U zimsko popodne obasjano suncem, lako je zamisliti kako se može dobro živjeti u Bosni.

Kosi krovovi kuća na strmim padinama sarajevske doline izgledaju kao hrpe snijegom prekrivenih satova sa kukavicom. Djeca kližu na klizalištu na otvorenom na jednom od objekata izgrađenih za Zimske olimpijske igre 1984.

U strašnim ratnim godinama od 1992. do 1995. godine, kada je Sarajevo bilo pod opsadom vojske bosanskih Srba, vidio sam koliko je i ovdje loš, brutalan i kratak život. Bosna i Hercegovina je doživjela krvoproliće, okrutnost i patnju kakve u Evropi niko nije vidio od Drugog svjetskog rata.

Najgori pojedinačni zločin dogodio se u Srebrenici na istoku, gdje su vojnici bosanskih Srba ubili više od 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka Muslimana tokom nekoliko dana u julu 1995. Ratni lideri bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić izdržavaju doživotne kazne zatvora za genocid i zločine protiv čovečnosti.

Možda je to trebao biti kraj. Rat je okončan 1995. godine sporazumom sklopljenim u bazi američkog ratnog zrakoplovstva u Daytonu, Ohajo. To je prije zamrznulo sukob nego ga riješilo.

Velika snaga mirovnih snaga i visoki predstavnik s ovlastima za donošenje zakona pobrinuli su se da se dogovor zaglavi, ali svijet je krenuo dalje prije nekog vremena.

Problem za Bosnu je što ona nije.

Dana 9. januara, parada u Banjoj Luci, de facto glavnom gradu Srba, dovela je u fokus bosanske probleme.

Paravojna policija marširala je ulicama u znak sjećanja na 30. godišnjicu proglašenja nezavisnosti bosanskih Srba 1992. godine, dok se Jugoslavija raspadala, a Bosna kretala ka sveopštem ratu.

Paradom je predsjedavao Milorad Dodik, kojeg su Amerikanci nakon rata dočekali kao "dašak svježeg zraka", ali ga sada doživljavaju kao srpskog moćnika koji se ne libi da diže duhove prošlosti.

Jedan od njegovih bliskih saveznika je mađarski premijer Viktor Orban. Gospodin Dodik oponaša aspekte Orbanovog desnog nacionalizma.

Srpska parada je pokazala nestabilnost svojstvenu podvojenoj ličnosti Bosne i Hercegovine.

Dejtonski sporazum podijelio je zemlju na dva entiteta, sa slojem nacionalnih institucija, uključujući zajedničko predsjedništvo.

Uz određena prilagođavanja, granica između njih prati linije fronta u vrijeme kada su borbe prestale. Srpski entitet se zove Republika Srpska. Drugu, Federaciju Bosne i Hercegovine, vode Bošnjaci Muslimani i Hrvati.

Odnosi između dva entiteta nikada nisu bili laki, ali su postali kritični prošlog jula kada je odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko, Austrijanac porijeklom iz bivše Jugoslavije, zabranio poricanje genocida.

Činjenica da stranac može donositi zakone iritira mnoge Bosance, ali ta mjera je razbjesnila lidera bosanskih Srba. Pojačao je separatističku retoriku i prestao da sarađuje sa nacionalnim institucijama, čiji je dio kao srpski član predsjedničke trojke.

Sadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt, bivši njemački ministar, rekao je da je Bosna zahvaćena "najvećom egzistencijalnom krizom u poslijeratnom periodu". Rekao je da prijetnja Dodika da će svoju naoružanu policiju pretvoriti u oživljenu vojsku bosanskih Srba riskira mogućnost povratka u rat.

Britanski ambasador u BiH Matt Field ponovio je osudu Dodikovih manevara, za koje je rekao da koriste govor mržnje i ignorišu bosanske zakone kako bi uništili sigurnost i prosperitet.

U prvoj sedmici 2022. godine gospodin Dodik je sankcionisan od strane Sjedinjenih Država zbog "destabilizacije koruptivnih aktivnosti i pokušaja demontaže Dejtonskog mirovnog sporazuma".

Četiri dana kasnije odgovorio je svojim kritičarima marširajući sa svojim ljudima ulicama Banja Luke. Odbio je naše zahtjeve za intervju.

Dodik ima kritičare u zemlji i inostranstvu. Jedan od najglasnijih u opoziciji bosanskih Srba je Vojin Mijatović, potpredsjednik Socijaldemokratske partije, koji ga optužuje za podsticanje kriminala i korupcije.

"Ovo je jedini način na koji planira da pokrije milione miliona koje je uzeo od kriminalnih korupcijskih aktivnosti u Bosni... Mislim da je to jedini način [za njega] da preživi. Zato mislim da je spreman nešto učiniti."

