Ovo su dokazi kriminala direktora Zeljkovića i lažnog humanitarca Ristića…
Šef Posebnog odjeljenja entitetskog tužilaštva Miodrag Bajić očigledno manipuliše i nepotrebno odugovlači u krivičnom predmetu "Pokretna bolnica" protiv Slavena Ristića i Branislava Zeljkovića. Zato stvari ubrzavam objavljivanjem dokaza i činjenica po kojima su lažni humanista Ristić i v. d. direktora Zeljković već morali biti lišeni slobode i pritvoreni. Dosta je Bajićevih igrokaza!U tekstu "DOPRINOS ISTRAZI U PREDMETU "POKRETNA BOLNICA" ukazao sam kako ministar Dragan Lukač i šef posebnog odjeljenja Republičkog javnog tužilaštva RS Miodrag Bajić pokušavaju nezakonito spriječiti istragu Tužilaštva BiH. Dokumentaciju koja dokazuje prevaru tešku preko 4,6 miliona maraka izuzeli su samo kako bi, inače nadležnom, državnom tužilaštvu otežali pokretanje istrage.
Međutim, njihovim manipulacijama nije teško stati u kraj, a šta dokazujem ovim i ovakvim tekstom - iliti JAVNOM KRIVIČNOM PRIJAVOM. Za razliku od Milana Tegeltije, šefa VSTV-a, meni je odlično poznata pravna definicija "osnova sumnje", pa time i koliko dokaza je potrebno za pokretanje krivičnog postupka. Zato i nastupam sa minumumom posjedujućih dokaza (raspolažem sa više), a opet dovoljnih za pokretanje istrage protiv prva dva aktera ovog kriminala. Što se tiče Slavena Ristića, vlasnika kompanije "Balkan Global" d.o.o. Bijeljina, iz njegovih javnih iskaza i saopštenja zvaničnika Republike Srpske nesporno je da inicijativa za ovaj kriminalni čin dolazi sa njegove strane. Konkretno: Ristić je predložio ovu i ovakvu javnu nabavku. Druga procesna činjenica glasi: Ristić nije isporučio ono šta je ugovorom bio obavezan - pokretnu bolnicu sa kompletnom opremom.
Iz prethodnih činjenica proizilazi naredna procesna činjenica, odnosno: Ristić je u postupku javne nabavke dao ponudu zasnovanu na lažnim podacima, te činio druge protivpravne radnje u postupku javne nabavke poput: obmanjivanja nabavljača, zloupotrebe vanredne situacije proglašene usljed pandemije, prevarnog nauma usljed teških prilika nabavki medicinske opreme i ino. Time je ostvario biće krivičnog djela "Zloupotreba u postupku javne nabavke" iz člana 250. stav 1. Krivičnog zakona RS. Obzirom da vrijednost javne nabavke u kojoj je Ristić počinio dato krivično djelo prelazi milion maraka ima se teretiti i za stav 2. istog člana, a gdje je zaprijećena kazna zatvora od jedne do deset godina i novčana kazna. Dakle, nimalo bezazleno krivično djelo!
Što se tiče krivične odgovornosti v.d. direktora Instituta za javno zdravstvo RS Branislava Zeljkovića prvo valja razjasniti njegovu ulogu u dijelu procjena situacije oko pandemije virusa korona, a od kojih zavise odluke nadležnih organa po pitanju medicinskih nabavki. Sa podnaslovne fotografije vidite brojke preuzete upravo sa zvaničnog sajta Zeljkovićevog instituta. Na dan 23. mart nije bilo novih inficiranih tako da vrijede sumirani podaci od prethodnog dana. U Republici Srpskoj imali smo 90 osoba inficiranih virusom korona, a od čega su samo tri bile hospitalizovane na UKC Banja Luka. U Bosni i Hercegovini sveukupno imali smo 127 inficiranih, a dotad u zemlji nije zabilježen nijedan smrtni slučaj. Okolne države Srbija, Hrvatska, Slovenija i Sjeverna Makedonija do tog dana imale su zabilježen po jedan smrtni slučaj, a ako nekog zanima više detalja imam podatke za sve države dotad zahvaćene pandemijom.
