Mehdin Jakubović prvi put javno govori za neki medij o uzrocima,

posljedicama i epilogu, dvije godine nakon što su ga određeni mediji lažno optužili da je 11. jula 2015. godine u Potočarima bio glavni organizator navodnog pokušaja atentata na Aleksandra Vučića, tadašnjeg premijera, a sada predsjednika Srbije.

Inače, Mehdin Jakubović je čovjek koji je poznat i priznat ne samo na području bosanskog Podrinja i Bosne i Hercegovine, nego i u mnogim zemljama u kojima danas žive i rade Bošnjaci. Rodom je iz Srebrenice. Pripadnik Armije RBiH. Nosilac ratnog priznanja “Srebrni štit”. Preživio genocid u proboju iz Srebrenice 1995. godine. Nakon rata završio Fakultet političkih nauka u Sarajevu, Odsjek odbrane i sigurnosti. Na istom fakultetu stekao zvanje magistara politologije. Idejni je tvorac Udruženja “Prosvjetitelj – Muallim” Srebrenica koje je osnovano u Srebrenici 1993. godine. Penzionisani oficir Oružanih snaga BiH u činu majora. Porodičan i otac sedmero djece. Razgovarao: Alem Dedić

Preporod.info: Tokom službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (OS BiH) doživjeli ste mnoge, najblaže rečeno, neugodne situacije. Ono za što javnost zna i za što je najviše bila zainteresirana jesu napadi i monstruozne laži koje su dolazile iz Srbije i manjeg bosanskohercegovačkog entiteta da Vi stojite iza takozvanog pokušaja atentata na Aleksandra Vučića. Kako ste doživjeli sve te napade?

Jakubović: Odakle su sve dolazile te laži i spletke samo Bog zna, neću da prejudiciram, ali neke adrese su očite. Nerado govorim o ovoj temi, ona jako boli, jer ko isto ili nešto slično nije osjetio na svojoj koži ne zna šta to znači. Iskušenje je to veliko, ali i jedno veliko iskustvo i čeličenje ličnosti. S obzirom da sam javno prozvan u negativnom kontekstu i da je to odjeknulo u medijima, kako domaćim tako i regionalnim, nakon komentara i priča, sumnji i nagađanja, moja je dužnost kao vjernika, građanina Bosne i Hercegovine, donedavnog oficira OS BiH, te kao osnivača Udruženja “Prosvjetitelj” Srebrenica reagovati.

Sve što radim u životu, radim kao legalista, u skladu s postojećim zakonima ove države. Iako sam doživio i na koži osjetio golgotu Srebrenice, preživio genocid, ostao sam dostojanstven i civilizovan čovjek bez mržnje u sebi, ali bez dlake na jeziku ne libeći se da stvari nazovem pravim imenom.

Pozivam se na duh istine, tolerancije i međusobnog uvažavanja. Samo istinom, ma kakva ona bila i na koga se odnosila, može se doći do istinskog zajedničkog života na našim prostorima.

Prvi atak na moju ličnost bio je u OS BiH 2015/16. godinu, službena prijava zbog mog intervjua jednom portalu pod nazivom: Ratni put Mehdina Jakubovića, borca koji je preživio genocid u Srebrenici. Službena prijava protiv mene je bila zbog navodno jedne rečenice gdje pripadnici OS BiH nemaju pravo govoriti o aktivnostima OS BiH u medijima bez odobrenja Ministarstva odbrane. Radi se o rečenici koju je novinar, nakon moje priče, usputno naveo “Danas Mehdin ponovo, kao pripadnik Oružanih snaga BiH, svake godine obezbjeđuje ‘Marš mira’ kojim se prisjećamo puta kojim su prošli Podrinjici nakon pada Srebrenice do slobodne teritorije. Svake godine Mehdin iznova proživljava svoja tri ratna proboja od Bratunca do Tuzle, od Tuzle do Srebrenice i od Srebrenice do Tuzle”.

Međutim, glavni razlog je bio što govorim o genocidu i svi uspjesi na osvješćivanju omladine u historijskom, duhovnom, svjetovnom i svakom drugom korisnom smislu.

Anonimnom prijavom inspektoratu OS BiH 2019. godina sam okarekterisan kao radikalna osoba i ekstremista. U oba slučaja sam angažovao advokate, predstavnici Ministarstva odbrane i OS BiH su na sudu BiH posvjedočili da je uviđajna komisija u OS BiH ustanovila da je sve navedeno u anonimnim prijavama za majora Jakubovića irelevantno i da se radi o lažima, ali su zbog propisanih procedura morali provesti istragu. I kada se dokaže da je sve bila laž, nažalost, anonimni prijavitelji ne trpe nikakve posljedice niti se iko osvrće na iste. Kada su vidjeli da takvim prijavama u OS BiH ne mogu učiniti ništa, uslijedio je taj poznati linč u medijima 2020. godine kako sam ja glavni organizator atentata na Vučića 2015. godine.