Poricanje genocida je snažno pitanje u Bosni. Ubistva u Srebrenici su iscrpno dokumentovana, ali mnogi Srbi smatraju da je optužba nepravedna.

U Banja Luci sam sreo bivše vojne invalide bosanskih Srba koji su izjavili lojalnost svom bivšem komandantu, osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, i tvrdili da su i Srbi žrtve.

Politički saveznik gospodina Dodika, Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, predgrađa grada koji se nalazi unutar Republike Srpske, prihvatio je da su Srbi ubijali Bošnjake u Srebrenici, ali je insistirao da to nije genocid.

"Kao suverena nacija, znamo šta je genocid i imali smo ga u Drugom svjetskom ratu. Nijemci su počinili genocid nad našim narodom, i to je potpuno drugačije od zločina u Srebrenici."

Bosanci su svi taoci prošlosti, ali nigdje u zemlji nije toliko zatvoreno u strašno krvoproliće 1990-ih kao što je mali grad Srebrenica.

Osam hiljada muškaraca i dječaka Bošnjaka Muslimana poginulo je u masakru u Srebrenici 1995. godine

U bivšoj bazi UN-a, gdje holandske trupe nisu uspjele zaštititi bošnjačke civile 1995. godine, bivši gradonačelnik Ćamil Duraković mi je ispričao o strahovima koje je izazvala sadašnja retorika.

"Kao da još imate Treći Rajh i Gestapo koji postoje nakon Holokausta. Svi kažu 'hajde da pregovaramo sa njima'. Hajde da ne pregovaramo sa onima koji su počinili najgore zločine protiv čovječnosti u ovoj zemlji. Problem je što Srbi pokušavaju legalizovati ono što je stečeno ratnim zločinima."

Gospodin Duraković je imao 16 godina dok se srpska vojska približavala Srebrenici. Sa svojim ujakom i dva rođaka pridružio se hiljadama drugih Bošnjaka i dječaka koji su pokušali izbjeći preko planina na sigurno. U haotičnom odlasku bio je odvojen od svojih pratilaca.

Negdje usput, dok su kolone ljudi u bijegu upali u zasjedu, svi su ubijeni. Gospodin Duraković je, uz sreću i hrabrost, preživio.

Pridružio se iscrpljenim redovima traumatiziranih ljudi koje sam vidio tog ljeta kako prelaze u Tuzlu, teritoriju koju drži bošnjačka vojska.

“Osamdeset posto mojih školskih drugova prije rata je zapravo ubijeno 1995. godine. Dakle, vidim njihove majke sada ovdje i nekako kada ih pogledam vidim koliko sam izgubio. Ne samo članove porodice, već cijelu generaciju. "

U Sarajevu je vodeći bošnjački političar Bakir Izetbegović rekao da je njegov srpski kolega Milorad Dodik oportunista koji se maskira u nacionalistu, ali da je opasan.

"On je bogat momak koji koristi tu crnu energiju nacionalizma. Nikad ne znaš da li pustiš taj duh iz boce. Ne možeš ga vratiti."

Bez sumnje, oružje etničke mržnje je krajnje neodgovorno u Bosni. Ali Bakir Izetbegović, čiji je pokojni otac bio bošnjački ratni predsjednik, također je optužen za manipulaciju nacionalizmom kako bi odvratio birače na izborima kasnije ove godine od vlastitih političkih neuspjeha.

Bosanska politička klasa nije uspjela da skrati nefunkcionalnu upravu. Britanski ambasador Matt Field objavio je razorne kritike duboko ukorijenjene korupcije i politike "bez posljedica" na nedavnom blogu. On je osudio način na koji moćni pojedinci mogu ukrasti javni novac, blokirati reformu, hvaliti ratne zločince, manipulirati izborima i uskratiti pravdu.

Sve to je onemogućilo da Bosna i Hercegovina izađe iz prošlosti.Mladim ljudima je dosta grobova, uspomena i korupcije. Svake godine emigrira između 50 i 60.000, uglavnom u Njemačku, Austriju i Sloveniju.

UN procjenjuju da bi se, ako se tako nastavi, stanovništvo Bosne od nešto više od tri miliona moglo prepoloviti do 2050. godine.

Rizik sada nije da će Bosna da eksplodira u sveopšti rat kao 1992. godine. Vojna infrastruktura za borbu u takvim razmjerima ne postoji. Ali u atmosferi zaraženoj strahom i mržnjom, mali incidenti bi mogli brzo eskalirati.

Nestabilnost i autoritarizam su zasadili neizvjesnost u dijelovima Evrope. Neke diplomate u Sarajevu vide prilike na Zapadnom Balkanu da Rusija napravi nestašluke. Jedan od njih mi je rekao da ovaj opasan trenutak shvatim ozbiljno. Bosna je, kako je rekao, država sa posttraumatskim stresom - i oružjem.
Jeremy Bowen, BBC
(Vijesti.ba)