SDA je u padu, to je očigledno, a taj pad rezultat je različitih okolnosti koje su se desile u posljednje četiri godine.
Ova stranka izgubila je u odnosu na 2016. godinu šezdesetak hiljada glasova. Većinom su otišli strankama čiji su lideri prethodno bili funkcioneri Stranke demokratske akcije. Nakon što su objavljeni prvi izborni rezultati i ustanovljeno da su stranke četvorke uvjerljivo pobijedile u utrci za načelnika u nekoliko sarajevskih općina, stranački predstavnici i njihove pristalice u medijima i na društvenim mrežama pokušale su kreirati dojam da je SDA doživjela debakl i da je potučena. Kad se magla od slavljeničkih dimnih bombi razišla, ustanovilo se da za opoziciju nije sve baš onako divno i bajno kako se prve noći činilo: SDP ostala je bez više od trećine glasača izgubivši mnoge vijećnike i vijećničke većine širom Federacije BiH; NiP, uprkos velikom rastu, ostao je uglavnom u granicama Kantona Sarajevo, osvojivši u njemu dvije trećine od ukupno svojih glasova, slično kao i Naša stranka, koja je izvan ovog kantona uspjela privući jedva deset hiljada birača.
S procentima stvari još lošije stoje. U Federaciji je Naša stranka ovojila približno 3,6 % od ukupnog broja glasova, NiP – 8,2 %, NLB – 2,8 %, a SDP – 12,6 %. Sve skupa to je 27,2 % dok je SDA sama osvojila nešto više od 29 %. Kad se sve to posmatra na lokalnom i kantonalnom nivou, izvan uskih sarajevskih okvira, onda se vidi da osim SDP-a nijedna stranka četvorke ne postoji kao relevantan politički faktor. SDA je u padu, to je očigledno, a taj pad rezultat je različitih okolnosti koje su se desile u posljednje četiri godine. Ova stranka izgubila je u odnosu na 2016. godinu šezdesetak hiljada glasova. Većinom su otišli strankama čiji su lideri prethodno bili funkcioneri Stranke demokratske akcije.
U ovom četverogodišnjem periodu osnovani su NiP, NB, PDA i NBL, kao i PZP Mirsada Hadžikadića. Tih pet novih stranaka osvojilo je 2020. godine približno 130.000 glasova. Drugim riječima, ove su stranke većinu svojih glasova našle ipak negdje drugdje, a ne kod SDA.
Osim što su osnovane nove stranke, čija su ciljna skupina mahom isti oni glasači na koje računa i SDA, ova se stranka, kao vladajuća, odgovorna za vođenje države u kriznim situacijama, suočila s pandemijom kao zdravstvenom i ekonomskom krizom, zatim s raspadom skupštinske većine u Kantonu Sarajevo, s aferama “Asim” i “Respiratori”, bila je izložena neviđenoj navijačkoj hajci svih mogućih “nezavisnih” medija, pred sam početak izborne kampanje iz stranke je otišao Aljoša Čampara, ranijih godina važna osoba u izbornom periodu, unutar stranke ostalo je nezadovoljstvo različitim kadrovskim rješenjima, a ne treba zanemariti ni činjenicu da je smanjena izlaznost procentualno najveća bila kod starije populacije, koja u većem broju glasa za ovu stranku. Kada se sve to sabere, pad koji je ova stranka imala iznenađujuće je mali i mnogo je manji nego kod većine njezinih političkih konkurenata, kakva je, naprimjer, SBB, čiji se rejting toliko srozao da je osvojila svega nešto više od 35.000 glasova, 4 % od ukupno broja glasova u Federaciji. Time je to strašnije sjetimo li se da je za SBB 2014. godine glasalo 146.000 birača. /M.S./ stav.ba