Tek danas je zatvorena kompanija u kojoj je radila žena koja je sinoć preminula na Ilidži.

 Njena smrt je uznemirila javnost u BiH s obzirom da je na koronavirus testirana tek nakon smrti, iako je danima prije imala sve simptome.        Cijeli slučaj je na društvenim mrežama prokomentirala Dženana Karup Druško, urednica portala Avangarda.ba.

Njen status objavljen na Facebooku prenosimo u cijelosti:

- Kao savjesna građanka koja poštuje sve preporuke i mjere zabrane, imam nekoliko pitanja, ili je i to zabranjeno postavljati u izolaciji?

1. Mediji su objavili da je umrla starica na Ilidži. Po čijim kriterijima je žena od 52 godine starica? Onih koji tvrde da umiru od korone samo stariji?

2. Kako u ovakvom trenutku kad je bitna svaka informacija portparol domova zdravlja može izaći i reći "pretpostavka" je da se javila svojoj ambulanti u Hrasnici? Zar nije upravo njegov posao da zna.

3. Ako je tačno da je žena nekoliko puta išla kod doktora i da nije testirana, zašto? Informacija Aide Pilav da imamo dovoljno tekstova ništa ne znači nakon što kaže da je umrla žena od koronavirusa i da nije uopće testirana, a onda pređe preko toga i govori o mjerama prevencije? Testiranje je izvršeno nakon što je umrla.

4. Šta znače preventivne mjere ako imamo slučaj da je umrla žena koja, iako je tražila, nije dobila medicinsku pomoć?

5. Kako obični građani da prepoznaju simtome koronavirusa ako to ne znaju i ne mogu ljekari koji se sretnu s tim?

Ne znam da li je nešto zakazalo u slučaju ove nesretne žene, ali je činjenica da neodostaje informacija oko toga što je dovelo do velikog uznemiravanja javnosti čemu svjedoče vrlo ozbiljne rasprave pa i sukobi na društvenim mrežema.

Uvedene su mjere, koje su po meni na granici s represijom, ali vidim da mnogi to podržavaju, pa onda ćutim i pridržavam se i sama, da stariji od 65 godina ne mogu izlaziti. Ko će im baciti smeće, kupiti hljeb... da li smo baš sve organizirali, kako kažemo, i da li svako ima nekog ko će mu se naći? Ne mislim, pogotovo s obzirom na broj starih ljudi čija su djeca vani.

Zatvorili smo i mlade do 18 godina. Moram biti cinik pa primjetiti da smo jedina zemlja osim Srbije koja je uvela policijski sat, a i tu smo "bolji" od njih, njihov počinje tek od 20, a naš od 18 sati.

Naravno da treba poštovati mjere zabrane, zaštititi sebe i najbliže, ali to podrazumijeva da onda oni koji to uvode, znaju šta rade i rade svoj posao. Sve te hiljade testova i uvedene mjere ne znam šta znače nakon ovog slučaja u Hrasnici: žena je radila i išla kod doktora kad su se pojavili simptomi. I umrla. Ovo bi moralo dovesti do neke reakcije, ali mi nažalost i dalje samo slušamo o prevenciji i kaznama za one koji to ne poštuju.

Danima se raspravlja o objavljivanju imena onih koji ne poštuju izolaciju, pa i bolesnih. Iznenadjena sam koliko je ljudi bilo za. Dok nije reagirala nadležna agencija i saopćila da se to ne može raditi.

Ljudi su zatvoreni po kućama, u našim slučajevima su to uglavnom stanovi, dakle kutije. Da li iko sad brine o mentalnom zdravlju tih ljudi? Zatvorenost stvara pritisak i vremenom će početi dovoditi do pucanja, pogotovo ako to prate represivne mjere.

Jedan od načina da građani sve prebrode je da imaju informacije koliko je to dobro, dakle da znaju sve o tome kako je došlo do slučaja u Hrasnici i da li je zbog toga neko odgovarao, a ne da dobijaju ovako hladno obraćanje kao što je bilo od Aide Pilav.

Sjećam se dobro rata i kad su "važni" pojedinci počeli hodati s akreditacijama. Niko od njih nije imao koristi, osim oni sami.

Ako oni koji donose odluke žele da se poštuju onda moraju imati i odgovornost prema tim ljudima. U Sarajevu je tako mali broj zaraženih da se može pratiti i znati sve o tim slučajevima.

Uz rizik da sad budem napadnuta, moram reći da stariji od 65 i mlađi od 18 moraju imati bar neka prava jer niko ne zna koliko će ovo potrajati. Slažem se s onim koji kažu da se ne može sve blokirati, jer ne radi se o dan-dva, ljudi imaju svoje potrebe, hronični bolesnici moraju po lijekove, nemaju dovoljno brašna u kućama a ne mogu po hljeb, brašna nema u prodavnicama... Mislili li neko da su penzioneri od svojih penzija mogli napraviti sebi luksuzne zalihe?

Ponavljam sve poštujem, ali ja ne spadam u rizične grupe, bar nisam dok nije umrla žena iz Hrasnice kad sam sazna da sam i sama starica. Mogu izlaziti preko dana i nikad mi nije dosadno u kući. Sve mogu raditi sa svog laptopa, ali razmislimo malo o velikom broju onih koji nisu u toj situaciji. Zatvoriti nekog u kući znači i neke druge mjere. Zaštita od koronavirusa znači da liječimo one koji su bolesni a ne da ih pustimo da umru. Ne može biti da niko nije kriv za to, dok se građanima i dalje prijeti raznim kaznama. I naređuje: sjedite u kućama, a da to nije pratilo niz drugih mjera neophodnih da život funkcionira.    (Vijesti.ba)