Podatak koji je Savez samostalnih sindikata BiH objavio da je potrošačka korpa u BiH postala za čak 88 KM skuplja u februaru
u odnosu na januar mjesec, te da sada iznosi 2.053,36 KM ... više je nego dovoljan pokazatelj da je ekonomski opstanak četvoročlane porodice u BiH za većinu njenih građana nemoguća misija. Kazao je ovo za Vijesti.ba politički analitičar Denis Čarkadžić. Jer, dodaje on, ni dvije prosječne plate koje iznose cca 950 KM nisu dakle dovoljne ni za one najosnovnije stvari u cilju održavanja svojih golih životnih funkcija- na hranu, vodu, higijenu, odjeću, stanovanje, prijevoz, komunalije...
„Kada se ovome doda da je prosječna plata u tzv. realnom sektoru, u zavisnsti od branše, između 650 i 750 KM, a o hiljadama radnika na minimalcu da i ne govorimo, uz nepredviđene troškove kojih svaki mjesec ima i za koje se novac mora stvoriti, zaduživanje je jedina opcija“, kaže Čarkadžić. On dodaje da to naravno ima svoje limite u svakom smislu, te pritisak na porodice, ne samo u ekonomskom već i psihološkom smislu postaje apsolutno neizdrživ, te se većina radnika, ali i mladih, nezaposlenih ljudi u BiH s pravom pita zašto raditi u BiH ako od svog rada ne mogu normalno živjeti, gjde odlazak je postaje jedina opcija.
„Dakle, iz BiH se odlazi ne zato što je negdje bolje, već zato što je ovdje u svakom smislu postaje neizdrživo. Prve posljedice već se osjećaju jer ljudi sve češće odbijaju da rade za plate koje od kojih ne mogu živjeti, i gdje se realan problem nedostatka radne snage već nadvio nad poslodavce. Nakon što je Zakon o useljavanju stručne radne snage u Njemačkoj stupio na snagu, uvjeren sam da bi u veoma bliskoj budućnosti tržište rada u BiH moglo doživjeti potpuni kolaps, jer ključni problem neće biti ponuda posla, već nedostatak radne snage što će imati nesagledive posljedice za privredu i budžete“, smatra Čarkadžić.
Na kraju, zaključuje Denis Čarkadžić, paradoks je da političke elite koje svoju moć u najvećoj mjeri crpe iz tih istih budžeta ne čine ništa da se obezbijede uslovi za bolje plate, te bi na kraju priče i one mogle platiti cijenu svega. Analitičar Almir Terzić kaže da političari sve krize koriste za prikrivanje vlastitog nerada. "Vještački izazvane političke krize na razini države Bosne i Hercegovine, ali i Federacije BiH političari vješto koriste kako bi se međusobno optuživali za opstrukcije, a u biti oni na taj način pokušavaju prikriti vlastiti nerad u korist građana BiH, kao i skrenuti pažnju sa stvarnih problema, a među njima samo jedno je povećanje troškova života", kaže Terzić.
On dodaje da nam u narednom periodu prijeti produbljivanje siromaštva u Bosni i Hercegovini. "Još od prošle godine zbog loših političkih odnosa u BiH, a među kojima su svakako i neriješena pitanja sa susjedima, dovela su do pada izvoza iz BiH čime je povećan vanjskotrgovinski deficit BiH. Kada se tome doda nizak stepen priliva stranih investicija jasno je da je ekonomski rast u BiH gotovo neprimjetan", kaže on.
Terzić smatra kako će nnas astavak ovakve politike sasvim sigurno odvesti u još veće siromaštvo.
"To prvenstveno i zbog činjenice da sve više građana, posebno radno sposobnih napušta Bosnu i Hercegovinu. Takav odnos odliva radne snage, a povećanja broja korisnika socijalnih davanja, opterećenja budžeta, kao i povećanja broja penzionera neminovno će dovesti do još većeg općeg siromaštva u društvu. Ako se pri tome ima na umu da se u BiH šire uslužne, a zatvaraju proizvodne djelatnosti jasno je da je ekonomski napredak nešto o čemu se u BiH u narednom periodu može samo sanjati. Istovremeno, kriminal i korupcija koji su jači od države uništavaju i ekonomski napredak. Niko od ozbiljnih investitora neće ulagati svoj kapital u sredine gdje nema vladavine prava, odnosno gdje je prisutna anarhija i gdje se za opstanak djelovanja vrši reketiranje", smatra naš sagovornik.
Terzić je mišljenja da se u takvoj konstalaciji može očekivati da će tajkuni biti sve jači, a narod i radnici sve siromašniji. "Stvara se feudalno društvo koje će u budućnosti u potpunosti pokoriti BiH. Ekonosmko-socijalna vijeća, sindikati, udruženja poslodavaca, privrednika, niko ne radi u interesu zaštite osnovne baze razvoja - radnika! U BiH je nažalost već odavno prestala potreba za obilježavanjem 1. maja kao "Praznika rada", jer u BiH su radnici, ali i cjelokupno društvo porobljeni. Mnogi će kao jedini spas iz opće apatije i haosa u koje je zapalo bh. društvo i dalje vidjeti u Njemačkoj ili nekoj drugoj evropskoj zemlji", zaključuje Almir Terzić. (Vijesti.ba)