Kako sam to doživio? Zamislite kako mi je bilo kada sam vidio da tu vijest na internetu čitaju moja djeca, porodica. Šta kazati komšijama, rodbini, prijateljima, kolegama? Bilo je to stavljanje mete na čelo i obilježavanje do kraja života.

Iako teško, podnio sam to bez straha i panike, kao vjernik, kao čestit građanin BiH, kao častan oficir, kao čovjek koji nema ni ratne ni postratne mrlje na svom imenu. Svjestan da je to iskušenje od Allaha koje me je samo učvrstilo, ojačalo i još više podiglo ugled u društvu. Na umu sam imao i riječi Ibn Tejmije: Moj džennet je u mojim prsima, prati me svugdje. Ako me zatvore, to mi je osama s Allahom. Ako me ubiju, to mi je šehadet. A ako me protjeraju, to mi je turizam na Allahovom putu.

Jakubović: Kao častan oficir, kao čovjek koji nema ni ratne ni postratne mrlje na svom imenu
Preporod.info: Nakon toga, medije koji su iskonstruisali sve te laži ste tužili, i koliko smo pratili, a i izvještavali smo o tome, redovno ste dobijali tužbe. Da li je gotova ta priča oko lažnih optužbi i navodnog atentata?

Jakubović: Još uvijek su moguće klevete i laži. Jer radili su to godinama, u kontinuitetu, na razne načine i moguće da će to i nastaviti. Prvo što sam uradio nakon tih laži jeste da sam se, preko advokata obratio ministarstvima odbrane i sigurnosti te Tužilaštvu BiH i stavio se na raspolaganje da se utvrdi činjenično stanje, istina. Nakon dvije godine pravne borbe i tužbi protiv određenih medija, istina i pravda su pobijedili.

Pravosnažne presude sam dobio protiv Novinske agencije Srna, Radio-televizije Republike Srpske (RTRS), Grape d.o.o. Banja Luka i osobe B.T.J. iz Banje Luke u čijem je vlasništvu portal Banjaluka.net koji je prvi objavio, očito naručenu lažnu vijest. Prvostepenu presudu na Osnovnom sudu u Bijeljini sam dobio i protiv fizičkog lica S. P. koji je lažnu vijest prenosio i komentarisao na Televiziji Happy u Srbiji. Okružni sud je poništio tu prvostepenu presudu i sada se taj predmet nalazi na Ustavnom sudu kojem sam podnio žalbu na poništenu prvostepenu presudu.

Važno je napomenuti da su određene kolege drugih nacionalnosti svjedočili i stali iza mene, dok je s druge strane bilo pojedinaca iz mog naroda koji su likovali i nanosili mi štetu. Iako je najveći broj prijatelja i poznanika stao iza mene, boli činjenica da su me pojedini od kojih sam očekivao podršku izbjegavali i zaobilazili. Oni koji su mi vjerovali i pomogli zahvalan sam im, a oni koji su likovali, odmagali i zaobilazili me, žalim ih. U nevolji se prijetelji prepoznaju.

Mnogo je pojedinaca i institucija koji su stali uz mene, moralno i materijalno u mojoj pravnoj borbi. Neizmjerno sam im zahvalan i nikada im to neću zaboraviti, ali ih ovdje neću spominjati iz sigurnosnih razloga. Javnost – narod je stao iza mene znajući moju prošlost i moj karakter.

Preporod.info: Mišljenja smo da ste iz dva razloga bili meta. Prvi jeste Vaš građanski aktivizam, osnivač ste i idejni vođa organizacije “Prosvjetitelj – Muallim” koju ste osnovali 1993. godine u Srebrenici, a koja je djelovala širom Bosne i Hercegovine, ali i bošnjačke dijaspore. Kako gledate na djelovanje “Prosvjetitelja” u proteklom periodu?

Jakubović: Vjerovatno je jedan od razloga taj, Udruženje Prosvjetitelj preko koga sam djelovao posljednjih 30 godina. To je ideja koja egzistira već 30 godina. Ideja koja ima rezultate iza sebe. Smatrao sam da u Srebrenici u periodu od 1993. do 1995., u tom najvećem živom logoru, gdje je, po podacima Civilne zaštite, u tom periodu bilo 42.700 duša, treba poduzimati nešto konkretno i raditi. Imao sam svega 22 godine, bili smo tada neformalna grupa u tom prostoru demilitarizovane zone UN-a gdje je nastala ideja Prosvjetitelja, a sada egzistira na nekoliko kontinenata. Nekoliko stotina članova udruženja od 11 do 25 godina su žrtve genocida u Srebrenici i ti šehidi su dio temelja Prosvjetitelja. Možda je sama situacija u kojoj su se nalazili članovi Udruženja, pa i ja sam, doprinijela uspjesima, jer su se članovi kalili na teškom ognju agresije i rata i svih nedaća što rat sa sobom nosi.

