Glas u Bosni i Hercegovini otprilike vrijedi 50 KM, a građani mahom pristaju na ove ponude,
smatrajući da njihov glas ionako ne može da promijeni izborni rezultat.Iako se radi u krivičnom djelu, rješenja za ovaj problem nema ni na vidiku, jer nadležne institucije rijetko reaguju, čak i kada za to postoje neoborivi dokazi. Zato političke partije imaju punu slobodu da nude novac građanima kako bi od njih kupili glas i osigurali dobar rezultat na izborima. Pojedina nevladina udruženja su upozorila da aktivisti već obilaze građane nudeći novac i poklone, a na meti su posebno penzioneri. Sudeći po tome, ni ova izborna godina neće biti drugačija od ostalih, pa se postavlja pitanje kako se boriti protiv kupovine glasova, odnosno kako da penzioner, koji nema šta da jede, kaže „ne“ kada mu stranački aktivista pred kuću donese paket hrane i 50 KM.
Politička analitičarka Ivana Marić kaže da najveći problem predstavlja to što bi zakonske odredbe kojima bi se mogle regulisati zloupotrebe trebali donijeti uprаvo oni koji najviše zloupotrebljavaju izborni proces. Opozicija nema dovoljno snage da to uradi, a velike stranke se protive elektronskom glasanju, koje bi pomoglo transparentnijim izborima. BiH nije jedina država koja ima probleme s kupovinom glasova; mnoge države su ovaj problem riješile tako da je dovoljno samo da prepišemo njihova rješenja – kaže Marićeva.Dodaje da treba krenuti od pitanja otkud partijama toliki novac, jer se ne radi o kupovini nekoliko glasova, već o hiljadama njih. Ako uzmemo u obzir da jedan glas vrijedi 50 KM, a kupuje se po stotine hiljada galova, dođemo do jako velike cifre. Onda se postavlja pitanje otkud taj novac i ko ima novca da toliko plati u kešu građanima, i još da plati sve te ljude koji to rade za njh. To bi se moglo riješiti kada bismo riješili stanje u pravosuđu, da se ispita otkud im toliki keš, jer sigurno na plaćaju preko računa – kaže Marićeva, naglašavajući da za sve postoji rješenje, ali ne i politička volja.
Ona naglašava da bi građani možda teže pristali na prodaju kada bi se na izborima pojavio neko kome vjeruju i kome stvarno žele da daju svoj glas. Sada je građanima prilično svejedno ko će biti na vlasti, jer ni u opoziciji ne vide neku veliku promjenu. Onda razmišljaju „zašto ne bih uzeo 50 KM kada je svejedno ko će da pobijedi”. Da se pojavi dobra opozicija, nezavisno pravosuđe i da se oni koji to rade ozbiljno kazne, onda bi i kupovine glasova bilo manje – kaže Marićeva. S druge strane, politikolog Darko Kuzmanović smatra da je problem složen i mnogo dublje prirode nego što se to da naslutiti. Da li će neko prodati glas ili ne, to je stvar pojedinca i njegovog stava, i protiv toga se teško boriti. Građani moraju da budu svjesni da u slučaju prodaje glasa daju mogućnost nekom drugom da odlučuje u njihovo ime – objašnjava Kuzmanović.
Kaže da birači pristaju na prodaju glasova zbog teške ekonomske situacije, iz ubjeđenja da njihov glas ne može ništa promijeniti ili da će izbori svakako biti pokradeni, pa žele da izvuku bar neku korist, zbog nepostojanja vlastitog stava ili pak nesposobnosti da razumiju političke procese i značaj vlastitog glasa. Da bi se ovoj pojavi stalo u kraj, pristup mora da bude sistemski i da se radi na razvoju demokratske političke kulture društva – naročito kroz obrazovni sistem, da se jednom opštom kampanjom ukaže na značaj koji nosi svaki pojedinačni glas, i na kraju, da se poveća sam životni standard kako građani ne bi došli u situaciju da budu finansijski ucijenjeni. Sagledavajući ove aspekte, postaje potpuno jasno zbog čega političari tako predano rade na obaranju životnog standarda – ističe on.Kuzmanović dodaje da se ekonomski stabilan i nezavisan građanin ne može potkupiti, ali da takvi građani našim političarima nisu potrebni.
POČELE ZLOUPOTREBE: Osim kupovine glasova, izborna godina donosi i druge zloupotrebe. TI BIH započeo je monitoring predizbornog perioda u BiH, koji je pokazao da su brojni kandidati na predstojećim izborima počeli otvoreno zloupotrebljavati javne resurse i funkcije za političku promociju, a neki su krenuli i sa javnim oglašavanjem, koje je zabranjeno van perioda zvanične kampanje. Stranke su počele i sa plaćenom promocijom i oglašavanjem, iako to Izborni zakon izričito zabranjuje u ovom periodu. TI BIH je zbog toga podnio tri prijave CIK protiv SDS, SNSD i HDZ, jer su ove stranke već krenule s plaćenim oglašavanjem na bilbordima u više gradova. Pored toga, povodom prvog dana nove školske godine više javnih funkcionera, koji su i kandidati na predstojećim izborima, koristili su djecu za vlastitu promociju, a objavljene fotografije u medijima pokazuju da neki od njih nisu ni postupali po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije, navode u TI BiH. Takođe, primjećene su promocije pojedinih kandidata putem oglašavanja javnih institucija, intenziviranje javnih radova u predizbornom periodu, zloupotreba resursa javnih preduzeća, javnih medija, službenih automobila i helikoptera u stranačke svrhe. (IZVOR: Srpskainfo)