Košarkaški reprezentativac BiH Jusuf Nurkić je u intervjuu za Večernji list govorio o svom djetinjstvu, početku karijere,

 boravku u Hrvatskoj te o dosadašnjoj NBA karijeri. Nurkić se trenutno oporavlja od povrede, a kada bi se mogao vratiti na parket, još uvijek ne zna i sve će se, pojašnjava, odvijati u dogovoru sa doktorima. – Slične povrede imali su Paul George i Gordon Hayward pa su pauzirali i po godinu dana. Kod Georgea je povreda bila malo teža jer mu je kost izašla van, a kod Haywarda je više bio zglob nego kost. Hvala Bogu, meni kod tog loma nije oštećen niti jedan živac, niti jedan mišić pa sam prošao najbolje moguće u takvim okolnostima – kazao je Nurkić. Krajem marta Nurkić je doživio tešku povredu. Pri jednom doskoku pukle su mu obje kosti potkoljenice (tibia i fibula) desne noge, ali čini se da oporavak ide jako dobro. Možda i brže nego što medicinska teorija za takve slučajeve predviđa. – Kad ne znaju oni od kuda sam ja – izjavio je bh. košarkaš. A Nurkić je iz Svojata, sela nedaleko od Tuzle. – To vam je selo od 400 kuća. Imao sam sjajno djetinjstvo, uz sve te neke seoske priče i bikove, krave, ovce… Imali smo stočarsku farmu, djed je imao bikove. Tako se preživljavalo. Farmerski hljeb je jako težak i to treba poštivati – kazao je Nurkić. Govoreći o svom rodnom selu, Nurkić ističe da tu žive njegovi ljudi te da su tu njegovi korijeni. – Ja to ne želim izbrisati niti imam potrebu da krijem. Međutim, ja sada tamo rijetko dođem, ali kada se igrački penzionišem, vjerujem da ću ondje biti više. Neki su me posljednji put vidjeli dok sam bio dijete, ni približno ovako visok, a sada je tu i brada pa me neki i ne prepoznaju – ispričao je Nurkić. Priča o tome kako je uopće počeo igrati košarku je gotovo pa filmska. Zapravo, ona je već prerasla u mit o tome kako je Jusufov otac Hariz, inače policajac, gromada od čovjeka od 209 cm, pretukao određen broj huligana (u ovoj legendi se ta brojka penje do 14) pa je to završilo i u novinama. Kada je to pročitao košarkaški menadžer Enes Trnovčević odmah se zaputio do Hariza Nurkića da ga pita ima li sina. – Iako ja dotad nikad košarkašku loptu nisam držao u rukama, čovjek je pao s neba i počeo pričati mom ocu i meni kako ću ja biti NBA igrač. Čovjek je počeo pričati bajke, cijela Bosna se smijala, a neki su i rekli da nisam talentiran i da probam sa školom. Međutim, taj čovjek je imao nešto. Kao da je bio vidovit. Ja vjerujem u sudbinu. On je moj doživotni menadžer – kazao je Nurkić. Govoreći o periodu u Cedeviti, odnosno samom početku karijere kada ga je trenutao Aco Petrović, Nurkić ističe da je bivši selektor košarkaške reprezentacije BiH bio fer. – Cijenim iskrene trenere koji imaju drugačiju viziju pa puste igrača na kojeg ne računa. Rekao sam mu da vidim da on za mene nema prostora i pitao da li bih mogao ići negdje na posudbu. On je rekao nađi si klub i ja sam otišao u Zadar. Zanimljivo je da je u tom trenutku opcija bio i Široki, ali tamo su rekli da musliman za taj klub nije nikad igrao, a niti da neće. Međutim, meni je u Zadru bilo super. Beskrajno sam zahvalan treneru Nazoru i cijelom gradu. I danas kada dođem dolje, ja se osjećam posebno. To mi je bio najljepši period u karijeri – tvrdi Nurkić.        omlaca.blogspot