznica ili animiranjem sponzora skupljamo novac za različite potrebe te djece.

Mladi su ključni razlog zbog kojeg ste odlučili kandidirati se na izborima?

JEKIĆ: Čujte, već 26 godina radim s djecom i omladinom. Veliki broj djece okružuje me i privatno i poslovno, moj je život satkan od rezultata u radu s njima. To su djeca koja su državni, balkanski i evropski prvaci na festivalima i sportskim takmičenjima i aktivno živim probleme mostarske djece i omladine. Iako nikada nisam bila u politici, ovo mi je možda jedna divna prilika da i na ovaj način pomognem djeci i omladini koji su ustvari najveća snaga i prioritet ne samo Mostara nego i cijele države.

Šta su najveći problemi djece i omladine u Mostaru?

JEKIĆ: Prije svega obrazovanje. Mnoga djeca i njihovi roditelji, nažalost, nemaju finansijske mogućnosti da se školuju ne samo u Mostaru nego i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima. Djeca imaju afinitete za studij na fakultetima koje Mostar nema. Dalje, problem je ono što muči cijelu Bosnu i Hercegovinu, a to je zaposlenje. Imamo, zatim, veliki problem sa stipendijama. Tužni su i nesretni kada ne prođu na konkursima za stipendije. Smatramo da je fond grada Mostara za stipendije nedovoljno velik i da se stipendije ne raspoređuju na kvalitetan način. Veliki je to problem iz kojeg proizlaze i brojni drugi problemi. Bavimo se umjetnošću, kulturom i sportom u gradu Mostaru, koji je od pamtivijeka poznat po čuvenim pjesnicima, umjetnicima, glumcima, sportašima... Ta je dimenzija života u potpunosti marginalizirana i potencijal djece u sportu, umjetnosti i kulturi ne može doći do izražaja. Počevši od sportskih dvorana do prostora za umjetnike u kojima bi mogli iskazati svoje znanje i talenat. Mostar, ipak, na ovaj ili onaj način daje ne samo Bosni i Hercegovini već cijeloj Evropi velike ljudske potencijale. Zamislite šta bi i kakve bi kvalitete iznjedrili u ovom gradu da naša djeca imaju optimalne uvjete.

Kada je infrastruktura u pitanju, šta je glavni problem? Je li to sportska dvorana?

JEKIĆ: Sportska dvorana je ključni problem. U Mostaru mnoge osnovne i srednje škole nemaju sportsku dvoranu. Teatri mladih, kulturno-umjetnička društva, osam plesnih grupa nemaju vlastiti prostor niti Grad i Sportski savez kao krovna sportska institucija ne mogu svima osigurati dovoljan broj termina za treninge kako bi s vremenom imali rezultate te djece. Poenta svega jeste da je gradska infrastruktura izuzetno upitna, a ono što posjedujemo nije u kvalitetnom stanju.

Na koji ćete način riješiti te probleme, šta su ključne tačke Vašeg programa?

JEKIĆ: Kao nestranački kandidat, dobila sam poziv u ime Koalicije za Mostar 2020. i zaista sam time počašćena jer smatram da imaju izuzetno dobro izrađenu izbornu platformu, plan i program na srednjoročnom nivou. Meni je posebno važno da kultura i sport zauzimaju važno mjesto u tom programu. Ja ću, prije svega, poštovati riječ struke. Ono što ne znam pitat ću. Ono što znam bih vrlo rado da podijelim sa svojim kolegama koji će biti izabrani, kojima će građani dati podršku. Ako prođem, obećavam samo red, rad i disciplinu. Maksimalnu posvećenost problemima i poslu. Ono što je najvažnije jeste da sam veoma dobro svjesna kako smo mi servis građanima, da moramo slušati njihove emocije i njihove probleme. Nakon skoro tri decenije rada s mladima, ali i s odraslima, borit ću se prije svega da mladi mogu imati glas u Gradskom vijeću. Da njihov entuzijazam, njihovi problemi i njihova ljubav, s jedne, a naše iskustvo i zrelost, s druge strane, budu idealan ključ za rješavanje problema u ovom gradu.

Šta je za Vas Mostar? Šta u njemu volite, a šta Vas nervira?

JEKIĆ: Sve ono što volim ujedno me nervira i ono što me nervira to i volim. Kada putujem po Bosni i Hercegovini, kada negdje stignem s plesnom grupom, moje kolege kažu kako je stigla Herka. Kažu da smo mi Hercegovci došli s kamena. I mi zaista jesmo čvrsti i jaki ljudi, bez obzira na spol. Mi želimo promjene, a grad Mostar je za to najbolji pokazatelj. Mostar vapi za promjenama. I promjene se u ovom gradu moraju desiti. Nabolje ili nagore, ali promjena se mora desiti. Ono što volim u svom gradu jeste taj ludi entuzijazam koji, nadam se, nikada neće nestati. Mostar ima prelijepo sunce, ali prije svega su njegovi ljudi to sunce koje sija. Svi trebamo izaći na glasanje, posebno mladi, i pokazati svima onima koji ne izlaze na izbore da je ovo naša nada, da možemo promijeniti stanje u gradu. A upravo je ta promjena želja i nada ovih građana.

Kako animirati ljude da nakon 12 godina izađu na glasanje?

JEKIĆ: Reći ću u svoje ime. Kao što sam rekla, dugo radim s djecom i omladinom. Veliki broj te djece i omladine treba prvi put glasati i trebamo ih dovesti na glasališta upravo kroz razgovor, kroz lobiranje, kroz susrete na treninzima i probama, pokazati im šta je ključ rješenja problema koje imamo u Mostaru. Ključ je u tome da se izađe i da glas. S druge strane, u svim svojim aktivnostima, gdje god da izlazim, prvo što kažem ljudima jeste da moraju izaći i glasati na izborima. Prvenstveno je rješenje u lobiranju među građanima ovog grada, kako kroz privatne kontakte, tako i u službenim kontaktima i aktivnostima.

Kakav Mostar vidite za četiri godine?

JEKIĆ: Iskreno, to je teško pitanje. Želim da vidim Mostar s puno mladog kadra. Grad s dosta otvorenih novih radnih mjesta na kojima ćemo vidjeti mlade ljude; djevojke koje su ponikle iz ovog plesnog studija, djevojke koje su visoko obrazovane. Mnoge djevojke otišle su u inostranstvo trbuhom za kruhom, ali one imaju veoma jaku volju za povratkom. Vidim njih na vitalnim mjestima u gradu. Vidim Mostar, prije svega, kao grad mladosti. Želim vidjeti konačno grad bez ruševina, želim puno djece u Mostaru, gradu koji ima ogroman problem s natalitetom. Sebe vidim kao osobu koja će, kada te 2024. godine izađe iz Gradske vijećnice, s obrazom reći samoj sebi da je učinila mnogo za Mostar i koja će iza sebe ostaviti rezultate koje će moći s ponosom nabrojati.  (Stav)