Kada je u maju ove godine hicima izraelskih snaga ubijena renomirana novinarka Al Jazeere,

ugledni sarajevski novinar i diplomata Hajrudin Somun, autor nadaleko poznate knjige „Palestinska Nakba“, zapitao se zašto Sarajevo šuti na smrt Shireen Abu Akleh?!

„Taj čin su jasno osudile gotovo sve evropske vlade i u desetinama gradova cijelog svijeta održani su protesti. Čak je i Vijeće sigurnosti UN-a izdalo posebno i jednoglasno saopštenje. Možda su ovi iz Sarajeva imali druga, preča posla. Možda će reći da su bili zauzeti domaćim brigama i ratom u Ukrajini. Ali, ko to nema većih briga i koga se ne tiče ukrajinski rat? Čak se i izraelska vlada digla na noge povodom tog ubistva i grubog postupka njene policije“, kazao je Somun, jedan od najboljih poznavatelja, "palestinskog pitanja" na našim prostorima, autoru ovih redaka u maju ove godine.

Ovo Somunovo pitanje odnosa prema svakodnevnim patnjama Palestinaca, bez obzira na sve dnevnopolitičke kalkulacije i bez obzira na spoznaju da možda „nećemo puno toga promijeniti“ (kako se često može čuti ovdje) - moramo svakodnevno ponavljati. Da bi smo sačuvali svoj, kako se to u Bosni lijepo kaže, obraz. 

Moramo ga postavljati dok gledamo granatiranja Gaze, nastojanja da se ubiju njihovo dostonastvo i ponos, ili ovih dana kada premijer Izraela Yair Lapid hladno tvrdi da vojnici koji su ubili poznatu američko-palestinsku novinarku pred očima cijelog svijeta - imaju ‘punu podršku’ izraelske vlade!!!

Ako ni zbog čega drugog Sarajevo moralo dići glas protiv ovakvih nepravdi i otvorenih zločina pred očima cijelog svijeta, jer su Palestinci i u najtežim danima za našu domovinu - uprkos strašnim uvjetima u kojima do danas žive - pokazali veliko srce za Bosnu.

Tako je u „Oslobođenju“ od 22. jula 1995. godine, dakle, desetak dana nakon genocida u Srebrenici, dok su se kopale masovne grobnice za nevine srebreničke žrtve, u primarne, a kasnije sekundarne ili tercijarne grobnice, Palestinci sakupljali pomoć narodu Bosne.

Evo tog izvještaja:

„Palestinsko samoupravno nadleštvo, iako u velikoj oskudici, saopćilo je da će svojim radnicima odbiti jedan procenat od julske plate kao svoje doprinos kampanji za prikupljanje pomoći ratom zahvaćenoj Bosni“, prenosi Oslobođenje iz jula 1995. godine, te nastavlja:

„Predstavnik Palesinskog nadleštva za medij rekao je da će dodatni priolozi za fond pomoći biti traženi u crkvama i džamijama samoupravnih enklava Pojasa Gaze i Zapadne obale – Jerihod, „uprkos treškoćama sa kojima se susreću Palestinci“. 

Kada god se sjetite Palestine, imajte na umu ovu divnu epizodu ljudskosti. Svemu uprkos.

Dižući glas za Palestince, za svakodneve zločine i nepravde koje im se čine, mi dižemo glas za sebe i nadsve svoje ljudsko dostojanstvo. (Radiosarajevo.ba)