"U napadima na visokog predstavnika približili su se rusko-srpskom svetu,

SAD proglašavaju neprijateljima BiH, protiv su sekularizma, a Schmidt im služi kao. Komšić je u svom izlaganju branio poteze visokog predstavnika Christiana Schmidta i njegove poteze, i nametanja izmjena Izbornog zakona, pri tome je rehabilitirao Dragana Čovića i HDZ BiH, navodeći da su se poslije 20 godina saradnje sa srpskim nacionalizmom konačno distancirali od toga i zauzeli proevropski kurs. 

Član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i učesnik mirovnih pregovora 90-ih godina Ivo Komšić učestvovao je na konferenciji "IGES 2023.: Strateško partnerstvo BiH - Euroatlantski svijet" koja je održana danas u Sarajevu i tom prilikom iznio je teške kvalifikacije na račun Stranke demokratske akcije, pri tome rehabilitujući Dragana Čovića i HDZ i prikazujući ih kao prozapadne. 

Komšić je u svom izlaganju branio poteze visokog predstavnika Christiana Schmidta za kojeg smatra da je "bonskim ovlastima resetirao bh. entitet Federacija BiH na fabričke postavke iz 1994. godine što će omogućiti snažniji bošnjačko-hrvatski savez protiv rusko-srpskog sveta".

Njegovo izlaganje prenosimo u cjelosti:

Nažalost, BiH još nema jasnu, nedvosmislenu i čvrstu politiku budućnosti, niti postoje čvrsti vanjski mehanizmi koji osiguravaju tu budućnost. Situacija u našoj državi je slična onoj s kraja 1993.  i početka 1994. godine. To je bilo vrijeme tzv. mirovnih pregovora o BiH koje je vodila EU i koji su išli u smjeru podjele BiH na tri nacionalne države - "Unija tri republike". Tada smo izašli s novom strategijom koja je spasila našu državu od podjele i koju je prihvatila tadašnja američka administracija. Organizirala je Washingtonske pregovore i postignut je sporazum koji je omogućio prekid oružanih sukoba između Armije RBiH i HVO-a, kasnije Splitski sporazum, "Oluju" i konačno Daytonski sporazum. U Washingtonu nije nilo tzv. srpske delegacije jer Karadžić i Milošević nisu prihvaćali nikakve pregovore koji ne bi legalizirali Republiku Srpsku kao državu srpskog naroda na više od 60 posto teritorije BiH (toliko je tada Karadžić držao pod vojnom kontrolom). Tadašnji državni sekretar SAD-a gospodin Warren Christopher nam je rekao da je Federacija strateška osnovica američke politike prema Balkanu i BiH.

Idejom federalizacije države i bošnjačko-hrvatskim savezom se jedino mogao poraziti, i politički i vojnički Karadžić. To je bila strategija američke politike. 

Zašto je današnja politička situacija u BiH slična toj s početka 1994. godine i zašto su euroatlantske integracije strateška osnovica naše budućnosti?

Danas je u BiH etablirana politika "rusko-srpskog sveta" i ta politika je na djelu. U BiH gotovo da nema srpske stranke koja nije na toj strateškoj liniji. S druge strane, hrvatska i bošnjačka nacionalna politika, te politike građanskih nenacionalnih stranaka. Niti jedna od ovih politika nema kapacitete preusmjeriti srpsku politiku sa "rusko-srpskog sveta" na politiku euroatlantskog svijeta.

Posljednjih dvadesetak godina veliki remetilački faktor je bila politika HDZ-a BiH podržavana iz Zagreba. Ta politika je podržavala srpsku vladajuću politiku u BiH i u velikoj mjeri usmjerila bošnjačku politiku. Sjedne strane, u sjeni te hrvatsko-srpske koalicije, razvijala se nacionalistička bošnjačka politika, s druge strane građanska politika koja je bila objektivno stješnjena i marginalizirana između tri nacionalizma. Faktički, našom unutarnjom politikom srušena je američka strategija prema BiH zasnovana na snažnom hrvatsko-bošnjačkom političkom savezu kojim se mogla suprostaviti kakva-takva ravnoteža spram srpskog secesionizma. HDZ je čvrsto stajao uz srpski nacionalizam, SDA je u pozadini tog saveza radila na stvaranju uvjeta za bošnjački nacionalni entitet u Federaciji BiH. 