U teškim situacijama i nijet je čišći i iskreniji. Činio se veliki hajr u toku tih teških ratnih situacija i dove mazluma kojima smo činili hajr mogu biti sebeb opstanka jedne ideje, organizacije.

Krajem 2022. godine, nakon reorganizacije Udruženja, reaktivirali smo njegov rad. Osnovali smo novo pravno lice “BH Prosvjetitelj” sa sjedištem u Tuzli i ispostavom u Srebrenici. Novo udruženje je idejni nasljednik Udruženja “Prosvjetitelj” Srebrenica iz 1993. godine koje je egzistiralo do 2022. godine. U četvrtu deceniju postojanja i djelovanja ulazimo s novim imenom, a istom idejom.

Preporod.info: Drugi razlog jeste Vaša časna borba u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dobitnik ste ratnog priznanja “Srebreni štit”. Kako gledate, s ove discance, na Vaš ratni put?

Jakubović: Ponosan sam što sam bio pripadnik najčasnije i najhrabrije armije na svijetu, Armije RBiH.

Bio sam ratnik, ali bez mrlje na svom ratnom putu kada je u pitanju poštivanje pravila ratovanja. Jedan od više razloga pokušaja diskreditacije sigurno jeste i moj ratni put i to što sam preživio genocid i, što je najbitnije, što o tome pričam, govorim, podsjećam.

Optužba u medijima, između ostalog je bila i da sam poznat po tome kako obilazim Bosnu i Hercegovinu i dijasporu i obraćam se narodu, držim predavanja o radikalnom islamu i pozivam i druge u radikalni islam, a ustvari govorim o tome kako sam preživio genocid i o svim tim strahotama agresije na BiH, a to teško pada onima koji su počinili genocid.

Preporod.info: S obzirom da više niste pripadnik Oružanih snaga BiH, penzionisani ste nedavno, šta će biti Vaš fokus u narednom periodu?

Jakubović: Da, nisam više formalni pripadnik Oružanih snaga BiH, ali dok sam živ ostajem vojnik Bosne i Hercegovine, spreman u svakom pogledu da branim njen suverenitet i integritet u okviru zakonskih normi i moralnih načela.

Iza mene je period života od 52 godine. Svodim obračun sam sa sobom, kakav je moj odnos bio prema Allahu, drugima i samom sebi i dok sam živ da popravljam svoje odnose koliko je god moguće. Fokus je trenutno na pisanju knjige, neka vrsta autobiografije kojom ću hronološki ispričati o svom životu, a u cilju poruka i pouka za generacije koje dolaze. Prošao sam kroz teške periode i različita životna iskušenja od djetinjstva do sada i sigurno će to biti informativno štivo, interesantno za čitanje i, što je najvažnije, poučno.

Ako budem živ i zdrav, ako Bog da, svoje djelovanje ću svakako bazirati kroz “BH Prosvjetitelj”. U tom djelovanju prioritet je jačati i ukazivati na važnost naše dijaspore, jer je ne cijenimo dovoljno, moramo mijenjati taj odnos prema našoj dijaspori. Tu je djelovanje i u FBiH, ali prioritet svih prioriteta jesu naši ljudi u manjem entitetu, oni su heroji nad herojima. Naša dobra koordinacija u dijaspori, Federaciji i manjem entitetu i efikasno zajedničko djelovanje na najvažnijim pitanjima na sva tri pomenuta prostora je jedno od rješenja za uspjeh.

Intervju bih želio završiti riječima rahmetli Alije Izetbegovića: Priču o zaboravu slušali smo četrdeset godina. Taj film smo gledali. I šta je bio rezultat, što je slijedilo? Slijedio je genocid! Ništa nam nije pomoglo što smo skoro sve bili zaboravili, i svoju prošlost, i svoju vjeru, čak i svoje ime; osuđeni smo bili na uništenje. Tu grešku više nećemo ponoviti.

“…Bosna nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji na razmeđu svjetova, na velikoj granici između Istoka i Zapada. To je zemlja više vjera i nacija, pa stoga i zemlja tolerancije, gdje svako može da misli i vjeruje kako želi, gdje ne smije biti nasilja nad čovjekom i gdje neće biti nepravde. To je bio naš san o Bosni i samo takva Bosna može da postoji i opstane.”  (Preporod.info)   saff.ba