Dijalogom se suzbijaju predrasude, ali potreban je razum koji će se bazirati na realpolitičkim suodnosima. U tom smislu,
niko od Milanovića neće tražiti da odustane od hrvatstva i hrvatskih interesa sve dok ono nije posvađano s granicama suverene Bosne i Hercegovine. Dijalog do sada nije bio moguć jer su dijelovi države BiH posvajani, a Bošnjaci sustavno ignorirani, uvjetovani nerealnim ultimatumima, neopravdano i neistinito etiketirani i prozivani.Republika Hrvatska ušla je u novu godinu s novim predsjednikom koji će tu dužnost obnašati idućih 5 godina. U drugom krugu predsjedničkih izbora održanih 5. januara bivši premijer Republike Hrvatske i bivši predsjednik SDP-a Hrvatske Zoran Milanović pobijedio je s 52,70% osvojenih glasova dosadašnju predsjednicu i kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar Kitarović, koja je sa 47,30 % glasova ostala bez još jednog mandata.Ipak, Zoran Milanović prošao je trnovit put do trijumfa jer od objave kandidature u junu prošle godine niti u jednom trenutku, sve do okončanja prvog kruga izbora, nije prema anketama i istraživanjima javnog mnijenja bio u prednosti. Takav trend preokrenuo se 22. decembra, kada je Zoran Milanović u prvom krugu izbora osvojio najveći broj glasova (29,55 %), ispred Kolinde Grabar Kitarović (26,65%) i Miroslava Škore (24,45%), te pokazao da je u ozbiljnoj trci za pobjedu. Upravo Miroslava Škoru mnogi krive za poraz Grabar Kitarović jer je svojim ekstremno desnim stavovima uzeo veliki dio birača u prvom krugu, a zatim u drugom krugu pozvao birače na poništavanje glasačkih listića, odnosno indirektno na apstinenciju, što se i dogodilo u Slavoniji, koja je već 30 godina slovila kao HDZ-ova utvrda.
Škoru je i Andrej Plenković, premijer i predsjednik Vlade RH, u izbornoj noći optužio da je svojom kandidaturom onemogućio pobjedu Kolinde Grabar Kitarović. Kako god bilo, Plenkoviću predstoje teški dani jer ga na proljeće očekuju unutarstranački izbori na kojima će se teško izboriti za novi mandat predsjednika HDZ-a. Nakon loših rezultata na izborima za EU parlament, izgubio je i predsjedničke izbore, a veliki dio članstva HDZ-a nezadovoljan je zbog njegovog skretanja “ulijevo”. Da je tome tako, pokazuju i izjave Mire Kovača i Milijana Brkića odmah nakon objave rezultata koji su išli u smjeru “da nešto treba mijenjati”. Tačnije, ne nešto, već nekoga, a to je Andrej Plenković, tako barem smatra dobar dio utjecajnih HDZ-ovaca koji se ne libe gurnuti predsjednika niz stepenice ako vide da prijeti gubitak vlasti. Prisjetimo se Karamarka i Kosorice kao ilustrativnih primjera, a Plenković je upravo izgubio Pantovčak i ide prema tome da ostane i bez Banskih dvora, što u HDZ-u alarmira zvonom za uzbunu.Međutim, ništa ne umanjuje sjaj Milanovićeve pobjede. Od početka kampanje vidjelo se da ima strategiju i jasnu viziju. Jedan od ključnih događaja u osvajanju predsjedničkog mandata bilo je okupljanje ljevice. Milanović je, naime, objedinio podršku svih značajnih i manje značajnih stranaka na ljevici i lijevom centru, time spriječivši mogućnost dobivanja protukandidata s tog spektra i raspršivanja glasova. Unatoč tome što nije imao program, slao je jasne i kvalitetne poruke, upravo onakve kakve je hrvatsko društvo htjelo čuti nakon godina podjela i društvenih tenzija. Pozivao je na okupljanje, ali ne floskulama o jedinstvu i zajedništvu već poštivanjem drugih i drugačijih.
Veliku ulogu odigrala su i sučeljavanja održana između Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović, u kojima je Milanović pokazao dominaciju nad svojom protukandidatkinjom. Grabar Kitarović je u drugi krug izbora ušla s teretom medijskih gafova koje je višekratno ponavljala u prvom krugu izbora i koji su joj nesumnjivo naštetili. Milanović je nametnuo temu korupcije te je uspio navesti Grabar Kitarović da se zaplete u postavljenu zamku, pritom iznoseći jasnije, preciznije i bolje argumentirane stavove. Grabar Kitarović topila se u moru svojih gafova i neopreznih izjava koje su joj odnosile dragocjene glasove, a poruke koje je slala zvučale su neuvjerljivo i štreberski naučene napamet.Milanović je uspio pokazati da je sazrio upravo zato jer je ostavljao dojam da je od stranačkog političkog takmaca evoluirao u državničku figuru. Primjerice, u prvoj debati na RTL-u cijela Hrvatska sprdala se s Milanovićem zbog prekomjernog šmrcanja, što je za gledaoce bilo veoma iritantno iako je ponavljao da je prehlađen. Nakon dva dana, u novom krugu debate Milanović je usred emisije vadio maramicu i sa strane ispuhivao nos. Iako veoma banalan detalj, ali pokazuje njegovu zrelost koje nije bilo dok je bio premijer. Neki stari Milanović vjerovatno bi krenuo u obračun sa svima koji su ga ismijavali, a ovaj put prihvatio je kritiku i postupio po savjetu.