Politike su se kretale u smjeru tri nacionalne države u BiH, suprotno američkoj strategiji iz Washingtona koja je vremenom dopunjena evropskom politikom i euroatlantskim integracijama. U takvoj situaciji međunarodna zajednica šalje u BiH novog visokog predstavnika s mandatom koji je dobio Daytonskim sporazumom i s jasnom namjerom da se politike u BiH moraju preusmjeriti. Veliki utjecaj na to imala je ruska agresija na Ukrajinu koja je s "rusko-srpskog sveta" skinula veo obične političke floskule i učinila je ozbiljnom prijetnjom za BiH i cijeli balkanski region. Novi visoki predstavnik, gospodin Christian Schmidt, svojim odlukama učinio je ispraznim pregovore o izbornom zakonu koji je trebao legalizirati dva entiteta u Federaciji BiH, prekinuo blokadu federalnih institucija, primorao ih na popunu Ustavnog suda Federacije, osigurao izbore i konačno donio odluke koje deblokiraju formiranje izvršnih organa Federacije BiH. Faktički, on je ponovo stvorio uvjete za nastavak američke strateške politike u BiH koja je zacrtana davne 1994. godine. Svojim odlukama visoki predstavnik je domaće političke aktere istjerao na čistac: da li su za "rusko-srpski svet", za nacionlne države u BiH ili za euroatlantski svijet. Izjašnjavanje nije bilo neposredno nego posredno, preko odnosa prema njemu i njegovoj funkciji. Nije iznenađenje odgovor srpskih stranaka iz BiH prema njemu jer one slijede rusko-srpski stav: "visoki predstavnik je nelegalan i nepoželjan u BiH". Iznenađenje je hrvatski i bošnjački stav.

HDZ BiH je naglo napustio partnerstvo sa srpskim nacionalizmom i secesionizmom. Promijenena je retorika. Izbačeni su iz javnog diskursa 'legitimno predstavljanje', 'hrvatska izborna jedinica' i 'treći entitet'. S obzirom na njihovu dvadesetogodišnju politiku očito da je zaokret nastao pod pritiskom EU i hrvatske zvanične politike koja u ovoj situaciji mora slijediti svoju evropsku administraciju i interese NATO-a. U ovom zaokretu također je odlučnu ulogu odigrao visoki predstavnik koji je isposlovao pristupne pregovore za BiH i koji je insistirao na zaokretu u hrvatskoj politici. Tako su srpski nacionalisti izgubili snažnog partnera s kojim bi mogli blokirati državu.

Veliko iznenađenje je bošnjačka nacionalna politika koju vodi SDA. Ona se potpuno okrenula protiv visokog predstavnika i veoma opširnom kampanjom u BiH i izvan nje krenula u stvaranje nepodnošljivih uvjeta njegovoj djelatnosti u Sarajevu. U svojoj retorici koja se približila rusko-srpskoj, oni su otišli i dalje vrijeđajući i diskvalifikujući ga kao osobu. U njihovoj politici također se desio nagli zaokret: evropske društvene i kulturne vrijednosti, evropska demokratska tradicija, sekularnost i multietničnost se odbacuju, a SAD i njihovi saveznici se prikazuju kao neprijatelji. Christian Schmidt se koristi kao platforma za distanciranje od Evrope i SAD-a, za napadne na zvaničnike Republike Hrvatske i bh. Hrvate. Oni postaju temeljna smetnja u realizaciji te nove bošnjačke nacionalne politike koju vodi SDA.

S obzirom da BiH nema budućnost bez euroatlantskih integracija, i da je takva BiH danas potrebna i SAD-u i Velikoj Britaniji, i EU i NATO-u, neophodna je hitna konsolidacija unutrašnje politike. Nije izvjesno da će SDA izvršiti tu konsolidaciju. Našim strateškim partnerima ostaju na raspolaganju građanske stranke okupljene oko tzv. trojke ili osmorke i koje su zastupljene u federalnoj vladi, te strogo kontrolirani HDZ. Američka strategija iz Washingtona je provodiva samo sa konsolidacijom Federacije BiH i sa tim dvostrukim unutrašnjim pritiskom prema RS-u. Pri tome je nužno imati na umu da su OHR i visoki predstavnik ključne institucije za provođenje te strategije.  slobodna-bosna.ba