Selektor fudbalske reprezentacije Maroka Vahid Halilhodžić u intervjuu za N1 govorio je o mnogobrojnim temama.

Predstojećem baražu za SP, Veležu, NS BiH, Vici Zeljkoviću, Ivaylu Petevu i eventualnom preuzimanju klupe Zmajeva. 

Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih fudbalera i trenera priprema se u Maroku za baraž Svjetskog prvenstva, gdje želi ispisati stranice fudbalske historije kao prvi selektor na svijetu koji je odveo četiri različite selekcije na Mundijal.

Kako gledate na ovaj nesretni rat u Ukrajini, da li Vam budi subjektivna loša sjećanja?

Halilhodžić: “Normalno da to gledam i pratim sa velikim interesom. Nažalost takve slike sam doživio i lično u svom životu. Svakom normalnom čovjeku to teško pada. Stradanje civila i države. Ne mogu da shvatim da u 21. vijeku takva tragedija može da se desi. Čitav svijet je solidaran i toj državi se mora ipak pomoći na drugi način. Vraćajući slike rata koje sam ja proživio u Mostaru, te slike familija, žena i posebno djece. Plač i vrištanje, te slike se vraćaju i to je vrlo teško gledati”

Vaš komentar na sportske sankcije prema Rusiji i Bjelorusiji? Prvenstveno ono što su uradile FIFA i UEFA?

Halilhodžić: “Nažalost te sankcije su opravdane. Sport je društvena aktivnost u kojoj se ljudi druže, vesele, raduju i tuguju. Najveći gubitnici u svemu tome su sportisti Rusije”

Dvije utakmice 25. i 29. marta igrate protiv Konga baraž za SP, da li se slažete da su to najvažnije utakmice Vaše karijere? S obzirom na to da ako odvete Maroko u Katar postaćete prvi selektor koji je četiri različite selekcije odveo na Mundijal? Ima li treme pred ovakve mečeve nakon svih ovih godina i iskustva?

Halilhodžić: “Ima trema i mala neizvjesnost. Volio bih da napravim taj podvig. Za sada je sve u najboljem redu. Sve utakmice kvalifikacija smo dobili ubjedljivo. Stvorena je mlada grupa koja ima ambicije. U baražu nikad se ne zna. Prvi meč igramo na umjetnoj travi kod njih. Sve je drugačije kada mijenjate podlogu za igru. Mislim ipak da imamo kvalitet da izađemo kao pobjednici i da će se selekcije Maroka plasirati na SP”

Niste uspjeli otići do završnice u afričkom kupu nacija, zaustavio Vas je jedan od najboljih fudbalera današnjice Mohamed Salah. “Preživjeli” ste kritike zbog nepozivanja glavne zvijezde reprezentacije Maroka Hakima Ziyecha i ostali ste na klupi Marokanaca?

Halilhodžić: “Ma čuj nisam ja preživio, nije bilo nikakvih problema za moj ostanak. Bili smo tužni zbog tog ispadanja, jer je presudio taj individualni kvalitet jednog fudbalera. Mogli smo u regularnom dijelu postići gol pred kraj utakmice. Golman Egipta je odbranio. Treba shvatiti da je to mlada ekipa i veliki broj igrača prvi put učestvuje na tako velikom takmičenju. Imali smo nekoliko povrijeđenih igrača. Odigrali smo vrlo solidno. Ovo ćemo iskoristiti kao veliko iskustvo za napredak. Sada slijedi dobar ispit protiv Konga za ekipu koja ima finu budućnost. Narednih osam godina ovi momci mogu igrati zajedno jer su mladi i donijeti progres marokanskom fudbalu. A pojedinci koji ne poštuju nacionalnu ekipu, moraju shvatiti da nijedan igrač ne može biti iznad interesa nacionale ekipe. Ovako sam se ponašao svugdje gdje sam bio selektor. Svaka ekipa poslije mene je imala uspjeha, jer ja želim disciplinu i respekt koji mora imati svaki igrač prema reprezentaciji”

Izjavili ste nedavno da bh. reprezentacija ne treba da brine zbog odlaska iskusnih Džeke i Pjanića, jer smatrate da imamo kapacitet da iznjedrimo dobre reprezentativce? Ali šta je potrebno da BiH napravi selekciju koja će stvoriti kontinuitet i ponovo otići na jedno veliko takmičenje, kao 2014. godine sa Safetom Sušićem?