Dakle, u momentu kada postojeći bolnički kapaciteti nisu bili aktivirani preko zanemarivog obima (tri pacijenta) Zeljković procjenjuje potrebu za nabavljanjem mobilne bolnice sa 500 bolničkih kreveta. Istovremeno je saglasan sa onako drakonskim mjerama sprečavanja širenja zaraze u vidu zabrana kretanja i kažnjavanja. Jedno je kontradiktorno drugom, a u konačnici se pokazalo kako je vlast primarno bila zabavljena teškim lopovlucima. Na prednji način Branislav Zeljković uticao je na opredjeljenje Vlade RS od 21. marta za nabavku po prijedlogu Slavena Ristića, međutim, u formalnom smislu ova odluka vlade nije od nekog procesnog značaja. Javna nabavka preduzeta je po zaključku Republičkog štaba od 24. marta, a koju vidite na fotografiji ispod.
U stavu 4. ovog zaključka decidno stoji: "Zadužuje se JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske da sprovede postupak javne nabavke.". Formalno gledano Višković je Zeljkoviću naložio da pokretnu bolnicu nabavi kroz postupak javne nabavke, a to automatizmom podrazumijeva primjenu Zakona o javnim nabavkama BiH. Pitanja javnih nabavki regulisana su državnim zakonom i toga je Zeljković odlično svjestan, a šta vidimo iz daljih dokaza. Čega se Zeljković dosjetio? Sa pozicije v.d. direktora on donosi Odluku izuzeću od primjene Zakona o javnim nabavkama BiH kada je u pitanju dodjeljivanje posla kompaniji "Balkan Global" u vlasništvu Slavena Ristića. On po svojoj volji i procjeni odlučuje postupiti drugačije od onoga šta mu je naloženo Viškovićevim zaključkom - da posao okonča po principima javnih nabavki utvrđenim državnim zakonom.
U ovom momentu krivičnog postupka nevažno je pod kakvim okolnostima Zeljković izvodi sporna kršenja zakona, to će biti utvrđivano daljom istragom, a zasad stojimo na činjenici da je donio nezakonitu odluku Iako u nazivu akta stoji kako je u pitanju "izuzeće od primjene" zakona iz pozivanja na pravne osnove vidimo kako Zeljković tek nevješto pokušava izvrdati Zakon o javnim nabavkama BiH. Zeljković smatra da je član 18. stav 2. Zakona o javnim nabavkama BiH ispoštovao time što je svoju odluku objavio na zvaničnom sajtu nabavljača, no time je tek omogućio mi pribavljanje ključnog dokaza njegove krivične odgovornosti i ništa više. Zeljković u stavri pokušava zloupotrebiti mogućnost iz člana 10. ovog zakona koji dozvoljava njegovo izuzeće u slučaju postojanja posebnih mjera sigurnosti prilikom izvršenje javne nabavke. I čuli smo brojna objašnjenja o bojazni da bi prilikom transportta pokretne bolnice drumskim saobraćajem neko mogao oteti "vrijednu opremu". Zato su nabavku poskupili za 400 000 maraka plaćanjem avio-prevoza.
No, jedno su nabavke čije izvršenje traži posebne mjere sigurnosti (npr. opasne hemijske supstance, eksplozivne materije i slično), a sasvim druga stvar je pitanje transporta nabavljene robe. Zakon o javnim nabavkama transport roba nije ni zahvatio obzirom da se tu primjenjuju drugi zakoni. Navod o izuzeću zakona "u skladu sa opštim mjerama zaštite" doista će morati objasniti istražnim organima - ako je takvu nebulozu moguće protumačiti. Narodski rečeno, Zeljković je ovom odlukom izvalio jednu običnu glupost, ali takvu da će zbog nje morati robijati. Znači, Branislav Zeljkovć je grubim kršenjem Zakona o javnim nabavkama BiH i zloupotrebom zaključka Republičkog štaba javnu nabavku vrijednu 4,287 miliona maraka dodijelio kompaniji Slavena Ristića, te novac avansno uplatio, a zauzvrat smo dobili nekakvu šatorčinu oko koje su jedno vrijeme pasle ovce.