S druge strane, pomogla mu je situacija nakon debate na HRT-u, kada ga je verbalno napao savjetnik predsjednice Tomislav Madžar, koji je pritom u rukama nosio kičastu žensku torbu za plažu. Milanović je dostojanstveno reagirao te se istom loptica javnog ismijavanja prebacila na stranu Kolinde Grabar Kitarović. Da se “vrag krije u detaljima”, pokazali su i događaji nakon verbalnog ispada neuravnoteženog savjetnika, kada su “procurile” fotografije kako Madžar prije kandidatskog sučeljavanja iz ženske torbe za plažu Kolindi vadi osvježavajuća pića. Ova nesmotrenost (ili bizarnost) pokazala se vrlo loša za PR Kolinde Grabar Kitarović i priskrbila joj je novi krug žestokog ismijavanja po društvenim mrežama, a Milanovićev tim mogao je zadovoljno trljati ruke nakon ovog neočekivanog dobitka. Također, na biračkom mjestu prilikom glasanja Milanović je napadnut od prolaznika koji ga je nazivao “komunjarom” i vrijeđao ga nekoliko minuta ispred supruge i novinara. Milanović je ponovo pokazao smirenost i reagirao džentlmenski.Zoran Milanović će narednih pet godina biti na čelu Republike Hrvatske, a bit će u prilici da u velikoj mjeri relaksira odnose između Hrvata i Bošnjaka, a zatim i državničke odnose između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Milanović, naravno, neće mijenjati odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH, a njihov će prosperitet i ravnopravnost biti i dalje jedna od osnovnih vanjskopolitičkih tema kada je riječ o odnosima dvije države. No, bitno je reći vanjskopolitičkih, jer HDZ s obje strane Save ovo pitanje pokušava promatrati na način problema koji se rješava unutar jedne zemlje, stvarajući stalnu sablazan miješanja u unutardržavna pitanja suverene Bosne i Hercegovine. Grabar Kitarović i politika oba HDZ-a, začinjena subverzivnim šurovanjem Dodika i Čovića, poželjeli su izbrisati granice između dvije države, što je postavilo odnose Hrvata i Bošnjaka u incidentan suodnos. Činjenica jeste da ni nevjerovatan odaziv Hrvata u BiH u drugom krugu izbora, kada su gotovo aklamacijom glasali za Grabar Kitarović, nije pomogla HDZ-u u ostvarivanju željenog cilja.
Ovo upućuje na potrebu da se vodi principijelna politika koja neće biti vođena dvostrukim standardima u kojima se, s jedne strane, zaklinje u poštivanje suverenosti BiH, a s druge strane se Hercegovinu i njene glasače smatra neodvojivim dijelom Republike Hrvatske. Uostalom, Hrvati u BiH tvrde da im predsjednika bira bošnjačka većina i da je riječ o nelegitimnom Hrvatu, a s druge strane, masovno podržavaju kandidata koji se bira u susjednoj državi, što mnoge Hrvate u Hrvatskoj beskrajno iritira.Stoga, kada govorimo o odnosima Hrvata i Bošnjaka, onda treba reći da Zoran Milanović ima historijsku šansu da potakne njihovo stabiliziranje kroz neminovni dijalog, upravo jer nije opterećen utegom koju nameće HDZ BiH. Postoje i oni koji tako ne misle zbog ranijih izjava Milanovića iz kampanje 2015. godine, ali i stavova izgovorenih u debatama s Grabar Kitarović. Međutim, Bošnjaci moraju biti svjesni da će se teško naći strani političar koji će im “ići niz dlaku”, te da je potrebno aktivno, kroz diplomaciju, mijenjati ustaljene percepcije stvorene na temeljima predrasuda o muslimanima i islamu. I zato, umjesto trošenja vremena na upiranje prstom i reakcije obojene emocijama, potrebno je voditi proaktivnu politiku dijaloga.
Dijalogom se suzbijaju predrasude, ali potreban je razum koji će se bazirati na realpolitičkim suodnosima. U tom smislu, niko od Milanovića neće tražiti da odustane od hrvatstva i hrvatskih interesa sve dok ono nije posvađano s granicama suverene Bosne i Hercegovine. Dijalog do sada nije bio moguć jer su dijelovi države BiH posvajani, a Bošnjaci sustavno ignorirani, uvjetovani nerealnim ultimatumima, neopravdano i neistinito etiketirani i prozivani. Došlo je vrijeme da se odnosi Hrvata i Bošnjaka pomiču prema naprijed, na zadovoljstvo i jednih i drugih, a za to treba mudrosti i strpljenja, za početak pružajući ruku i nudeći razgovor. Ono što je sigurno, što je ujedno putokaz svakome u boljem razumijevanju mentaliteta jednog naroda i njegovog liderstva, Bošnjaci nikada nisu ignorirali srdačnost komšiluka i ruku koja je pružena u imeprijateljstva.
Piše: Armin HODŽIĆ stav.ba