Halilhodžić: “Kada govorim o Bosni i Hercegovini to je moja domovina gdje sam rođen, tu ću vjerovatno i umrijeti. Meni je teško pričati o tome, jer sam nekoliko puta bio kontaktiran. Mnogi navijači BiH su ljuti zašto odbijam BiH. Ne odbijam ja, uvijek sam pomagao reprezentaciji BiH. Sjećam se jednom kada je bio Safet Sušić selektor bili su u teškoj finansijskoj situaciji. Pape mi je govorio da nemaju za toalet papira. Organizovao sam dvije velike turneje u Japan i Alžir i zaradili su puno novca. Ali ja to ne volim eksponirati. Odmah da vam kažem da biti selektor BiH nije lako. Prvenstveno zbog političke situacije. Vidite šta se dešava u državi kada pojedinci nastoje svim silama da razore državu i da je unište. Udovoljiti svim stranama u sportskom smislu je teško. Znam da ima puno uticaja politike na izbor igrača. U takvom kontekstu teško je raditi. Zbog toga ne mogu zamisliti da BiH ne može da igra u Banja Luci i Mostaru. To je za mene nezamislivo. To nikad ne bih mogao prihvatiti. Prvo što bih tražio kad postanem selektor jeste da igramo utakmicu u Banja Luci. A što se tiče igrača koji dolaze, ne trebamo strahovati, biće Džeka i Pjanića. Biće novih talenata. Treba napraviti povezanost za duži period. Ne može selektor za mjesec ili dva napraviti rezultate. Morate angažovati puno ljudi i bitna je atmosfera van terena za BiH. Bilo je selektora koji su otišli do baraža. Ali nije bilo ni sreće na kraju. Bez obzira ko bude tu ja ću uvijek biti uz reprezentaciju BiH”

Kada ste odlazili iz Pariza rekli ste sljedeće: “Ja sam slobodan i nezavisan čovjek. Ne pripadam nijednom lobiju, nijednoj partiji, religiji ni sekti. Sloboda se skupo plaća” da li se odgovor na moje prethodne pitanje za Vas krije u ovoj vašoj rečenici koju sam citirao?

Halilhodžić: “Ja sam malo ‘rebel’ ili kako se kod nas kaže. Nisam pripadao nikad nikome. Nikada nisam imao ni kao igrač ni trener, menadžera koji te “probija” i traži za tebe klubove. Ja sam u životu samo jednom glasao. I to za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Nikad više u životu nisam glasao, niti ću glasati. Moram u Francuskoj glasati jer imam obavezu što nosim francuski orden Legije časti. Ali i tamo uvijek ubacim prazan bijeli papirić bez odgovora. U mojoj familiji ima svih mogućih religija i ja se ne mogu opredijeliti. Moji roditelji su pravi muslimani. Klanjali su i išli u džamiju. I ja kad sam se ženio svojom današnjom suprugom, meni je otac rekao: ‘Ako je tebi dobro i meni je dobro’. Moja vizija čovječanstva je mnogo drugačija od ovih što stvaraju raznorazne podjele. Živim možda u utopijskom i idealističkom svijetu. Možda sam i subjektivan. Ali se neću mijenjati. U svijetu ima raznih uticaja. U Japanu sam platio cijenu neodlaska na SP iako sam odveo selekciju na Mundijal. Nisam dao da sponzori kroje tim jer su htjeli ubaciti dva svoja igrača u ekipu. U mojoj glavi više ništa se ne može mijenjati. Ja sam uvijek govorio. Prema Vahi ne možeš biti ravnodušan. Ili ga možeš obožavati ili ga možeš mrziti”

Nakon 33 godine Velež je izborio Evropu. Šta je Vama Velež?

Halilhodžić: “Velež je dio mene. Kada sam imao 18 godina moji roditelji su željeli da nastavim studije i postanem inženjer. Ali ja sam protiv mišljenja mojih roditelja odlučio se za fudbal. Mislim da nisam pogriješio jer mnogo sam napravio u ovom sportu. Jer sve što sam napravio imam zahvaljući tom dresu koji je iza vas. Moj najljepši trenutak u karijeri je definitivno kada sam sa klubom koji slavi ove godine 100 godina osvojio kup bivše države. Kad se sjetim kako su Mostar i Hercegovina to proslavili zaista prelijepa sjećanja. Velež je bio i ostao u mojim mislima. U kontaktu sam sa rukovodstvom kluba. Pomažem koliko mogu. Bio sam u vrijeme kada su pokušali da unište Velež, ali nisu računali da ima mnogo nas koji volimo taj klub. Bio sam sretan kada su ušli u evropsko takmičenje kao da sam i sam bio dio toga. Mislim da se treba dostojanstveno obilježiti 100 godina kluba jer je to simbol grada. I država BiH treba odlikovati Velež, jer malo je klubova koji se mogu pohvaliti sa takvom tradicijom. Velež vole ljudi širom svijeta ne samo u BiH. Taj klub okuplja ljude bez obzira na vjeru, religiju i naciju i želim mu još 100 uspješnih godina, jer malo je takvih klubova”

Hvala mnogo na razgovoru želimo Vam da ispišete nove stranice fudbalske historije.

Halilhodžić: “Pa čujte, ja ne znam koliko ću još zdravstveno, ali imam entuzijazam. Fudbal je moja pasija. Ja sam ovdje sam u Maroku. Dođem ujutro u 9 i ostanem do navečer do 7. Spadam u grupu privilegovanih ljudi što mogu da radim ovaj posao. Fudbal mi je donio mnogo radosti, bilo je i teških momenata, ali to je život. Ne znam kako sam preživio taj rat ali još sam živ. Jedan od mojih ciljeva sada jeste da odvedem i tu četvrtu reprezentaciju na SP. Što nijednom selektoru do sada nije uspjelo. Puno ljudi prati šta Vaha radi i ja im puno zahvaljujem. Jednog dana ću doći u tu Bosnu i Hercegovinu da pomažem fudbalu, kako sam i do sada pomagao. Ali prvo se nadam da ću uspješno završiti svoju misiju u Maroku”

(Vijesti.ba / N1)