Potonje je Ristić i to pokupio sa lica mjesta i odvezao u nepoznatom pravcu. Pojednostavljeno rečeno: za avansno uplaćenih 4,287 miliona maraka, plus 400 000 maraka troškova transporta, nabavljeno je NIŠTA. Zeljković je bukvalno "nabavio" šuplju priču i sebi krivični progon. Da ne ponavljam detalje ovog kriminala navedene u vezanom tekstu čiji link je postavljen na vrhu. U konačnici preostalo nam je i Zeljkovićevo ponašanje pravno okvalifikovati. Načelno možemo govoriti o krivičnom djelu "Nezakonito davanje pogodnosti privrednim subjektima" iz člana 325. Krivičnog zakona RS, gdje ovakav oblik pogodovanja u javnim nabavkama pravna struka nije zabilježila. Za ovo krivično djelo zaprijećena je kazna zatvora od jedne do pet godina i novčana kazna.
No, bila bi to loša poruka na planu generalne prevencije zbog tako blage maksimalne kazne. Zato se valja držati stare i provjerene ikriminacije "Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja" iz člana 315. KZ RS i njegovog stava 4. koji utvrđuje mnogo težu kaznu. Konkretno: za ovakve oblike javnih nabavki i štete po sredstva Republike Srpske propisana je kazna zatvora od tri do petnaest (15) godina. Miodrag Bajić odlično zna kakve procesne obaveze postoje za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora preko deset godina, a posebice oko sprečavanja bjekstva, uništavanja dokaza ili uticaja na svjedoke. Pojednostavljeno rečeno Bajić je već trebao izdati nalog za lišenje slobode Zeljkovića i Ristića, a potom i zatražiti njihova pritvaranja. Dok još nismo potegli pitanje Bajićeve krivične odgovornosti zbog propuštanja dužnih radnji na planu pokretanja istrage.
Za kraj moram se vratiti na nedavna bulažnjenja Milana Tegeltije oko pojma "osnov sumnje", a pomenuta u uvodnom dijelu ovog teksta. Mislim da mogu prilično precizno (iz glave) citirati svog uvaženog profesora Miodraga Simovića, koji kaže: Osnov sumnje postoji kada tužilac ili ovlašteno službeno lice dođe do dokaza i saznanja, kakve može dovesti u logičko-konstruktivnu vezu sa poznatim činjenicama i dokazima, te na osnovu stručnih znanja i iskustva procijeni da je počinjeno krivično djelo.". Znači, taj famozni "osnov sumnje" svodi se na procjenu tužioca ili inspektora da određena radnja predstavlja krivično djelo, pri čemu valja naglasiti kako je u pitanju vrlo nizak stepen vjerovatnoće da je doista počinjeno krivično djelo ili da je neko lice počinilac. Jedna ovakva javna objava dovolja je Miodragu Bajiću za utvrđivanje postojanja "osnova sumnje", a potom i provođenje službenih radnji upravljenih ka postizanju višeg stepena vjerovatnoće koji nazivamo "osnovana sumnja".
Na dva dokumenta preuzeta sa sajtova institucija zasnovao sam i obrazložio "osnov sumnje" da su Branislav Zeljković i Slaven Ristić počinili navedena krivična djela i to uz minimum navođenja opšte znanih činjenica i podataka. Na drugoj strani Bajiću je dostavljena poprilična dokumentacija i ima mnogo jače istraživačke resurse od jednog blogera, no hapšenja i formalne istrage očigledno izostaju. Zato i javno tvrdim kako je u ovoj stvari njegov zadatak zataškavanje kriminala i izvrdavanje pokretanja istrage, kako i u brojnim ranijim režimskim lopovijama.
Ukoliko ova objava nije dovoljna za hapšenje Zeljkovića već za dan-dva slijede dokazi "nabavki ničega" preko turističke agencije. Već sam ih prikupio i obradio, a idu u posebnom tekstu samo zbog preobimnosti sadržaja. Ili da Bajiću omogućim dovoljno vremena za poduzimanje službenih aktivnosti prije negoli ovako javno okončam kompletnu istragu režimskog kriminala?! Nastavlja se... (Prenosimo s autorovog bloga)
slobodna-bosna.ba