Mirsad Ramić je napustio Švicarsku i vratio se u rodni Prijedor 2000.

 godine gdje je osnovao kompaniju “Cromex”, koja danas zapošljava 60 radnika.Pedesetjednogodišnji Ramić je u gradu na Sani završio mašinsku školu, nakon školovanja je radio u Sloveniji, a potom otišao u Švicarsku, gdje je radio 13 godina. U rodni grad se vratio 2.000 godine, a razlog su bila djeca. Imam troje djece. Želio sam da se ovdje obrazuju i školuju, a ukoliko izraze želju da nastave školovanje u inostranstvu, mogu da se vrate. Moja kćerka studira tamo, ali želi da se nakon završenog školovanja vrati u Prijedor – ističe Ramić i navodi da je nakon Švicarske prvo živio u Sanskom Mostu te da je tamo pomalo radio, a povratkom u Prijedor je 2004. godine osnovao zanatsku radionicu pa nakon četiri godine i društvo ograničene odgovornosti “Cromex”.

Kompanija se bavi laserskim rezanjem, savijanjem limova i cijevi, 3D savijanjem cijevi, praškastim farbanjem, CO2 i argonskim varenjem, planiranjem, razvojem, montažom i provjerom metalnih konstrukcija, inox ograda i ostalih proizvoda od inoxa. Upravo ova kompanija je bila inicijator uvođenja novog obrazovnog profila pa je prije dvije godine u Mašinskoj školi uveden smjer “CNC operater”. U želji da imamo što više kvalificiranih radnika obezbjedili smo prostorije i postigli saradnju s Mašinskom školom u Prijedoru, a učenici koji žele dobiti posao kod nas, idu još šest mjeseci na dodatnu obuku. Mašine su jako skupe i ne možemo ništa prepustiti slučaju – navodi Ramić i dodaje da su rastom firme morali kupiti i veći poslovni prostor.Programske mašine koje koriste u radu su uglavnom nove, a kako navodi Ramić, za rukovanje je potreban stručan i osposobljen kadar.

– Zbog toga smo postigli saradnju sa školom i uložili sredstva u tehničke prostorije, gdje se svršeni mašinski tehničari, ukoliko žele, uz stručnu pomoć profesora edukuju još šest mjeseci. Potom, ako izraze želju, dolaze na dodatnu obuku kod nas i mogu dobiti posao. Možda to sve i nije bio naš zadatak, ali je činjenica da imamo obrazovni sistem iz kojeg učenici izlaze s nedovoljnim znanjem, pogotovo u praktičnom dijelu nastave. Kod nas se još uvijek misli da tehničar ne treba poznavati rad na programskim mašinama, da ne treba biti umrežen u direktnu proizvodnju, a upravo današnje tržište treba takav kadar – govori Ramić o realnim problemima.On kazuje kako u zakonu još uvijek stoji da mašinski tehničari ne idu na praksu u preduzeća, nego praktičnu nastavu obavljaju u školi.

– Teorija je jedno, ali praksa je nešto sasvim drugo. Već deset godina pričamo o dualnom obrazovanju, a vjerujte da nema drugog načina da dođemo do kvalitetnog kadra – navodi Ramić. Vlasnik “Cromexa” govori kako je imao podršku lokalne zajednice i Gradske uprave kada je pokrenuo posao, ali ističe da kompletnom društvu treba više kreativnih ljudi i ideja. Mašine, iako veoma skupe, bez dobrog i zadovoljnog radnika ne vrijede ništa, a Ramić tvrdi da se slušaju zahtjevi radnika te da su radnici nagrađeni dobrom platom i odličnim uslovima za rad. Kod nas rade i djevojke, a smatramo da je veoma bitno da je radnik zadovoljan i da ima solidna primanja, po kojima i odskaču iz ove sredine. Radnici su prepoznali to sve i kod nas je minimalan odlazak radnika u inostranstvo. Prije svega, da bismo spriječili odlazak mladih ljudi, trebamo uvesti praktičnu nastavu i plaćati je. Iako su privrednici kod nas mnogo više nametima opterećeni nego recimo u Sloveniji, poneki poslodavci se trude da dobro plate radnika i stimulišu ih – govori Ramić.

Ipak, ističe, veliki je broj i onih koji uz najbolju volju ne mogu dati radniku platu od 500 eura, ali treba puno raditi i na radnom prostoru, uslovima rada, ali i onom dijelu gdje radnik troši platu. Amela Kararić iz Prijedora radi na poslovima programera u “Cromexu” i kaže da je veoma zadovoljna. Programiram za novi cijevni laser. Svaki posao nosi puno odgovornosti, zahtijeva maksimalnu pažnju i preciznost, ali se uz trud sve postiže – kaže Kararić i naglašava da ne želi napustiti BiH, jer se, kako ističe, i kod kuće može naći dobro plaćen posao. Iz ovog uspješnog preduzeća poručuju mladima da se posvete učenju, kao i da su zanati veoma cijenjeni na današnjem tržištu rada.     Izvor: Anadolija